Tomislav Pavleka: "Dok raspravljamo o pjevačima, jugo nam ulazi u kuće"

Nevjerojatno je koliko se ljudi na društvenim mrežama strastveno uključuje u rasprave o pjevačima i rukometu, koliko se Vlada zbog toga uznemirava, a opozicija oštri retoriku, dok u isto vrijeme jedna skromna, besplatna aplikacija – Windy – danima unaprijed najavljuje duboki prodor jakog i olujnog juga od Otranta pa sve iza Paga.

Sve je bilo najavljeno i svima dostupno!

Prije gotovo četiri dana najavljena je južina snage veće od 36 čvorova. Sve je pisalo. Sve je bilo javno. Sve dostupno svakome tko ima telefon ili računalo.

A što takvo jugo donosi?

Donosi valove više od osam metara na otvorenom moru. Donosi podizanje razine mora i do jednog metra na pojedinim dijelovima obale. Donosi ozbiljne probleme u vezovima brodova, koji postaju prekratki i dovode do potapanja plovila. Donosi i već dobro poznate prizore: začuđene ljude okupljene pred ulazima kuća, poplavljene prizemnice, nepropisno parkirana vozila koja ostaju uronjena u “sudbinu” danima.

Pitanje je: "Zašto se opet čudimo?"

Što je uzrok ovako indolentnom ponašanju državnih institucija – od DHMZ-a i Vlade, preko policije, do vatrogasnih i civilnih službi koje bi morale znati što dolazi i reagirati prije, a ne poslije? Tvrdim da sam ja, sjedeći na kauču u Zagrebu, točno predvidio sve što se danas događa duž obale. Ne zato što sam poseban, nego zato što sam – pogledao prognozu.

Do kada se Šibenik misli čuditi što Dolac poplavi svaki put kad jugo nagura more u Jadran? Isto vrijedi za Rovinj i još barem pedesetak gradova i mjesta na hrvatskoj obali. Što nas čini tako ugodno opuštenima nakon svake ovakve epizode koju nam priroda, sve otvorenije, servira?

Zašto država sustavno ne razmišlja i ne djeluje u skladu sa znanstveno utemeljenim najavama klimatskih promjena i podizanja razine mora? Što je Hrvatska u posljednjih 35 godina konkretno učinila po tom pitanju i gdje se to danas može vidjeti – uživo, na terenu?

Zašto je narodu važnije gdje će rukometaši slaviti medalju i što će pjevač pjevati, nego činjenica da se u nijednoj školi djecu ne uči osnovama klimatske pismenosti – primjerice da instaliraju Windy i razumiju što im sutra dolazi?

Što treba napraviti? Ne sutra. Ne nakon štete. Nego sada.

1. Sustavna edukacija u školama
2. Podizanje riva gdje god je to moguće
3. Izmještanje vozila s obalnih zona prije nevremena
4. Izgradnja obrambene strategije i postavljanje privremenih barijera na vrijeme
5. Aktiviranje mjesnih odbora i civilne zaštite prije, a ne nakon događaja

Tomislav Lovro Pavleka