ŠOKANTNI PRIZORI S JADRANA Luke pune fekalija i prije dolaska turista! Krše se MARPOL konvencija i EU direktive - Analiza otkriva tko truje more dok institucije spavaju!

Pojava fekalnog otpada i krutih otpadnih materijala na površini gradskih luka Jadranskog mora predstavlja ekološki, javnozdravstveni i pravni problem koji zahtijeva hitnu sustavnu pozornost. Osobito zabrinjavajućom čini se situacija u kojoj je takvo zagađenje vidljivo i dokumentirano već u predsezoni, dakle prije masovnog dolaska plovila. Ovaj rad analizira uzroke pojave, primjenjivi regulatorni okvir — s naglaskom na status Jadrana kao posebno osjetljivog morskog područja prema MARPOL konvenciji i europskim propisima — te identificira odgovornosti pojedinih dionika uz preporuke za upravljačku intervenciju.

Gradske luke Jadrana oslonac su nautičkog turizma koji godišnje generira više miljunske prihode. Paradoksalno, upravo ta infrastruktura često postaje točka akumulacije otpadnih tvari — ne samo tijekom vršnih ljetnih opterećenja, već i u ranom proljeću, kada je promet plovilima minimalan. Dokumentirani slučajevi prisustva fekalnog sadržaja i plutajućeg krutog otpada (papir, higijenske potrepštine) u samom središtu lučkih bazena ukazuju na sustavni propust.

Ova analiza polazi od premise da zagađenje lučkih voda fekalnim tvarima u predsezoni ima višestruke izvore — od neprikladne lučke infrastrukture i nedostatnih prihvatnih kapaciteta, do izostanka nadzora i nesustavne primjene kaznenih odredbi — te da rješenje zahtijeva koordiniranu akciju na razini lokalne samouprave redarstva, Županijskih lučkih uprava, ministarstva nadležnog za more i tijela zaštite okoliša.

Regulatorni okvir: Jadran kao posebno zaštićeno područje

Međunarodna pomorska organizacija (IMO) Jadransko je more još 2005. godine proglasila Posebno osjetljivim morskim područjem (PSSA — Particularly Sensitive Sea Area). Ovaj status implicira stroži nadzorni režim i nultu toleranciju prema ispuštanjima s brodova. MARPOL konvencija, Prilog IV (sprječavanje zagađenja fekalnim vodama s brodova) eksplicitno zabranjuje ispuštanje nepročišćenih otpadnih voda unutar 12 nautičkih milja od obale, a u posebno zaštićenim područjima ta je zabrana apsolutna bez obzira na udaljenost.

Na razini europskog prava, Direktiva (EU) 2019/883 o lučkim prihvatnim uređajima za predaju otpada s brodova obvezuje države članice da osiguraju odgovarajuće i dostatne kapacitete za prihvat otpadnih voda u svim lukama. Hrvatska je ovu direktivu transponirala kroz Zakon o zaštiti mora od onečišćenja s plovnih objekata, kojim je propisano da svaka marina i luka otvorena za javni promet mora raspolagati dostatnim i funkcionalnim uređajima za prihvat fekalnih voda, dok su brodovi i druga plovila obvezni koristiti navedene uređaje. Zakon također predviđa prekršajne i kaznene odredbe za slučajeve kršenja tih obveza.

Analiza uzroka zagađenja u predsezoni

Prisutnost fekalnog sadržaja u lučkim vodama prije početka nautičke sezone upućuje na izvore koji su neovisni o sezonskom prometu plovila. Identificiraju se sljedeće kategorije uzroka:

*  Stacionirana plovila — brodovi koji zimuju u luci (charter fleet, ribarska plovila, javni plovni objekti, kruzeri, izletnički brodovi) ispuštaju fekalne vode direktno u lučki bazen zbog nefunkcionalnih ili nedostupnih prihvatnih priključaka.

* Nedostatak nadzora — zimski period karakterizira smanjena prisutnost lučkih kapetanija, ispostava, gradskih redara i inspekcijskih službi, što stvara faktičnu nekažnjenost počinitelja.

*Infrastrukturni deficiti (uopće ne postoje)— prihvatne stanice za fekalije u dostatnom broju Županijskih  luka, nisu ni priključene ni operativne, 

* Županijske lučke uprave u pravilu koriste usluge vanjskih ovlaštenih operatera s kojima imaju sklopljene ugovore za pružanje usluge prihvata otpadnih voda, pri čemu raspoloživa oprema i kapaciteti često nisu dostatni za učinkovit prihvat crnih i sivih voda.

Obveze nautičara i vlasnika plovila

Svaki vlasnik ili zapovjednik plovila/ broda, jahte koje boravi u lukama Jadranskog mora dužan je:

1. Osigurati da plovilo raspolaže certificiranim sabirnim tankom za fekalne vode odgovarajućeg kapaciteta, sukladno Pravilniku o tehničkim pravilima za statutarnu certifikaciju brodica (NN 37/2005).

2. Koristiti lučke prihvatne stanice za pražnjenje sabirnih tankova isključivo na za to predviđenim mjestima, uz uredno vođenje evidencije u brodskom dnevniku te posjedovanje potvrde operatera luke ili Marine o zaprimanju crnih i sivih voda, s iskazanim količinama u m³.

3. Posada, nautičari, putnici, građani ; prijaviti lučkim vlastima svaki slučaj zagađenja koji primijete ili koji je uzrokovan kvarom na brodskim sustavima, sukladno čl. 36. Zakona o zaštiti mora.

4. Suzdržati se od ispuštanja bilo kakvog otpada — krutog ili tekućeg — u more i lučki bazen, pri čemu su za takva postupanja propisane prekršajne i novčane sankcije, ovisno o vrsti počinitelja i težini prekršaja, sukladno važećim propisima Republike Hrvatske usklađenima s MARPOL konvencijom, a koje nisu male.

Odgovornost lučkih uprava i lokalne samouprave

Županijske lučke uprave imaju zakonsku obvezu osigurati funkcionalne prihvatne kapacitete i provoditi redoviti monitoring kakvoće morske vode. Lokalna samouprava odgovorna je za stanje komunalne kanalizacije ako gravitira lučkom bazenu. U situaciji dokumentiranog zagađenja, obje institucije imaju dužnost hitne intervencije: mehaničkog čišćenja površine, uzorkovanja vode, utvrđivanja izvora i pokretanja postupaka po službenoj dužnosti. Izostanak tih radnji može se interpretirati kao propust u obavljanju javnih ovlasti te osnažuje pravo trećih osoba — ribara, nautičara, turističke zajednice — na zahtjev naknade štete ili upravnu tužbu.

Zaključak i preporuke

Prisutnost fekalnog otpada u gradskim lukama Jadrana u predsezoni nije samo estetski i zdravstveni problem — to je pokazatelj dublje sustavne nefunkcionalnosti koja dovodi u pitanje Hrvatsku vjerodostojnost u provođenju međunarodnih i europskih obveza zaštite morskog okoliša. Potrebne su sljedeće mjere:

• Hitna inventarizacija prihvatnih stanica za fekalne vode u svim lukama, Marinama. 

• Uvođenje obveznog monitoringa kakvoće vode u gradskim lukama, s javnom objavom rezultata (princip transparentnosti).

• Pojačana predsezonska inspekcijska aktivnost s fokusom na plovila u nautičkim, operativnim vezovima.

• Edukativna kampanja usmjerena prema nautičarima o zabranama ispuštanja i dostupnosti prihvatnih kapaciteta.

• Koordinacija između ministarstava nadležnih za more, komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša na razini jedinstvenog operativnog protokola.

Milo Miklaušić, kap.

Literatura i pravni izvori

IMO Resolution A.949(23) — Guidelines on Places of Refuge for Ships in Need of Assistance (2003).

MARPOL 73/78, Annex IV — Regulations for the Prevention of Pollution by Sewage from Ships.

Direktiva 2000/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o lučkim prihvatnim uređajima za brodski otpad i ostatke tereta.

Zakon o zaštiti mora od onečišćenja s plovnih objekata, NN 32/2019.

Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja lučkih prihvatnih uređaja za brodski otpad (NN 55/2021).

IMO MEPC Resolution — Designation of the Adriatic Sea as a PSSA (2005).