Rikard Katalinić Jeretov: Pjesnik koji je u stihove uklesao hrvatski Jadran

Od rodnog Voloskog do splitskih ulica, život Rikarda Katalinića Jeretova bio je neraskidivo vezan uz more – ne samo kao pejzaž, već kao simbol otpora, identiteta i duboke osobne melankolije.

Iako je povijest književnosti često sklona strogoj kategorizaciji, ime Rikarda Katalinića Jeretova (1869. – 1954.) ostaje upisano kao nezaobilazan simbol hrvatske regionalne književnosti. Kao sin pomorca iz Voloskog, Jeretov nije o moru pisao iz udobnih gradskih salona; on ga je živio, osjećao i, u konačnici, branio.

Put od trgovca do književnog velikana

Obrazovan na Trgovačkoj akademiji u Rijeci, Jeretov je svoje vidike širio u europskim metropolama poput Beča, Pariza i Londona. Ipak, srce njegove poetike ostalo je usidreno na Jadranu. Radeći godinama kao činovnik u Zadru, a kasnije boraveći u Opatiji i Splitu, postao je glas onoga što danas nazivamo "pjesnikom mora, Istre i Hrvatskog primorja".

Njegov životni put nije bio lišen stradanja. Zbog nepokolebljivih antifašističkih stavova i otpora talijanskoj iredenti, Jeretov je 1941. godine interniran u logor na Liparskim otocima. Upravo ta dosljednost u obrani hrvatskog identiteta pretvorila je njegovu poeziju u nešto mnogo veće od puke lirike.

More kao sudbina: Tri lica Jeretovljeva Jadrana

Književna kritika ističe kako more u Jeretovljevu opusu, a posebice u antologijskoj zbirci Sa Jadrana (1908.), funkcionira na tri ključne razine.

More je za njega konkretan prostor – miris soli, rad ribara i zvuk valova podno Kvarnera. To je fizički dom koji je poznavao u dušu.

U vremenima tuđinske vlasti, Jadran u njegovim stihovima postaje "sinje more" – simbol hrvatskog prava i nacionalne opstojnosti protiv tuđinskih pretenzija.

Naposljetku, more je služilo kao pozadina za njegovu intimnu sjetu. Kroz motive osamljenosti i prolaznosti, Jeretov je morska prostranstva pretvarao u metaforu ljudske egzistencije.

"More Rikarda Katalinića Jeretova nije samo kulisa; ono je živi organizam koji istovremeno diše, pati i prkosi."

Danas, s odmakom od više od sedam desetljeća od njegove smrti u Splitu, Jeretov ostaje podsjetnik na neraskidivu vezu čovjeka i obale, ostavljajući nam u nasljeđe stihove koji su jednako snažni kao i udari bure o kojima je pjevao.

Milo Miklaušić, kap.

Preporučena literatura:

• STRC̆IĆ, Mirjana. Istarska beseda i pobuna. Pula, 1984.–1985.
• MAŠTROVIĆ, Vjekoslav. „Rikard Katalinić Jeretov i Zadar“, u: Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. II. Zadar: JAZU, 1956.
• MARJANOVIĆ, Milan. Predgovor u: Odabrane pjesme 1888.–1950. Zagreb: Matica hrvatska, 1953.
• SETIĆ, Nevio. „Hrvatska kulturna i politička stvarnost s kraja 19. i početka 20. stoljeća“, Mostariensia, 18 (2014.).
• STRC̆IĆ, Mirjana. „Viktor Car Emin i Rikard Katalinić Jeretov u preporodnom pokretu istarskih Hrvata“. Zbornik sa znanstvenog skupa: Život i djelo Rikarda Katalinića Jeretova.
• Hrvatski biografski leksikon. „Katalinić Jeretov, Rikard“. URL: hbl.lzmk.hr/clanak/katalinic-jeretov-rikard

Napomena: Ovaj pregled izrađen je na temelju podataka iz Hrvatskog biografskog leksikona (LZMK) i dostupne sekundarne literature. Za detaljnija istraživanja preporučuje se uvid u primarne izvore i arhivsku građu.

RIECI GRADU

Liepa, divna, puna milja,

A pred tobom sinje more,

Koje tebe blagosilja,

Ljubi tvoje krasne dvore,

Pravi vilin stan,

Hrvatske si krune bajne

Sada tužne, nekoć sjajne

Sjajni alem kam!

Liepa, divna, a nad tobom

Tužna majka tužno jada,

Ko nad grobom, svježim grobom

Zakopanih, zlatnih nada.

Jer si, Rieko, vaj,

U zagrljaj tudji pala,

Tudjinu si mlada dala

Ljepotu i sjaj!

Tvoja djeca otudjena

Još ti krivu ljubav jare,

A Hrvatska zapuštena.

Suzne oči joj krvare

Rad izdajstva tvog,

Gdje za grumen pusta zlata

Prezrela si rod Hrvata

I rodjeni log!

Povrati se rodnoj grudi

Otudjena milom rodu.

Pobornica i ti budi

Za hrvatstvo i slobodu.

Da usrećiš dom;

Tada ne će biti para

Diljem ljudskog pametara

Veljem slavlju tvom!