Split koji danas sluša cajke, ali napada srpsku djecu, prije 90 godina je podigao spomen - svjetionik "srpskim osloboditeljima"

SPLIT - U zalasku 1980-ih godina, pred sam Domovinski rat, mi djeca išli smo iz škole i ugledali govno na cesti, pa se krenuli smijati i sprdati na tu temu, a pored nas je sjedio je jedan djed i pitao nas: "Znate li vi dico, koja je razlika između Srba i Hrvata?" Mi se uhvatili čuditi, što djed hoće sad s tim podatkom. Pa nastavi, tako što je podigao štap i uperio ga u friško izvaljen izmet na trotoaru: "E, vidite, i Srbin i Hrvat će bez problema pojist ovo govno". Mi se počeli smijati i onako zbunjeno gledati, a on nastavi: "E, ali RAZLIKA je u tome šta će Srbin priznat šta je izija, a Hrvat će svima pričat da je pojeo - čokoladni kolač...". Ova anegdota pratila me do današnjih dana, kad sam shvatio da je ta razlika zapravo licemjerstvo kojim smo svakodnevno izloženi, pa i u ovom splitskom slučaju, gdje isti oni ljudi koji vikendima zavrću žarulje na koncertima pevaljki istočnog melosa, ljudi koji u životu nisu pogledali kazališnu predstavu, sad bi odjednom uređivali kulturna zbivanja u državi. Istim tim Srbima čiju "glazbu" slušaju vikendom, zaprvo ne njima, već njihovoj djeci i starijima u fantomkama prijetili bi i tjerali ih iz kulturnih ustanova.

Zatomljeno je tako sjećanje na priču koja se dogodila prije gotovo jednog stoljeća, kad je isti taj Split podigao monumentalni spomenik u čast "srpskim osloboditeljima" i regentu, a kasnije kralju Aleksandru I. Karađorđeviću. Priča o ovom neobičnom svjetioniku na kraju Gata svetog Petra ostaje malo poznata široj javnosti. Iz istog tog - licemjernog razloga...

Ljubav prema srpstvu i jugoslovenstvu u tom gradu bila je tada toliko snažna da je 8. prosinca 1935. godine svečano otkriven i spomen-svjetionik posvećen kralju Aleksandru I., "jedinstven na prostorima čitave zemlje".

Tko ne vjeruje, neka gleda arhivske fotografije i neka mu netko pismen - pročita što piše u novinama iz tog doba...

Podizanje u slavu ujedinjenja

Spomenik, koji je zapravo bio funkcionalni svjetionik, podignut je inicijativom lokalnih vlasti i odbora "Jadranske straže" (organizacije koja je promicala pomorsku tradiciju) u znak zahvalnosti za ujedinjenje 1918. godine i dolazak srpske vojske u Split.

Za mnoge Splićane i Dalmatince tog vremena, ulazak srpske vojske označavao je kraj stoljetne austrougarske vladavine i ostvarenje snova o južnoslavenskoj državi.

Spomen-svjetionik svečano je otkriven 8. prosinca 1935. godine, godinu dana nakon atentata na kralja Aleksandra u Marseilleu. Splitske vlasti i građanstvo su u to vrijeme, barem službeno, s oduševljenjem podržavali ideju jugoslavenskog jedinstva, a srpska vojska doživljavana je kao osloboditeljska sila koja je Dalmaciju pripojila zajedničkoj državi nakon raspada Austro-Ugarske.

Spomenik je, prema projektu arhitekta Prospera Čulića, imao funkciju pravog svjetionika, ali prvenstveno kao trajno sjećanje na kralja-mučenika i zajedničku državu. Arhivski zapisi iz tog vremena, uključujući i lokalne novinske članke, opisuju svečanu atmosferu prilikom otkrivanja, uz prisustvo brojnih uglednika i građana, što svjedoči o tadašnjem dominantnom političkom raspoloženju i želji za integracijom u novu monarhiju.

Kratak vijek trajanja i rušenje

Vijek trajanja spomen-svjetionika bio je izuzetno kratak. Izdržao je splitskoj obali tek nešto više od jednog gradonačelničkog mandata, dakle manje od šest godina. Srušen je već u lipnju 1941. godine, nedugo nakon što su talijanske okupacijske snage preuzele kontrolu nad Splitom tijekom Drugog svjetskog rata.

Talijani su, kao okupatori i saveznici sila Osovine, sustavno uklanjali sve simbole jugoslavenske i srpske vlasti i prisutnosti u gradu koji su pripojili svojoj kruni, a spomenik kralju Aleksandru bio je jedna od prvih meta.

Zauvijek Splitu neugodan detalj namjerno zaboravljen u kasnijoj povijesti

Nakon završetka Drugog svjetskog rata i uspostave socijalističke Jugoslavije, sjećanje na ovaj spomenik je izblijedjelo, a zatim i namjerno potisnuto iz kolektivne memorije.

Nova komunistička vlast fokus je prebacila na Narodnooslobodilačku borbu i partizane kao istinske osloboditelje i graditelje nove, socijalističke Jugoslavije, umanjujući značaj događaja iz 1918. godine i uloge srpske vojske i monarhije. Umjesto kralja Aleksandra, Split se sada klanjao novom "kralju Sunca" - Josipu Brozu Titu.

Tema srpskih osloboditelja i srpskog kralja u Splitu postala je politički osjetljiva u kasnijim desetljećima, pogotovo nakon velikosrpske agresije na Hrvatsku.

Spominjanje takvog spomenika tako nije odgovaralo prevladavajućim narativima u različitim povijesnim razdobljima, pa čak ni danas.

Povijest je pokazala da desetljeća koja su uslijedila nisu ovaj detalj uglavila u nijedan udžbenik povijesti, pa tako nijednoj vlasti nije bilo ugodno čitati o onome što se tih godina doista u Splitu zbilo.

Fusnota splitske povijesti (licemjerja)

Spomen-svjetionik kralju Aleksandru tako je ostao samo fusnota u bogatoj splitskoj povijesti (licemjerja), materijalni dokaz potpuno drugačijeg konteksta jednog prošlog vremena i političkih previranja koja su oblikovala sudbinu grada i države.

Devedeset godina poslije, u Splitu će Grupa od pedesetak maskiranih muškaraca upasti je u prostorije Gradskog kotara Blatine i prekinuti kulturno-umjetnički program Srpskog kulturnog društva Prosvjeta te isprepadati starije ljude i djecu koji su bili sastavni dio publike i programa. Opravdanje - jer je ovo mjesec pieteta prema stradanju Vukovara i Škabrnje kojeg Hrvatska kao neradni dan obilježava 18. studenog.

Istodobno, u centru Splita, četiri dana prije i tri dana poslije obljetnice tragedije u Vukovaru i Škabrnji, u Marmontovoj ulici, nastupit će Milica Pavlović i Peđa Jovanović. Za očekivati je da će na toj vrsti, ovakvom Splitu bliskog kulturnog događaja, sve proći bez - ikakvih poteškoća.

Jurica Gašpar, prof.