JOSIP JURAJ STROSSMAYER Biskup, mecena, politički vizionar i zaboravljeni zagovornik jadranskog pomorstva

Josip Juraj Strossmayer rođen je 4. veljače 1815. u Osijeku, u Kraljevini Slavoniji tada pod Habsburškim Carstvom, u hrvatskoj obitelji s njemačkim pradjedovskim korijenima iz Štajerske. Obrazovao se kod isusovaca u Osijeku, potom na teološkom sjemeništu u Đakovu, a doktorat iz filozofije stekao je u Budimpešti s tek 20 godina. Drugi doktorat, iz filozofije i kanonskog prava, zadobio je na Sveučilištu u Beču 1842. Zaređen 1838., od 1849. do svoje smrti 1905. biskup je Bosanske ili Đakovačke i Srijemske biskupije.

Politički angažman i Jadransko pitanje

Strossmayer stupa na političku pozornicu 1860., kada postaje član Carevinskog vijeća u Beču. Ondje se bori protiv centralizma i apsolutizma, ali se protivi i mađarskim zahtjevima za većom neovisnošću, zalagući se za federalizaciju Austrijskog Carstva. Upravo tada, kao predstavnik Hrvatske i Slavonije, zajedno s Ambroz Vraniczanyjem pokreće pitanje ujedinjenja Dalmacije s matičnom Hrvatskom što je imalo neposredne implikacije za jadransko pomorstvo i obalnu ekonomiju.

Dalmacija je bila sjedište glavnine hrvatske pomorske tradicije, s razvijenom mrežom brodara, brodarskih društava i lučkih gradova. Strossmayerovo zalaganje za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom nije bilo samo nacionalno-politički čin, već i ekonomski argument: integracija jadranske obale pod jednu upravu otvarala bi mogućnost koordiniranog razvoja pomorske infrastrukture. Iako je glavnina pomorstva bila smještena u Dalmaciji, kvarnerskim otocima i Rijeci, u Hrvatskom primorju bila je razvijena pomorska trgovina, osobito u Senju, Bakru i Sušaku. 

Pomorstvo i obrazovanje: kontekst 19. stoljeća

Strossmayerovo doba obilježeno je dramatičnim preokretom u jadranskom brodarstvu. Nakon stabilizacije državnih prilika sredinom 19. st., kvarnerska brodogradilišta na Lošinju, u Rijeci, Kraljevici, Bakru i Senju snažno su se razvijala, a razvoj je vrhunac dosegnuo sredinom 19. st. – no nakon 1875. trgovina jedrenjacima naglo je oslabjela, primat su preuzeli željezni parobrodi, a brodogradilišta koja su gradila drvene jedrenjake ostala su bez posla. 

U tom kontekstu, školovani kadrovi postaju ključ opstanka. Nakon reorganizacije nautičkih škola 1852. predviđeno je otvaranje jednogodišnjih tečajeva za brodogradnju pri nautičkim školama u Trstu, Veneciji, Dubrovniku i Rijeci. Strossmayer, kao jedan od najpriznatijih mecena i zagovornika prosvjete u hrvatskim zemljama, bio je svjestan da bez obrazovane pomorske radne snage nema ni razvoja jadranskog brodarstva. Premda mu se ime rijetko izravno veže uz konkretne donacije pomorskim školama, njegova su financijska sredstva i politički utjecaj bili usmjereni na sveukupnu modernizaciju hrvatskog školstva i institucija – što je obuhvaćalo i primorske krajeve.

Mecenstvo: fundamenti kulturnog i akademskog razvitka

Strossmayer je najpoznatiji kao najveći mecena u povijesti hrvatske kulture. Njegova financijska potpora izgradnji institucija bila je bez presedana za to doba:

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (1866.) – danas Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) – utemeljena je pretežno zahvaljujući Strossmayerovim osobnim sredstvima. Akademija je u svom djelokrugu ubrzo obuhvatila istraživanja geografije, maritime i prirodnih znanosti, uključujući jadranski prostor.

Strossmayerova galerija starih majstora u Zagrebu (1884.)

Strossmayer je osnovao Galeriju slika u Zagrebu 1884., darovavši bogatu zbirku slika, čime je postavio temelje likovnoj kulturi cijele zemlje. Zbirka uključuje talijansko, nizozemsko i flamansko slikarstvo od 14. do 19. stoljeća – vizualni svjedoci mediteranskog i jadranskog civilizacijskog kruga.

Đakovačka katedrala – hram koji je gradio cijeli svoj biskupski vijek (1866–1882), financiran gotovo isključivo iz vlastitih i biskupijskih prihoda.

Sveučilište u Zagrebu – Strossmayer je bio jedan od ključnih zagovornika i sufinancijer obnove Sveučilišta 1874., prve moderne visokoškolske institucije u južnoj Europi izvan austrijskih nasljednih zemalja.

Ekumenizam i Vatikanski koncil

Na Prvom vatikanskom koncilu (1869–1870.) Strossmayer je bio jedan od najistaknutijih protivnika dogme o papinskoj nezabludivosti, a papa Pio IX. pohvalio je njegovo „iznimno dobro latinsko" govorništvo. Ovaj nastup internacionalizirao je Strossmayerov ugled daleko izvan granica Habsburške Monarhije.

Strossmayer i more – simbolika i stvarnost

Jedan od rijetko obrađivanih dimenzija Strossmayerova djelovanja jest njegova percepcija Jadrana kao civilizacijskog prostora i nacionalnog resursa. U korespondenciji s povjesničarem Franjom Račkim redovito tematizira pitanje ujedinjenja Dalmacije – što je u suštini bio argument za hrvatski pristup moru. Bez Dalmacije i Primorja, Hrvatska bi bila kontinentalna zemlja bez ekonomskog ishodišta prema Mediteranu.

Strossmayerova politička borba za Dalmaciju može se čitati i kao borba za jadransku buduću Hrvatsku – lučki sustav, brodogradnju, ribarstvo i trgovinu s Italijom, Levantom i šire. U tome smislu, njegova uloga „pomorskog pokrovitelja" nije bila formalna, već strateška i vizionarska, utkana u širu borbu za opstojnost i integritet hrvatskih zemalja.

Smrt i naslijeđe

Strossmayer umire 8. travnja 1905. u Đakovu, u 91. godini, ostavivši iza sebe institucije koje su oblikovale modernu Hrvatsku. Njegovo ime nose ulice, trgovi i škole diljem zemlje – uključujući i u primorskim gradovima čiji razvoj nije mogao završiti bez institucionalnih temelja koje je on polagao.

Milo Miklaušić, kap.

Odabrana literatura

• Franjo Šišić, Korespondencija Rački–Strossmayer, JAZU, Zagreb, 1928–1931.
• Agostino Sella, Strossmayer et l'unité yougoslave, Paris, 1938.
• Josip Hamm et al., Zbornik o Strossmayeru, JAZU, Zagreb, 1906.
• Hrvatska enciklopedija, natuknica „Josip Juraj Strossmayer", Leksikografski zavod Miroslav Krleža.
• Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija – Wikipedia (HR), pregled pomorstva 19. st.
• Hrvatska tehnička enciklopedija, sv. I – Brodogradnja i pomorstvo, LZMK/HAZU, Zagreb, 2018.

Napomena za istraživače: Strossmayerova izravna financijska veza s pomorskim školama nije dokumentirana u standardnoj historiografiji onako jasno kao njegova potpora akademijama i sveučilištu. Moguće je da je ta dimenzija bila posredna – kroz JAZU, kroz politički lobi za sjedinjenje primorskih krajeva i kroz opću prosvjetnu filantropiju. Monografska studija s naglaskom na ovaj aspekt ostaje otvoreno polje istraživanja.