Potonuće ratnog jedrenjaka ¨Marie Gabrielle¨ iz Drugog svjetskog rata 1944. g u uvali Jaz na otoku Pagu

ŠIMUNI - Bilo je to ljetno popodne , 21.07. 1944 godine. Teško i olovno vrijeme puno gladi i neizvjesnosti. Po otoku Pagu su stupale razne vojske, većina su bile ustaše, njemačka vojska, te po okolnim poljima su se sakrivali pojedini partizani. Jutarnju rutinu okolnih pastira parao je zvuk prelijetanja engleskih aviona lovaca Spitfirea te bombardera Hurricane koji su u ophodnji patrolirali u niskom letu po samoj obali. Mještani su ih zvali ¨Mlikarići¨ jer su prelijetali u jutro i navečer kada se odvijalo vrijeme mužnje. U mjestu Šimuni se usidrio talijanski drveni brod  pod njemačkom zastavom, koji je prevozio oružje i hranu, te po navodima trebao dostaviti njemačkoj vojsci. Posada je uglavnom bila popunjena iz redova Istrijana a zapovjednik je bio Nijemac.

U ovom istraživanju od krucijalne važnosti je bilo uključivanje i suradnja sa entuzijastom- istraživačem povijesti Juricom Vučetićem iz Zadra koji je pronašao skoro sve bitne činjenice o tom jedrenjaku i kao nebrojeno puta uslijedila je potraga po stotinama stranica njemačkih i savezničkih ratnih dnevnika:

Nakon značajnih gubitaka velikih transportnih brodova koji su pokušali iz tršćanske luke opskrbljivati postrojbe  na potezu od Dalmacije do Grčke, Nijemci su još na početku 1944 godine odlučili da veliki brodovi smiju samo ploviti do zadarske luke te se tamo teret prekrcavao u manje brodove i motorne obalne jedrenjake koji su ga prebacivali dalje prema jugu. Međutim, nakon teških savezničkih napada na zadarsku luku donijeta je odluka da se pomorski promet odvija da se pomorski promet između sjevera i Zadra odvija isključivo noću te većinom manjim plovilima čiji teret se mogao iskrcati u kratkom roku odnosno u tijeku jedne noći. Za navedene zadatke idealni su se pokazali motorni jedrenjaci čiji gubici su se mogli relativno jednostavno nadoknaditi.

Jedan od tih brodova bio je i obalni motorni jedrenjak ¨Marie Gabrielle II¨ koji je pripadao talijanskom brodovlasniku te je rekviriran za potrebe talijanske države odnosno kasnije za Njemačke ratne mornarice na Jadranu ( Kriegsmarine) kada je uvršten u sastav  6. transportne flotile ( 6. Transportflottille) čije je središte bilo u Trstu. Riječ je o flotili koja je ustrojena u travnju 1944.godine pod zapovjedništvom kapetana korvete (Korvettenkapitan) Richarda Pichlera. Poradi svakodnevne savezničke zračne aktivnosti na Jadranom i njezine nadmoći nad malobrojnim njemačkim zrakoplovima , plovidbe su se odvijale isključivo noću dok su danju plovila bila skrivena na maskirnim vezovima u otočnim lukama ili skrivenim uvalama . Iz raspoložive dokumentacije proizlazi da je obalni motorni jedrenjak ¨Marie Gabrielle II¨ isplovio iz Trsta prema Zadru natovaren različitim teretom, međutim , ne navodi se kada je isplovio iz polazne luke.Za pretpostaviti je da je brod iz tršćanske luke isplovio nekoliko dana ranije te je uplovio u luku Šimuni 21. srpnja 1944. godine.

Nakon što je završeno maskiranje broda , civilni dio posade sklonio se na obalu , dok su na brodu ostali samo njemački vojnici iz 22. diviziona brodskog protuzrakoplovnog topništva ( 22. Marinebordflakabteilung) koji su činili posadu brodskih topova. Naime brod je bio naoružan s dva protuzrakoplovna topa 20 mm na način da se na pramcu nalazio jednocijevni top Oerlikon, a na krmi četverocijevni top Flakvierlving  38. Iako je tog dana postojala aktivnost savezničkih zrakoplova nad Jadranom, brod nije otkriven. A kako je odmicao kraju posada je vjerovala kako će uskoro zaploviti prema Zadru. Međutim ,oko 18 30 sati nastao je kratki, ali pravi pakao. Naime, tog dana u 17.45 sati iz Visa prema sjeveru uzletjela su četiri lovca -bombardera ¨Hurricane 4¨ iz 6. eskadrile Kraljevskog ratnog zrakoplovstva (No. 6 Squadron RAF) u pratnji dva lovca ¨Supermarine Spitfire Mk.V¨ iz 87 . eskadrile Kraljevskog ratnog zrakoplovstva ( No. 87 Squadron RAF). Svaki bombarder je ispalio po jednu raketu prema brodu ali samo je jedna pogodila cilj, međutim i to je bilo dovoljno da je na brodu odmah nastao požar  i zaglušujuća eksplozija goriva i ukrcanog streljiva. Iako u njemačkom izviješću piše  da su posade protuzrakoplovnih topova pružale snažan otpor , istina je najvjerojatnije ta da su posade topova odmah nakon što su uočile zrakoplove poskakale u more bez da su ispalile i jedan metak. Naime u britanskom izvješću navodi se kako uopće nije uočena protuzrakoplovna vatra , a u njemačkom izviješću se navodi kako je stariji vodnik Lorenzen spasio dva neplivača koji su skočili u more. Cijeli brod je izgorio tj. gornji dio palube za 40 minuta i potonuo u plitkom moru…

Jedrenjak je po mojoj skromnoj procijeni imao između 30-50 metara.

Prema podvodnim snimkama brod stoji u smjeru sjever-jug s tim da pramčani dio stoji u smjeru juga na 9 metara a krmeni dio na 7 metara dubine. Od ostataka broda ostao je središnji dio (kolumba) te sam uočio sa svake strane ostatke brodskih rebara.

Ovo moje istraživanje se bazira na pomoći gospodina Jurice Vučetića, podvodnim snimkama podvodnog istraživača Kristijana Gligore ostataka potonulog jedrenjaka te izjavama svjedočanstva živućih svjedoka .

Gospodin Ivan Fabijanić (90), tadašnji devetogodišnjak i stanovnik mjesta Šimuni, ispričao mi je što je tada doživio:

- Taj brod je došao prije sunca i vezao se točno ispred tadašnjih kuća u samom mjestu Šimuni

Ja sam tada imao devet godina. Naši stariji su htjeli da se brod premjesti i usidri u uvalu Jaz , sadašnja Aci marina Šimuni, na što se zapovjednik oglušio. Posada je bila miješana a najviše je bilo istrijana.

Tadašnji stanovnik je otišao pješke, jedinim od poljskih puteva, u  grad Pag potražiti pomoć od paškog svećenika. Trebalo mu je oko sat i pol da dođe do grada Paga i objasni o situaciji koja se zbivala u Šimunima. Svećenik je upoznat sa opasnošću te je došao u Šimune i objasnio zapovjedniku broda ,da je cijelo mjesto u opasnosti, jer po nebu patroliraju engleski avioni te ako dođe do okršaja nastradati će  nevini seljaci.

Brod je prevozio naoružanje i hranu, a što je najgore bio je pun nafte te bi kod zapaljenja zapalio cijelo mjesto. Kapetan je popustio i brod se usidrio u uvali Jaz (Sadašnja ACI marina).

Negdje oko pet-šest sati popodne pet aviona je došlo iz smjera Novalje u niskom letu i rafalima pucalo po brodu. Nas djecu su prije toga prebacili u staru kuću, točno preko puta uvale, te smo kroz prozorčić gledali taj prizor.

Rafali iz aviona su prvo zapalili palubu broda i potom je plamen uhvatio rezervoar broda pa je došlo do eksplozije. Stup dima se vinuo sto metara u zrak, a brod je odmah potonuo na dno. Pošto je u uvali dubina oko 9 metara , krma i prova su mu još bile u razini površine kao i mali jarbol. Posada je prije raketiranja pobjegla u obližnji jarak i tako izbjegla sigurnu pogibiju, samo jedan mornar je ranjen u rame, sigurno od zalutalog šrapnela.

Željan Gligora