>
  3 min. čitanja

Potraga za endemskim karanfilom na Jabuci

Potraga za endemskim karanfilom na Jabuci
Foto: Jurica Gašpar / Morski HR

Stabilne vremenske prilike koje su vladale početkom ožujka omogućile su ekipi istraživača Javne ustanove „More i krš“ te splitskog Prirodoslovnog muzeja odlazak do otoka Jabuke s ciljem pokušaja pronalaska endemičnog karanfila, biljke za koju se smatra da je nestala.

Posljednji primjerci karanfila nađeni su u drugoj polovici 19. stoljeća u pukotinama stijena, dok u 20. stoljeću nema evidentiranih pronalazaka ove biljke.

Foto: Jurica Gašpar / Morski HR

O karanfilu se jako malo zna, ali tinja nada u njegov ponovni pronalazak. Ovog puta ga istraživači nisu uspjeli pronaći, ali je obrađen tek jedan manji dio otoka. Naravno, zbog konfiguracije samog otoka kao i nemogućnosti kvalitetnog sidrenja, vrijeme istraživanja je ograničeno, piše Gorgonija.

Stručnjaci se slažu da će biti potrebno još nekoliko ovakvih istraživanja uz prikupljanje mnoštva uzoraka i fotografija. Nakon toga, na redu će doći i podmorje pa se nadamo još velikom broju zanimljivih vijesti s Jabuke.

Foto: Jurica Gašpar

Inače, Jabuka je drugi pučinski otočić u Jadranu, uz Brusnik, vulkanskog podrijetla. Udaljen je 26 nautičkih milja od Visa. Zaštićen je 1958. godine kao spomenik prirode s 1,15 ha površine i nenaseljen je. U sastavu je ekološke mreže i proglašen je IPA-područjem.

Otok je sazdan od lave koja sadrži puno magnetita i piramidalno izrasta iz mora koje je zbog velikih dubina izrazito tamne boje. Jabuka je izložena udaru svih vjetrova i silini velikih pučinskih valova koji se uza zaglušujući huk lome o njegove hridi. Impozantna 97 metara visoka klisura stožasta oblika ne pruža zaštitu od vjetra pa je sidrenje uz obalu i kretanje po otoku gotovo nemoguće.

Klima je izrazito sušna (aridna) s ekstremno niskim vrijednostima prosječne godišnje količine oborina, svega 200-tinjak mm, a prosječna godišnja temperatura je izrazito visoka i iznosi oko 16 0C, uz više od 2.700 sunčanih sati godišnje.

Foto: Jurica Gašpar / Morski HR

Zbog tako specifičnih uvjeta, Jabuka je značajna kao jedino stanište nekih biljnih i životinjskih endema i kao gnjezdilište pučinskih ptica. Tako se na jabučkoj hridi gnijezdi 150 – 200 parova galeba klaukavca (Larus cacchinans), a uz njih se od značajnih vrsta gnijezde sivi sokol (Falco peregrinus), moždagregula (Puffinusyelkouan) i eleonorin sokol (Falco eleonorae). Osim endemičnih vrsta roda Centaurea, ovdje dolaze i neke druge rijetke vrste hrvatske flore, kao npr. drvenasta mlječika (Euphorbia dendroides), srebrnoliki slak (Convolvuluscneorum) i frankenija (Frankenia pulverulenata). U vršnim dijelovima otoka razvijena je ugrožena zajednica divlje masline i drvenaste mlječike (Oleo-Euphorbietum dendroidis). Nekada je na Jabuci rastao i endemični jabučki karanfil (Dianthus multinervis) koji je danas vjerojatno potpuno istrijebljen, a njegovo postojanje nije zabilježeno nigdje drugdje u svijetu.

Foto: Jurica Gašpar / Morski HR

Uredbom Vlade RH o proglašenju ekološke mreže, područje Jabuke utvrđeno je kao područje ekološke mreže pod šifrom HR4000008 u svrhu očuvanja stijena i strmaca (klifovi) mediteranskih obala obraslih endemičnim vrstama Limonium spp., termo mediteranske (stenomediteranske) grmolike formacije s Euphorbia dendroides i karbonatnih stijena s hazmofitskom vegetacijom.

Područje otoka Jabuke – podmorje pod šifrom HR3000100 nalazi se u ekološkoj mreži u svrhu očuvanja grebena.

Luka Kolovrat (uz korištenje podataka iz brošure “Zaštićeni dijelovi prirode”, izdavača Javne ustanove “More krš”)

PROČITAJTE JOŠ:

JABUKA – Ovdje živi najbrža životinja na svijetu
Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.