SUMARTIN / SUPETAR – Nakon višednevnih žestokih borbi koje su trajale od 12. do 17. rujna 1944. godine, snage Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), uz izravnu topničku i zračnu potporu britanskih Saveznika, potpuno su oslobodile otok Brač. Ova uspješna operacija označila je početak velike ofenzive 8. korpusa za oslobođenje Dalmacije te presijecanje pomorskih putova njemačke vojske na Jadranu.
Ofenziva je pokrenuta s otoka Visa po izravnom naređenju maršala Josipa Broza Tita s ciljem da se njemačkim snatgama onemogući plovidba između južnog i sjevernog Jadrana. U noći s 11. na 12. rujna, brodovi IV. pomorsko-obalskog sektora prebacili su 12. dalmatinsku brigadu na Brač.
Nakon što su njemačke snage 118. lovačke divizije bez borbe napustile Vidovu goru i Nerežišće utvrdivši se u Supetru, postrojbe 12. brigade izvele su silovit napad. Pritisnuti napadima, Nijemci su se u noći s 12. na 13. rujna povukli prema Splitu, čime je zapadni dio otoka stavljen pod kontrolu NOVJ-a.
Glavnina njemačkog otpora potom se koncentrirala na istočnoj obali otoka, u Sumartinu. To je mjesto za njemačko zapovjedništvo imalo stratešku važnost radi kontrole Bračkog kanala. Prema svjedočanstvu zarobljenog njemačkog inženjera, Sumartin je bio pretvoren u pravu utvrdu: u živom kamenu probijeni su tuneli i bunkeri, postavljeno je više od 7.000 protupješačkih i protutenkovskih mina te mrežni sustav žičanih prepreka.
Za savladavanje tako utvrđenog položaja, na Brač je prebačena i 1. Dalmatinska brigada, kojoj je prethodno na Visu održana svečana smotra u povodu druge godišnjice osnutka. U napadu su sudjelovale i znatne savezničke snage — britanski 43. odred komandosa te saveznička topnička i zračna podrška.
Nakon dva neuspjela juriša (14. i 15. rujna) zbog snažnog otpora i slabe početne koordinacije pješaštva i zrakoplovstva, odlučujući treći napad izveden je 17. rujna nakon masovnog bombardiranja i topničke pripreme. Suočeni s potpunim uništenjem, njemački vojnici pokušali su se u noći povući prema Povljima, no na otvorenom prostoru su presijecani i razbijeni. U pokušaju bijega potopljeno je i njemačko brodovlje.
Konačni bilans bitke za Sumartin bio je 105 poginulih i 583 zarobljena njemačka vojnika. Gubici partizanskih snaga iznosili su 53 poginula i 197 ranjenih boraca, a među poginulima bio je i zapovjednik 1. bataljuna 12. brigade Marko Đapić. Tijekom borbi za Brač 14. rujna život je izgubio i Franjo Kluz, zapovjednik Prve eskadrile NOVJ-a.
Obrana Brača bila je od toliko presudne važnosti za Njemačku da je njemačka Komanda za jugoistok već 18. rujna zatražila službeno očitovanje Zapovjedništva 2. oklopne armije o razlozima gubitka otoka. S druge strane, maršal Tito pohvalio je borce te 1. dalmatinsku brigadu proglasio »proleterskom«.
U spomen na oslobođenje otoka, u obližnjim Selcima osnovana je škola "18. rujna", u čijem je predvorju 1982. godine podignut spomenik u čast više od 700 stanovnika Brača koji su izgubili živote u Narodnooslobodilačkoj borbi.
D.G.
Izvori: Nikola Anić, POVIJEST OSMOG DALMATINSKOG KORPUSA NARODNOOSLOBODILAČKE VOJSKE HRVATSKE
Mirko Novović, Stevan Petković: PRVA DALMATINSKA PROLETERSKA BRIGADA
ŠIBENIK - Povodom 35. obljetnice Rujanskog rata u Šibeniku 1991., Gimnazija Antuna Vrančića je i ove godine organizirala tribinu pod nazivom
Priča o nastanku Dana Hrvatske ratne mornarice ne počinje u modernom dobu, niti u herojskim bitkama Domovinskog rata, već u
ŠIBENIK – Točno u 17:57 sati, na današnji dan prije 35 godina, zvuk zračne opasnosti paralizirao je Šibenik. Manje od
PLOČE – U noći s 14. na 15. rujna 1991. godine izvedena je napadno-oslobodilačka akcija „Zelena tabla – Male Bare”, kojom
Jadranski web portal
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
