>
  5 min. čitanja

Priča o brodu “Baron Gautsch” ili kako je potonuo hrvatski Titanik

Priča o brodu “Baron Gautsch” ili kako je potonuo hrvatski Titanik
Photo: Youtube/Screenshot

ROVINJ/PULA – Poznatiji kao “hrvatski Titanik” putnički parobrod Baron Gautsch dvije godine poslije Titanika doživio je njegovu sudbinu i to u Jadranskom moru. O tome se kod nas, ali i u svijetu slabo znade. Tek u novije vrijeme počela se pridavati pažnja ovom nesretnom događaju. No, o potonuću “hrvatskog Titanika” za Morski HR razgovor smo vodili s ravnateljem Povijesnog i pomorskog muzeja Istre – Museo storico e navale dell’Istria, Pula-Pola. Gracijanom Kešacom, diplomiranim povjesničarom.

Gordana Igrec

“Drži se čvrsto za mene i požuri!”

Od kada se bavite “hrvatskim Titanikom”?

– Putnički parobrod Baron Gautsch nerijetko se naziva „hrvatskim Titanikom“ jer je izgledom doista bio umanjena verzija toga broda, ali okolnosti koje su ga zadesile ne mogu se usporediti.

Istraživanjem tragedije njegova potonuća bavila se kolegica Katarina Pocedić, viša kustosica u našem muzeju, koja je voditeljica Zbirke pomorstva i brodogradnje. Naš je muzej 1995. godine pokrenuo inicijativu zaštite podmorskog lokaliteta – olupine putničkog parobroda Baron Gautsch. U dva navrata organizirali smo istraživačke ekspedicije za provjeru stanja olupine i izronili predmete koji se čuvaju u fundusu Zbirke pomorstva i brodogradnje u našem muzeju (184 kom).

Kada je i gdje u koliko sati isplovio “hrvatski Titanik”?

– Putnički parobrod Baron Gautsch plovio je na brzoj liniji Dalmacija, koju je održavao Austrijski Lloyd, a sezala je od Trsta do Kotora, s pristajanjem u lukama; Pula, Mali Lošinj, Zadar, Split, Gruž (Dubrovnik) i Herceg Novi. Dakle, bila je to linija, koja je povezivala istočnu obalu Jadrana od sjevera do juga. Linija Dalmacija uvedena je 1894. godine, a brod Baron Gautsch prometuje od 1908. godine, kada je sagrađen u Dundeeu, u Škotskoj, i ušao u službu Austrijskog Lloyda. Na posljednje putovanje iz Kotora za Trst krenuo je 12. kolovoza 1914., u 12:30 sati. Posljednji je put isplovio iz luke Malog Lošinja sljedećeg dana, 13. kolovoza, u 12:00 sati. Zbog prekrcanosti nije pristao u luci u Puli, u kojoj je inače redovno pristajao, tako da mu je bilo isplovljavanje iz lošinjske luke posljednje isplovljavanje.

Točan broj putnika nije poznat, a bilo ih je iz svih krajeva nekadašnje Austro-Ugarske Monarhije.

Gdje su se ukrcali i kuda su putovali?

– Parobrod je plovio linijom Trst – Pula – Mali Lošinj – Zadar – Split – Dubrovnik – Herceg Novi  Kotor i natrag. U tim su se lukama putnici i ukrcali, s izuzetkom Pule, u kojoj nije pristao.

Putovali su u Trst, odakle su trebali krenuti dalje svojim kućama, diljem Austro-Ugarske Monarhije.

Nesreća se dogodila 13. kolovoza 1914. u 14:45 sati

Foto: Facebook

Koliko je bilo žena, djece, muškaraca?

– Nemoguće je odrediti točnu brojku, koliko je bilo žena, koliko djece, a koliko muškaraca. Budući da vojnici i djeca ispod 10 godina nisu bili popisani, te da je, zbog kaotičnih prilika početka rata, bilo i nekontroliranog ukrcavanja, vjerojatno točan broj poginulih, njihovu dobnu i spolnu strukturu, nećemo nikada saznati.

U svakom slučaju, bilo je prilično djece, koja su se s majkama vraćala s ljetovanja. Bilo je to vrijeme školskih praznika.

Zašto je došlo do nesreće i gdje se dogodila?

– Putnički parobrod Baron Gautsch udario je u podvodnu minu, koju je postavila austrougarska ratna mornarica. Dakle, austrougarski brod stradao je od austrougarske mine. No, nije to jedina kontroverza, vezana uz ovu tragediju. Brod je plovio na udaljenosti od samo 6 nautičkih milja od obale, iako je trebao biti udaljen 15 nautičkih milja od obale. Nije pristao u Puli, u kojoj je inače redovito pristajao, itd.

Nesreća se dogodila 6 nautičkih milja jugozapadno od svjetionika Sv. Ivan na Pučini nedaleko od grada Rovinja, u smjeru prema otočju Brijuni.

Foto: Ivan Selak / Ilustracija

Jesu li su ondašnje novine pisale o toj nesreći? Kako domaće tako i strane?

– Pisale su vrlo šturo. Započeo je Prvi svjetski rat pa su mnoge novine bile cenzurirane.

U međuvremenu nesreća je djelomično istražena. Nakon završetka Prvog svjetskog rata bilo je svakakvih događanja u vezi s istraživanjem okolnosti ove tragedije, a došlo je i do uništenja arhivske građe.

Nesrećom Barona Gautscha ne bavi se mnogo ljudi. Većinom su to zaljubljenici u povijest i ronioci.

Kako je obilježena ove godine ova tragedija?

– Skoro svake godine, na poziciji potonuća broda postavlja se vijenac u spomen na žrtve ove tragedije.

Povijesni i pomorski muzej Istre je 2014. godine, u povodu 100. godišnjice potonuća broda, realizirao izložbu Baron Gautsch – prva žrtva Prvog svjetskog rata u Istri 1914. – 2014. i tiskao dvije popratne publikacije. Bila je to centralna tema našeg Muzeja u kontekstu obilježavanja 100. godišnjice početka Prvog svjetskog rata. Osim toga, na našu je inicijativu lokalitet stavljen pod zaštitu, tako da je danas ronjenje na njemu moguće jedino uz dopuštenje Ministarstva kulture. Uvijek se može više, ali mislim da smo kao ustanova napravili puno na skretanju pozornosti na ovu temu, kao i na zaštiti lokaliteta.

Foto: Ivan Selak

Na koji način popularizirati, a da opet bude dostojanstveno posvećeno ovom događaju medijski i bilo kako drugačije?

– Već sama činjenica da je olupina Barona Gautscha jedna od najpopularnijih destinacija ronilačkog turizma u Europi, smještena u turistički izuzetno atraktivnoj zoni, između Rovinja i Brijunskog otočja, govori o popularnosti ovog lokaliteta. To svakako treba kontrolirati i preventivno djelovati, kako ne bi došlo do njegove devastacije. Osim toga, nemaju svi oni, koji dolaze na ovaj lokalitet, ni poštene namjere. Upravo smo ove godine pohranili u našem Muzeju 19 predmeta, koji potječu s olupine Barona Gautscha, a koje su talijanski pravosudni organi oduzeli roniocu, koji ih je protupravno izvadio iz mora i iznio iz Republike Hrvatske. Povijesni i pomorski muzej Istre je, u suradnji s Ministarstvom kulture i Konzulatom Republike Hrvatske u Trstu, te predmete uspio vratiti u Hrvatsku.

Ima li danas živih potomaka putnika na ovom brodu? Što oni govore? Čuvaju li predmete, fotografije predaka i sl.?

– Tijekom rada na katalogu i izložbi, kolegici Katarini Pocedić javilo se nekoliko potomaka preživjelih i stradalih putnika. Najveću pažnju ovoj tragediji posvetila je gospođa Ingrid Pfeiffer iz Beča koja je objavila rukopis svoga djeda Hermanna Pfeiffera, koji je zajedno sa sinom (njezinim ocem) Ernyem, preživio tragediju. Knjiga nosi naslov Halte Dich dicht an mich und eile!, Beč, 2014. Naš muzej iste je godine objavio prijevod knjige – Drži se čvrsto za mene i požuri! Gospođa Pfeiffer čuva nekoliko  osobnih predmeta svoga djeda i očevu dječju cipelicu.

Gordana Igrec

PROČITAJTE JOŠ:

Legendarni vojni pilot zaronio do tzv. hrvatskog Titanika: “Kad uđete u njega, osjećate tugu”
Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.