LANAC TIŠINE Ovo su institucionalni mehanizmi koji omogućuju nezakonitu gradnju na hrvatskoj obali

Kako DORH i Porezna ne vide korupcijsku piramidu na hrvatskoj obali?

Moderna višekatna vila s ravnim krovovima, velikim staklenim površinama i terasama, smještena neposredno uz more na šljunčanoj obali koja je djelomično nasipana, predstavlja paradigmu problema koji godinama obilježava hrvatsku obalu. Takva gradnja krši temeljna načela zaštite pomorskog dobra kao javnog dobra od općeg interesa, koje prema Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (ZPDML) ne može biti predmet privatnog vlasništva niti se na njemu može graditi bez valjane pravne osnove (koncesije ili posebne upotrebe). Nezakonite građevine na pomorskom dobru ne mogu se ozakoniti i podliježu obveznom uklanjanju na trošak investitora, odnosno jedinice lokalne samouprave ako investitor nije dostupan.

Pravni okvir i zabrane

Zakon o pomorskom dobru jasno propisuje zabranu gradnje i drugih zahvata na pomorskom dobru osim u iznimnim slučajevima utvrđenim koncesijom ili posebnom upotrebom, uz suglasnost nadležnih tijela i usklađenost s propisima o prostornom uređenju i zaštiti prirode. Gradnja u neposrednoj blizini obalne crte (često unutar zaštićenog obalnog pojasa) narušava prirodno žalo, uzrokuje eroziju, potencijalno zagađenje mora i uništavanje staništa, čime se krše i odredbe Zakona o zaštiti okoliša te Zakona o prostornom uređenju. Jedan od najozbiljnijih i najčešćih popratnih problema nezakonite ili sporne gradnje na hrvatskoj obali jest odsustvo priključka na sustav javne odvodnje otpadnih voda.

Lokalne samouprave izdaju lokacijske uvjete i građevinske dozvole, no one ne smiju biti suprotne višim planskim dokumentima niti zakonskim zabranama na pomorskom dobru.

Lanac institucionalne odgovornosti

Sustav kontrole gradnje na obali čini višerazinski lanac institucija čija je svrha preventivna zaštita i brza reakcija. U praksi taj lanac često zakaže, stvarajući „tišinu“ koja omogućuje dovršetak spornih objekata.

Prva linija obrane su komunalni redari jedinica lokalne samouprave i upravni odjeli za prostorno uređenje. Oni imaju ovlasti evidentirati radove, obustaviti manje zahvate bez dozvole i obvezno prijaviti dalje. Novije izmjene zakona proširile su njihove ovlasti na obustavu građenja.

Sljedeća razina uključuje građevinsku inspekciju Državnog inspektorata, koja može donijeti rješenje o obustavi radova, zapečatiti gradilište i narediti uklanjanje. Paralelno djeluje Inspektor pomorskog dobra (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture te lučke kapetanije), koji je posebno nadležan za zaštitu pomorskog dobra i čije rješenje o uklanjanju ne podliježe žalbi (moguć je samo upravni spor). Inspekcija zaštite okoliša ulazi u slučajevima utjecaja na more i staništa.

Idealni lanac reakcije trebao bi biti brz: građanska prijava → komunalni redar (u danima) → građevinska inspekcija i inspektor pomorskog dobra (unutar tjedna) → obustava i uklanjanje. U stvarnosti, kašnjenja, selektivna primjena i nedostatak koordinacije omogućuju dovršetak objekata.

Odgovornost za izdavanje spornih dozvola leži na pročelnicima upravnih odjela lokalne samouprave, projektantima (ovlašteni arhitekti i inženjeri koji potpisuju izjavu o odgovornosti) te nadzornim inženjerima. Investitor pokreće proces, no sustav s pečatima i prisegama (državni službenici, inspektori, stručnjaci s licencom Hrvatske komore arhitekata i inženjera) dužan je štititi javni interes.

Kupac kao završna karika

Kupci luksuznih vila i apartmana na spornim lokacijama zatvaraju krug. Bez potražnje ne bi bilo ni ponude. Mnogi kupci svjesno ili iz nehata ignoriraju vidljive znakove nelegalnosti (ekstremna lokacija na žalu, nedostatak transparentnih dozvola) jer prioritet daju „najboljoj mogućoj“ poziciji i osobnoj koristi. Time aktivno financiraju cijeli lanac: od političara i pročelnika koji mijenjaju planove ili zatvaraju oči, preko projektanata i nadzornika, do inspektora koji ne reagiraju. Kupac nije samo pasivni korisnik – on pretvara nezakonitost u profitabilan biznis i postaje suučesnik u devastaciji javnog dobra.

Prema rješenjima: Kaznena odgovornost umjesto masovnog rušenja

Masovno rušenje svih postojećih objekata nije realno ni ekonomski održivo, posebno za one legalizirane ili izgrađene prije strogih propisa. Umjesto toga, prioritet treba biti sustavno kazneno gonjenje onih koji lanac omogućuju. Državno odvjetništvo (DORH) treba istraživati:

zlouporabu položaja i ovlasti pročelnika i političara koji izdaju sporne dozvole ili ne reagiraju;

krivotvorenje isprava i lažne izjave projektanata i nadzornih inženjera;

nečinjenje u službi inspektora.

Strože sankcije za stručnjake s licencom (privremena ili trajna zabrana rada) te transparentnost (javna objava dozvola s geolokacijom i fotografijama, zabrana bankovnih kredita za objekte bez valjanih dozvola) bile bi učinkovite. 

Razmatranje kaznene odgovornosti kupaca u slučajevima kada su znali ili morali znati za nelegalnost (npr. vidljivo iz lokacije ili dokumentacije), uz konfiskaciju profita, dodatno bi oslabilo motivaciju.

Najtužniji aspekt problema leži u tome što veliki dio lanca čine osobe pod prisegom i s javnim ovlastima – inženjeri s pečatom, državni službenici i lokalni dužnosnici – koji krše zakone koje su dužni provoditi. Time ne uništavaju samo obalu, već i povjerenje građana u institucije i pravnu državu.

Zaključak

„Lanac tišine“ na hrvatskoj obali nije slučajnost, već posljedica sustavnog zakašnjenja, nedostatka koordinacije i nedovoljne kaznene odgovornosti. Pravi problem nisu samo investitori, već oni s institucionalnim ovlastima koji omogućuju da se lanac formira i održava. 

Tek kada sudjelovanje u takvim lancima postane stvarno opasno i skupo – kroz dosljedne istrage DORH-a, oduzimanje licenci i javnu transparentnost – nezakonita gradnja na pomorskom dobru prestat će biti isplativa. 

Zaštita obale nije samo ekološko ili urbanističko pitanje; ona je test sposobnosti države da štiti javno dobro od privatnog interesa i da provodi vlastite zakone. Bez toga, „lanac tišine“ nastavit će se, a hrvatska obala gubiti svoj javni i prirodni karakter.

Milo Miklaušić, kap.

PROČITAJTE JOŠ:

BESRAMNO OTIMANJE JADRANA Zašto šutnja više nije opcija? Građanska dužnost prijave nezakonitosti - Pravni okvir, društvena odgovornost i pritisak na institucije

Republika Hrvatska raspolaže iznimno vrijednim prirodnim resursom - pomorskim dobrom, koje je kao opće dobro zaštićeno ustavom i nizom posebnih zakona. Unatoč tomu, nezakonite radnje na pomorskom dobru, od bespravne gradnje i privatizacije obale do ekološkog onečišćenja, i dalje predstavljaju ozbiljan društveni problem. Ovaj tekst analizira pravnu obvezu građana da

Morski HRJurica Gašpar

Recite seljačinama od svojih načelnika da je ovo sa slike veće zlo od četnika devedesetih i prijavljujte ih DORH-u!

“Dohrana” plaže. Najgluplji izraz kojeg su, napose u posljednjem desetljeću zloupotrijebili seoski načelnici, posebno u Dalmaciji, vraćajući bagerima šljunak kojeg su zimske nevere, napose juga, odnijela s mjesta gdje su ih prethodne sezone teškom mehanizacijom sami nanijeli. Dohrana plaža (nasipavanje žala) u Hrvatskoj je česta tema, posebno pred turističku sezonu,

Morski HRJurica Gašpar

Bageri izignorirali inspektore i nastavili u Ruskamenu - Braniteljima prekipjelo i danas prosvjeduju: “Jesmo li se za ovo borili?!?”

Tek što je komunalno redarstvo Grada Omiša zavezalo ploču sa zabranom radova na friško betonirani zid uz samo more, investitor i građevinari kao da su podigli srednji prst predstavnicima hrvatskog zakona i Republike Hrvatske i rekli im “tko vas je*e, mi ćemo po starom”. Prepričavaju nam tako

Morski HRJurica Gašpar