Prije točno sedam godina, 26. rujna 2019. godine, usred Atlantskog oceana odigrala se jedna od najtežih pomorskih tragedija u novijoj hrvatskoj povijesti. Tegljač Bourbon Rhode, pod zapovjedništvom šibenskog kapetana Dine Miškića (41), potonuo je u razornom uraganu Lorenzo. Od 14 članova posade, samo su trojica preživjela, četvorica su pronađena mrtva, dok se sedmorica — uključujući i kapetana Miškića — do danas vode kao nestali. Morski HR podsjeća na kronologiju događaja, tehničke zakulisne propuste i borbu obitelji za pravdu.
Tegljač namijenjen za rad na naftnim platformama isplovio je 17. rujna 2019. iz Las Palmasa na Gran Canariji prema Georgetownu u Gvajani. Dokumenti tehničke inspekcije koje je objavio Morski HR potvrdili su da je brod bio u katastrofalnom stanju, prekriven hrđom i pun tehničkih nedostataka.

Iako se glavno pogonsko postrojenje pregrijavalo već na probnoj vožnji u Las Palmasu, klasifikacijsko društvo Bureau Veritas izdalo je potvrdu valjanosti 13. rujna, svega nekoliko dana prije isplovljavanja. Stručnjaci su kasnije naglasili da se nagomilani višegodišnji kvarovi nikako nisu mogli otkloniti u samo 12 dana dokovanja.
Samo dva dana nakon izlaska na ocean, brodu se pokvarila primarna satelitska komunikacijska oprema. Zbog toga je kapetan Dino Miškić ostao uskraćen za ključne meteorološke podatke u trenutku kada se na Atlantiku formirala tropska oluja Lorenzo, koja se naglo razvila u uragan najviše, 5. kategorije.
Morski HR ekskluzivno je objavio transkript posljednje komunikacije kapetana Miškića s kriznim stožerom tvrtke u Marseilleu. Dokumenti otkrivaju da je kompaniji trebalo čak sat i 14 minuta da uopće odgovori na Miškićev prvi SOS poziv u pomoć.









Ovo je automatska poruka poslana s uređaja prilikom pritiskanja „DISTRESS“ dugmeta. Operativni menadžer Bourbon-a kontaktirao Marlink da bude direktan posrednik kako bi poruke stizale što prije.
Prodiranje mora: More je počelo prodirati u krmeni dio broda kroz neispravna i dotrajala brtvila na poklopcima inspekcijskih otvora.
Otkazivanje motora: Zbog poplave strojarnice, motori su otkazali, a brod je ostao bez pogona i struje na valovima višim od 10 metara.
Nemogućnost lansiranja splavova: U svojoj posljednjoj poruci kapetan Miškić poručio je da su valovi preveliki i da je lansiranje splavova za spašavanje u tim uvjetima gotovo nemoguće.
Nakon toga gubi se svaki kontakt...
Službeno izvješće i sigurnosna obavijest Administracije za tehničke istrage Vojvodstva Luksemburg (pod čijom je zastavom brod plovio) potvrdili su ono na što su pomorski stručnjaci upozoravali od prvog dana:



Dokument luksemburške istrage je pokazao: “Bourbon Rhode potonuo zbog neispravnog brtvila!”
Tri dana nakon potonuća, teretni brod Piet uočio je prevrnutu splav i iz mora izvukao trojicu preživjelih pomoraca — dvojicu Ukrajinaca i jednog Rusa. Snimka njihova spašavanja ustupljena je portalu Morski HR,
Snimka spašavanja preživjelih pomoraca koja je ustupljena našem portalu ljubaznošću pomoraca s broda „Piet“ koji je spasio perživjele.
Preživjeli su posvjedočili kako se brod iznenada prevrnuo ubrzo nakon što je kapetan zapovijedio evakuaciju. Brod je potonuo, prema izjavi jednog od njih, za samo 13 minuta. U jednu od splavi uspjelo se ukrcati sedam mornara, no pod udarom vala splav se prevrnula, a četvorica su nestala u podivljalom oceanu.
Unatoč jednoj od najvećih potražnih akcija u povijesti Atlantika, u kojoj su sudjelovali francuski zrakoplovi, američki obalni sateliti i trgovački brodovi, preostalih sedam članova posade s kapetanom Miškićem nikada nije pronađeno.

Sedam godina nakon tragedije, obitelji stradalih i dalje čekaju konačnu pravdu. Tvrtka Bourbon Corporation ubrzo je nakon nesreće otišla u bankrot, a preuzele su je banke.
Ponuđene mizerne odštete: Prve ponuđene odštete obiteljima nestalih iznosile su tek oko 4.000 eura, što su obitelji i pomorske udruge ocijenile sramotnim.
Tužbe i presude: Dio ukrajinskih i filipinskih pomoraca te članova obitelji angažirao je međunarodne odvjetničke timove i dobio pojedinačne sudske sporove protiv tvrtke.
Ipak, do danas nitko od odgovornih iz menadžmenta kompanije ili klasifikacijskog društva nije kazneno odgovarao za slanje posade u otpisanim "plovećim lijesovima" na Atlantik.
Sedam godina poslije, ime Dina Miškića i njegovih kolega ostaje podsjetnik na najtamniju stranu pomorskog biznisa u kojem je profit iznad ljudskih života — ali i na neumornu potragu za istinom.
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:






© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev