RASKOL NA JADRANU Zašto je više od 100 tisuća iznajmljivača okrenulo leđa prosvjednicima?

Nedavni prosvjed iznajmljivača održan na zagrebačkom Zrinjevcu ponovno je otvorio ključna pitanja o reprezentativnosti, stručnosti i budućnosti privatnog smještaja u Hrvatskoj. Iako su komunikacijski kanali organizatora gorjeli od najava o masovnom dolasku i blokadi glavnoga grada, analitika digitalnog angažmana i sociološki parametri unaprijed su ukazivali na skroman domet skupa. Unatoč tome što prosvjedna platforma na društvenim mrežama okuplja oko 15.000 pratitelja, stopa aktivne interakcije na vrhuncu kampanje jedva je dosezala 10 posto. Kada se te brojke provuku kroz uobičajene stope konverzije na fizički teren, konačni ishod na Zrinjevcu doveo je tek do nekoliko stotina okupljenih, što je brojka usporediva s većom skupinom berača gljiva, a ne s ozbiljnim nacionalnim prosvjedom.

Ovakav skroman odaziv suočio je organizatore s neumoljivom matematičkom realnošću. Primjena sociološkog modela Zakona disperzije pasivne većine jasno pokazuje da u trenucima velikih zakonodavnih preokreta golema većina pogođenih aktera svjesno bira pasivnost i distanciranje od reaktivnih skupina. U ovom je slučaju u javnoj galami izostala podrška za čak 105 tisuća hrvatskih iznajmljivača. Tiha većina, koja izbjegava ulični aktivizam, time je poslala jasnu poruku da odbija ulične pritiske i zahtijeva institucionalnu snagu, stručnost i utemeljene argumente.

Anakroni komunikacijski model i prikriveni unutarnji raskol

Slab odaziv ujedno je izravna posljedica potpuno promašenog komunikacijskog modela. Korištenje populističke retorike prožete izrazima o „kmetovima”, „bankomatima” i optužbama o „lovu na vještice”, uz bizarne političke konstrukcije o tajnim koalicijama i otvorene prijetnje izbornim glasovima s govornice, diskvalificiralo je organizatore iz ozbiljnog cehovskog dijaloga. Ozbiljna strukovna udruženja s vlastima ne pregovaraju uličnim ucjenama, već egzaktnim pokazateljima, pravnim analizama i konstruktivnim prijedlozima.

Dodatno, prosvjed je razotkrio i duboku, premda u javnosti prešućenu, socio-ekonomsku stratifikaciju unutar samog sektora. Naime, oko 43 tisuće objekata visoke kategorije s 4 i 5 zvjezdica, u koje su uložena značajna sredstva, privlače goste veće platežne moći i prirodno više ne dijele iste interese s ostatkom baze koji ustraje na bazičnom modelu s 3 zvjezdice. Ipak, vlasnici kvalitetnijeg smještaja iz pragmatičnih razloga i želje za očuvanjem dobrosusjedskih odnosa u lokalnim sredinama biraju potpunu pasivnost, ostavljajući prosvjedne margine najglasnijim grupacijama.

Informacijski vakuum i milijunske uplate u sustav

S druge strane, nesigurnost na terenu dodatno je pojačana činjenicom da Vlada i Ministarstvo turizma i sporta (MINTS) višemjesečnom administrativnom šutnjom kasne s preciznim pojašnjenjima novih zakonskih izmjena i najavljene rekategorizacije. Taj stvoreni informacijski vakuum poslužio je kao pogonsko gorivo za širenje panike, iako je jasno da država ne želi zbrisati privatni smještaj, već uvesti nužan regulatorni red te izbalansirati interese iznajmljivača s preostalih 90 posto građana. Također, od stručnih timova očekuje se i oštriji obračun s nekomercijalnim smještajem koji pod krinkom ugošćivanja često predstavlja izvor nelojalne konkurencije.

Unatoč tenzijama, financijski doprinos privatnih iznajmljivača hrvatskom turizmu i dalje je iznimno značajan. Na bazi od oko 600.000 registriranih kreveta, iznajmljivači kroz fiksni paušal turističke članarine od 5,97 eura po krevetu generiraju oko 3,58 milijuna eura godišnje, dok kroz paušal turističke pristojbe — uz konzervativni prosjek od 50 eura po krevetu — uplaćuju još dodatnih 30 milijuna eura. Time se u proračune i sustav turističkih zajednica svake godine ulije više od 33,5 milijuna eura izvornog novca.

Konstruktivan prijedlog: Vaučeri za apartmansku tranziciju

Umjesto usmjeravanja tih sredstava u neučinkovitu opću promociju ili trošenja iz općeg državnog proračuna, stvarna i održiva alternativa nudi preusmjeravanje dijela tog namjenskog bazena u Nacionalni program namjenskih vaučera za apartmansku tranziciju. Po uzoru na uspješne europske prakse, poput talijanskih regionalnih mikropotpora u Toskani i Apuliji ili francuske mreže Gîtes de France, ovaj bi model izravno pomagao podizanju kvalitete smještaja na terenu.

Predloženi vaučeri ne bi se dijelili u gotovini niti bi bili namijenjeni objektima visoke kategorije s 4 i 5 zvjezdica koji već dobro posluju. Koristili bi se isključivo za sufinanciranje troškova modernizacije interijera i nabavu opreme u objektima s 3 zvjezdice koji dokazano prelaze u višu kategoriju. Funkcionirajući kao zatvoreni instrumenti namijenjeni plaćanju radova registriranim domaćim obrtnicima i tvrtkama te kupnji opreme u hrvatskim trgovinama, ovi bi se milijuni izravno vraćali u cjelokupno hrvatsko gospodarstvo, pretvarajući fiskalna davanja u pogonski motor održive tržišne evolucije.

Z.F.