Novoizgrađeni trajektni pristan u luci Ubli na Lastovu posljednjih mjeseci izazvao je ozbiljnu stručnu i javnu polemiku vezanu uz sigurnost priveza i operativnu funkcionalnost luke. U središtu rasprave nalazi se sukob između iskustva zapovjednika u stvarnim pomorskim uvjetima i projektantsko-administrativnog pristupa koji se oslanja na formalnu ispunjenost propisanih procedura.
Zapovjednik Jadrolinije upozorava da je novi pristan loše pozicioniran i izložen valovima koji s otvorenog mora ulaze u uvalu smjerom Kopište – prolaz Vlašnik–Bratin. Prema njegovim navodima, trajekt se na vezu stalno ljulja, čak i pri naizgled mirnim vremenskim uvjetima. Ističe kako je ukrcaj i iskrcaj putnika i vozila otežan, noćni boravak broda rizičan, te da je samo pitanje vremena kada bi moglo doći do ozbiljne nesreće. Zbog toga brod nakon dolaska radije noći u sigurnijoj luci u Veloj Luci.
Posebno problematičnim smatra činjenicu da su u maritimnim i okolišnim studijama korišteni meteorološki podaci s postaje u Dubrovniku, udaljenoj oko 60 nautičkih milja, uz zaključak da značajni val u luci ne prelazi 0,55 metara. Te nalaze osporava snimkama stvarnog ponašanja broda na vezu. Također upozorava da luka još nema uporabnu dozvolu, zbog čega zapovjednici u praksi snose punu odgovornost za sigurnost broda, posade i putnika.
S druge strane, Lučka uprava Dubrovačko-neretvanske županije, na čelu s ravnateljem, navodi da je luka projektirana i izgrađena u skladu s važećim prostornim planom te uz izradu svih potrebnih stručnih podloga, uključujući batimetriju, geotehničke analize i maritimnu studiju, na koju je dana suglasnost nadležne Lučke kapetanije. Ističu kako su razmatrane i alternativne varijante dogradnje luke, ali su odbačene zbog znatno većih dubina, višestruko većih troškova te infrastrukturnih i okolišnih ograničenja povezanih sa statusom Lastova kao parka prirode.
Prema stajalištu Lučke uprave, problem nije univerzalan jer luku koriste i drugi zapovjednici, a pojava valova dugog perioda, tzv. „mrtvog mora“, poznata je i teško u potpunosti izbježna bez izgradnje dodatnog lukobrana. Trenutačno se ne planiraju dodatni građevinski zahvati, no najavljeno je praćenje situacije u eksploataciji.
Rasprava o luci Ubli ne može se promatrati izvan šireg okvira hrvatskog PSO modela pomorskog linijskog prijevoza. U skladu s Uredbom (EZ) 3577/92, PSO linije predstavljaju linije od javnog interesa koje povezuju otoke s kopnom ili međusobno. U Hrvatskoj je Jadrolinija, kao brodarsko društvo u stopostotnom državnom vlasništvu, de facto monopolist na većini tih linija. Država određuje linije, red plovidbe i subvencionira gubitke, dok se PSO ugovori često produljuju bez temeljite evaluacije stvarne operativne učinkovitosti i sigurnosti.
Jedan od ključnih problema takvog sustava jest asimetrija odgovornosti: zapovjednik broda snosi kaznenu i profesionalnu odgovornost za sigurnost plovidbe i priveza, dok projektanti infrastrukture, naručitelji i država u pravilu ne snose neposrednu operativnu odgovornost. Infrastrura i brodovi pritom nisu uvijek projektirani kao jedinstven funkcionalni sustav.
Usporedba s drugim europskim PSO modelima dodatno naglašava razlike. U Norveškoj se PSO koristi kao tehnološki i sigurnosni instrument, s redovitim natječajima, jasnim ugovornim pokazateljima uspješnosti i integriranim projektiranjem luka i brodova. Ako se utvrdi da luka ne pruža sigurnost, linija se privremeno suspendira ili se infrastruktura rekonstruira. Danski model PSO-a snažno se oslanja na regionalnu razinu, tržišnu disciplinu i modularna lučka rješenja s naglaskom na pouzdanost i putničko iskustvo. U Ujedinjenom Kraljevstvu ugovori jasno razdvajaju političku, tehničku i zapovjednu odgovornost, a operateri imaju pravo odbiti korištenje infrastrukture koja se pokaže nesigurnom. Italija, iako po političkom utjecaju bliža hrvatskom modelu, pokazuje veću fleksibilnost u naknadnim infrastrukturnim korekcijama.
Slučaj luke Ubli stoga se nameće kao tipičan primjer hrvatskog PSO problema: linija mora ploviti, luka je formalno ispravna, zapovjednik snosi sav operativni rizik, dok sustav nema jasan mehanizam za privremeno zaustavljanje korištenja infrastrukture u situacijama kada se pokaže da ona operativno ne funkcionira kako je predviđeno. U norveškom ili britanskom modelu takva bi situacija dovela do privremene obustave linije ili revizije projekta luke. Upravo taj izostanak sustavne „pauze za provjeru“ ostaje ključno otvoreno pitanje hrvatskog pomorskog sustava.
Kapetan Milo Miklaušić
PROČITAJTE JOŠ:




© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev