Usvojena povijesna Deklaracija UN-a o porastu razine mora: Što točno čeka Jadran i hrvatsku obalu?

Porast razine mora više nije samo klimatološko pitanje, nego i gospodarsko, pravno i sigurnosno. Opća skupština Ujedinjenih naroda 24. rujna 2026. na sastanku na visokoj razini usvojila je konsenzusom Deklaraciju o porastu razine mora, prvi takav zajednički dokument država članica (WAM, 2026). Ovaj esej razmatra što ta deklaracija znači za Jadransko more i hrvatsku obalu, iako njezino težište nije na Sredozemlju, nego na malim otočnim državama u razvoju.

Sadržaj i doseg deklaracije

Deklaracija upozorava na kumulativne, ozbiljne i nepovratne rizike porasta razine mora i traži jaču međunarodnu suradnju te koordinirano djelovanje. Posebno ističe prilagodbu i ublažavanje utemeljene na najboljoj dostupnoj znanosti, smanjenje rizika od katastrofa, sustave ranog upozoravanja i dugoročno planiranje. Kao ključan preduvjet navodi bolju dostupnost podataka i procjene rizika.

Brojke koje iznosi glavni tajnik UN-a pokazuju razmjer problema. Oko 770 milijuna ljudi živi manje od pet metara iznad razine visoke plime, a rizici za obalne zajednice mogli bi se do 2100. povećati najmanje deset puta ako izostane prilagodba. Globalna srednja razina mora krajem 2025. bila je oko 11 cm viša nego u siječnju 1993. Dokument ujedno potvrđuje pretpostavku o nastavku državnosti pogođenih zemalja i mogućnost zadržavanja pomorskih zona utvrđenih Konvencijom UN-a o pravu mora (WAM, 2026). Riječ je o političkom okviru, a ne o pravno obvezujućem ugovoru (Jurist, 2026). Jadran: procjene i ranjivost

Jadran je poluzatvoreno more i prati globalna kretanja, ali s lokalnim obilježjima. Domaće procjene za kraj 21. stoljeća kreću se od otprilike 32 do 65 cm (Ružić i sur., 2021), a stručnjaci navode i vrijednosti od oko 50 cm (Šepić, 2022). Modeli porasta od jednog, tri i šest metara pokazuju da je gotovo cijela hrvatska obala u nekoj mjeri ugrožena, uz velike razlike među pojedinim dijelovima (Domazetović, Lončar i Šiljeg, 2017). Ovdje treba biti oprezan: spomenuti scenariji od tri i šest metara upotrijebljeni su kao analitički modeli ugroženosti, a ne kao prognoze.

Šepić (2022) smatra da bi Jadran zbog umjerenijeg porasta bio manje pogođen od otočnih država, ali upozorava da bi situacija postala alarmantna kad bi porast bio veći od očekivanog. Ranjivost određuju i olujni uspori i meteotsunamiji mogu uzrokovati iznimno visoku razinu mora, a njihove su posljedice sve ozbiljnije kako raste srednja razina mora.. Zato su prilagodba i praćenje na Jadranu važni i prije nego što se ostvare najveće projekcije.

Što deklaracija znači za Hrvatsku?

Prvo, deklaracija jača argumente za ulaganje u sustave opažanja. Hrvatska već ima razvijenu mareografsku mrežu, a poziv na bolju razmjenu podataka i razvoj sustava ranog upozoravanja  potvrđuje vrijednost tih sustava. Drugo, naglasak na integraciji procjena rizika u planiranje relevantan je za prostorno planiranje obalnih županija i gradova. Treće, političko priznanje problema olakšava pristup međunarodnom financiranju prilagodbe, iako deklaracija sama ne stvara pravnu obvezu ni jamstvo sredstava. Konkretni učinci stoga ovise o nacionalnim i lokalnim politikama, a ne o samom dokumentu.

Zaključak

Deklaracija o porastu razine mora nije dokument koji izravno regulira položaj Jadrana, ali daje međunarodni okvir u kojem se hrvatske prilagodbene politike mogu argumentirati i usklađivati. Projekcije za Jadran umjerenije su nego u najugroženijim dijelovima svijeta, ali dovoljno ozbiljne da opravdaju planiranje, praćenje i zaštitu najnižih dijelova obale i otoka. Pitanje za buduća istraživanja jest kako deklaracijske ciljeve prevesti u mjerljive mjere na lokalnoj razini.

Milo Miklaušić, kap.