Sjećanje na teške dane i heroje obrane Dubrovnika: "Ovi su branitelji pali u studenom 1991., ali neprijatelj je slomljen"

Iako je 6. prosinca proglašen Danom dubrovačkih branitelja, u studenom su se vodile najžešće borbe uz nadljudske napore othrvati se mnogoljudnijem i naoružanijem agresoru.

U prvim danima studenog 1991. Zapovjedništvo obrane Općine Dubrovnik raspolaže ukupnim obrambenim snagama koje broje 923. pripadnika. Istodobno sa završenom ofenzivom na Vukovar, tijekom prve polovice studenog 1991., kulminirala su neprijateljska nastojanja da Grad prisile na predaju i na taj ga način zauzmu.  Početkom studenog obrambene snage uspijevaju uspostaviti i učvrstiti posljednju crtu obrane od Mokošice i Sustjepana, preko Nuncijate, Jadranske magistrale, Srđa i Bosanke do Hotela Belvedere, podsjeća Dubrovački dnevnik.

Oslabljene postrojbe se pošteno popunjavaju svježim snagama, a posebnu ulogu u obrani okruženog Grada imale su 1. i 2. Pješačka bojna dubrovačke 116. Brigade ZNG-a. Značajnu ulogu u uspješnoj obrani užeg područja Grada imale su brojne borbene skupine iz Splitske 4. Brigade ZNG-a i njene 9. Bojne HOS-a, kao i 3. Omiške bojne 114. Brigade, koje su gliserima ONB-a prevožene u opkoljeni Grad. Od 7. do 15. studenog  tzv. JNA snagama 472.mtbr i 5.pmtbr, TO Herceg Novi i Odreda granične milicije Boka izvode napad kojim, uz potporu 107. Obalne artiljerijske grupe, mornarice i zrakoplovnih snaga, nastoji ovladati visovima iznad Grada.

Heroji se ne zaboravljaju

U teškim bojevima agresor je uspio zauzeti Bosanku, Strinčjeru i prostor Dubrave, nanoseći dubrovačkim braniteljima velike i bolne ljudske gubitke. 

U jednom od tenkovskih napada 6. studenog smrtno je pogođen gardist Mladenko Čavara. U borbama s neprijateljem 12. studenog, na današnji dan, ginu pripadnici 9. Bojne HOS-a 4. Brigade ZNG-e Split Ante Jerko Landikušić, Vladimir Vuković i Božo Merčep.

U obrani Bosanke 9. studenog ginu Hamdija Kovač, Vedran Ivošević, Antonijo Vatović, Mario Pezzi, Franci Lazibat i Željko Raguž.

Sutradan, 10. studenog na Srđu gine Mato Damjanović, a na Strinčjeri Mario Matana. Braneći položaj na Strinčjeri 12. studenog poginuli su Siniša Tkalec, Zdenko Baričević, Tomislav Bender i Ivan Raić. Istog dana u neprijateljskim napadima na Komolac poginuli su Ivo Botica, Miho Klečak, Mario Mandić i Pero Nenada.

Premda su u vremenu od 12. do 15. studenog branitelji bili prisiljeni privremeno napustiti Tvrđavu Imperijal, neprijatelj je nije uspio zauzeti te je ostala jedina na cijelom izvangradskom području, od strane agresora, neosvojena otporna točka.

J.T.

PROČITAJTE JOŠ:

SLOMLJENA DIREKTIVA JEVREMA COKIĆA: Kako je propao plan JNA da Dubrovnik padne za pet dana

Točno u 6:00 sati ujutro, 1. listopada 1991. godine, koordiniranim udarom s kopna, mora i iz zraka započeo je opći agresorski napad na šire područje Dubrovnika i jug Hrvatske. Prema službenim vojnim dokumentima i javno objavljenim podacima, napadni plan agresora predviđao je munjevitu operaciju: potpuni slom obrane i

Morski HRJurica Gašpar