Hrvatska je donedavno bilježila kontinuiran rast nautičkog čarter turizma, koji je tijekom 2025. godine (siječanj–studeni) prema podacima Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture ostvario 586.252 dolazaka i 3.776.184 noćenja čarter gostiju. Rad polazi od službenih statističkih podataka o dolascima i noćenjima prema državljanstvu i vrsti plovnog objekta te ih dovodi u odnos s procijenjenim okolišnim opterećenjem – količinom sivih i crnih otpadnih voda te komunalnog otpada koje nastaju tijekom boravka na plovilu.
Cilj ovog teksta nije osporiti gospodarsku vrijednost nautičkog turizma, već otvoriti pitanje transparentnosti i sustavnog praćenja zbrinjavanja otpada sukladno MARPOL konvenciji i Direktivi (EU) 2019/883. Zaključuje se da bez javno dostupnih i usporedivih podataka o prihvatu otpada nije moguće ocijeniti stvarnu održivost sektora koji svake sezone privlači milijune noćenja na hrvatskom akvatoriju.
O sigurnosti plovidbe i pravilnom načinu sidrenja u hrvatskoj se stručnoj i javnoj sferi piše razmjerno mnogo. Znatno je manje pažnje posvećeno pitanju koje ostaje otvoreno nakon što sezona završi: kakav okolišni trag nautički turizam ostavlja iza sebe. Ovaj rad ne bavi se tehničkim aspektima plovidbe, već pokušava kvantificirati ono što se rijetko iznosi u brojkama — opterećenje koje čarter flota, kroz otpadne vode i kruti otpad, ostavlja na osjetljivom morskom i obalnom ekosustavu.
Polazna točka rada jest službena statistika Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture o broju čarter gostiju koji su u razdoblju od 1. siječnja do 30. studenoga 2025. boravili na hrvatskim i stranim
plovilima, razvrstana prema državljanstvu i vrsti plovnog objekta (hrvatska brodica, hrvatska jahta, brod, strana brodica, strana jahta na jedra, strana motorna jahta).
Osnovni statistički izvor jest tablični pregled Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture „Broj čarter gostiju koji su došli u razdoblju od 01.01.2025. do 30.11.2025. prema državljanstvu i plovnom objektu”, koji sadrži podatke o broju dolazaka i noćenja čarter gostiju za 190-ak zemalja podrijetla i šest kategorija plovila.
Za procjenu okolišnog opterećenja korištene su referentne vrijednosti koje se uobičajeno primjenjuju u pomorskoj praksi za plovila namijenjena rekreativnoj plovidbi: prosječno oko 140 litara sivih i crnih otpadnih voda po osobi na dan te približno 1,5 kilograma komunalnog otpada po osobi na dan. Riječ je o okvirnim, a ne mjerenim vrijednostima, pa dobiveni rezultati imaju ilustrativan, a ne egzaktan karakter — njihova je svrha ukazati na red veličine problema, a ne ponuditi konačnu bilancu otpada. Kao jedinica izloženosti korišten je broj noćenja (gost-dan), budući da se otpadne vode i otpad generiraju svaki dan boravka na plovilu, a ne samo pri dolasku.
U promatranom razdoblju od jedanaest mjeseci najviše je čarter gostiju u Hrvatsku doputovalo iz Njemačke, Austrije i, zanimljivo, iz same Hrvatske, koja se prema broju dolazaka nalazi na trećem mjestu. Deset vodećih zemalja podrijetla prikazano je u tablici 1.
Tablica 1. Deset vodećih zemalja podrijetla čarter gostiju prema broju dolazaka, 01.01.–30.11.2025. (izvor: Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture)
Ukupno je u promatranom razdoblju zabilježeno 586.252 dolazaka i 3.776.184 noćenja čarter gostiju na svim kategorijama plovila. Prosječan boravak po gostu iznosi stoga oko 6,4 noćenja, što je u skladu s uobičajenim modelom tjednog najma plovila. Slike u nastavku ilustriraju tipičnu gustoću plovila na popularnim sidrištima tijekom vrhunca sezone, kada se intenzitet korištenja pojedinih uvala i zaljeva bitno povećava.
Prema procjenama korištenima u ovom radu, intenzitet korištenja pojedinih sidrišta u vrhuncu sezone traje približno 70 dana, tijekom kojih se na istim lokacijama svakodnevno izmjenjuju stotine, pa i tisuće ljudi.
Pitanje koje se pritom nameće nije jesu li ti gosti dobrodošli — nautički turizam nedvojbeno je jedna od najvrjednijih grana hrvatskog turizma — već kakav trag ostavljaju iza sebe i upravlja li se tim tragom na održiv način.
Ako se ukupan broj noćenja čarter gostiju u 2025. godini (3.776.184) pomnoži s referentnim dnevnim vrijednostima, dobivaju se sljedeće okvirne procjene za razdoblje siječanj–studeni 2025.:
Da bi se ta količina otpadnih voda lakše predočila, može se usporediti s kapacitetom naftnog tankera. Tanker nosivosti 1,5 milijuna barela odgovara volumenu od približno 238.480 m³. Procijenjenih 528.666 m³ sivih i crnih otpadnih voda stoga odgovara volumenu od otprilike 2,2 potpuno puna tankera te veličine — i to isključivo s čarter plovila, bez uračunatih plovila u vlasničkom (nečarterskom) korištenju, odnosno izletničkih, mini kruzera i „ret“ brodova - plovila.
Važno je naglasiti da te količine ne završavaju nužno u moru — dio se zakonito predaje u lukama i marinama sukladno MARPOL konvenciji. No upravo tu nastaje ključno metodološko i regulatorno pitanje ovog rada: gdje se ta predaja evidentira, tko vodi zbirnu evidenciju i jesu li ti podaci javno dostupni i usporedivi s intenzitetom nautičkog prometa prikazanim u tablici 1.
Ekonomska privlačnost čarter najma dijelom objašnjava snažan rast sektora. Prosječna cijena tjednog najma kreveta (mjesta) na jedrilici za osam putnika u Hrvatskoj iznosi otprilike 215 do 486 eura po osobi „tjedno“, odnosno 1.500 do 5.500 eura tjedno za cijelo plovilo, ovisno o dijelu sezone. Drugim riječima, cijena jednog kreveta u apartmanu za tjedan dana često odgovara cijeni sedmodnevnog boravka na jedrilici.
Takav omjer cijene i vrijednosti dodatno potiče rast potražnje za čarter plovidbom, no istodobno povećava pritisak na osjetljive morske ekosustave, osobito u sidrištima koja nemaju razvijenu infrastrukturu za prihvat otpada.
Za razumijevanje okolišnog otiska nautičkog turizma važno je razlikovati dvije skupine gostiju.
„Prvu „ čine nautičari — gosti kojima je motiv boravka plovidba, priroda i iskustvo mora.
Drugu čine gosti kojima plovilo prvenstveno služi kao mjesto zabave i noćnog života,“ jeftin krevet“. Ta razlika nije tek deskriptivna kategorizacija; ona ima izravan i mjerljiv utjecaj na potrošnju vode, količinu otpada, razinu buke i ukupan pritisak na okoliš pojedine destinacije.
Upravljanje održivim nautičkim turizmom trebalo bi prepoznati tu razliku i, gdje je to moguće, prilagoditi režim sidrenja, nadzora i naplate ovisno o profilu korištenja plovila, umjesto da se svi čarter gosti tretiraju kao homogena skupina jednakog okolišnog opterećenja.
Prema MARPOL konvenciji, brodovi i plovila dužni su predavati otpad i otpadne vode odgovarajućim prihvatnim uređajima u lukama i marinama, čime bi sustav trebao omogućiti praćenje prikupljenih količina i transparentno izvještavanje o njihovom zbrinjavanju. Na razini Europske unije, Direktiva (EU) 2019/883 o lučkim uređajima za prihvat otpada s brodova dodatno propisuje obvezu luka da osiguraju odgovarajuće prihvatne kapacitete te da naknade budu strukturirane tako da ne destimuliraju predaju otpada, uključujući komunalni otpad i otpadne (sive i crne) vode.
Zakonodavni okvir time jasno izražava namjeru da se otpad ne ispušta u more zbog financijskih ili organizacijskih prepreka. Otvoreno pitanje nije, stoga, postojanje propisa, već dosljednost njihove provedbe: ulažu li marine, županijske lučke uprave i nadležna tijela dovoljno u infrastrukturu i nadzor te vode li charter tvrtke vlastitu evidenciju zbrinjavanja otpada, odnosno bi li to trebale činiti kao dio uvjeta poslovanja?.
Svake godine volonterske ekološke i ronilačke akcije iz mora izvlače desetke, pa i stotine kubičnih metara otpada duž hrvatske obale. Riječ je o vrijednom i nesebičnom angažmanu, no on istodobno otvara nezgodno pitanje: je li prihvatljivo da sustavni propust u prikupljanju i evidentiranju otpada redovito nadoknađuju volonteri, umjesto da se odgovornost ravnomjerno raspodijeli na sve dionike — državu, lokalnu samoupravu, marine, charter tvrtke, lučke uprave, koncesionare sidrišta i same korisnike mora.
„Ono što se još može spasiti” — rečenica koja bi trebala biti polazište, a ne epilog rasprave o održivosti nautičkog turizma.
Nautički čarter turizam jedna je od najvrjednijih grana hrvatskog turizma i ne postoji razložan argument za njegovo ograničavanje.
No podaci prikazani u ovom radu — 586.252 dolazaka i 3.776.184 noćenja čarter gostiju u samo jedanaest mjeseci 2025. godine, uz procijenjenih pola milijuna kubnih metara otpadnih voda i nekoliko tisuća tona komunalnog otpada — pokazuju da razmjeri sektora zahtijevaju jednako razvijen
sustav gospodarenja otpadom, prihvata otpadnih voda, transparentnog izvještavanja i učinkovitog nadzora.
Rasprava bi se stoga trebala pomaknuti s pitanja koliko je plovila i gostiju došlo u Hrvatsku prema pitanju „kakav su trag ostavili nakon što su otišli“ ? .
Tek kada bude moguće javno usporediti koliko je otpada procijenjeno da je nastalo, koliko je zakonito prikupljeno u lukama i marinama, a koliko je ostalo neevidentirano, moći će se ozbiljno govoriti o „stvarno održivom nautičkom turizmu“. Do tada, pitanje ostaje otvoreno — a odgovor na njega zaslužuje ozbiljno istraživanje, a ne prešućivanje.
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Izvori:
KOMIŽA - "U 1.40 sati iz prvog nas je sna probudio plamen na krmi. Nismo imali izbora — suprug, ja
Hrvatska se godinama ponosno predstavlja kao jedna od vodećih svjetskih destinacija za nautički turizam. Međutim, sve glasnija šaputanja po palubama
BIOGRAD NA MORU – Najveće okupljalište hrvatske nautičke industrije i vodeći nautički sajam u regiji, Biograd Boat Show, sprema se za
Kada se u razmaku od pet tjedana dogode sudari, a potom dvije zasebne olujne noći tijekom kojih plovila diljem obale
Jadranski web portal
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
