Prije točno 35 godina, u sumrak 14. studenoga 1991., u uskom prolazu Splitskih vrata odigrala se akcija hrvatskih pomorskih diverzanata koja je pokrenula lavinu događaja i zauvijek promijenila odnos snaga na Jadranu. U središtu priče nalazi se patrolni čamac PČ-176 „Mukos” – brod koji je došao blokirati hrvatsku obalu, a završio ploveći pod hrvatskom zastavom.
U jesen 1991. godine hrvatska je obala bila pod strogom pomorskom blokadom Jugoslavenske ratne mornarice (JRM). Snažna flota, oslonjena na baze na Visu i Lastovu, kontrolirala je plovne putove, presijecala opskrbu otoka i držala dalmatinske gradove u obruču. S druge strane stajala je tek ustrojena Hrvatska ratna mornarica (HRM) – bez velikih ratnih brodova, ali s iznimnom motivacijom, izvrsnim poznavanjem svakog otočnog kanala te spremnim obalnim topništvom i diverzantskim timovima.
Ključna točka nadzora bila su Splitska vrata, morski prolaz između Brača i Šolte koji otvara prilaz Splitu i srednjodalmatinskom akvatoriju. Upravo ondje, 14. studenoga 1991., Taktička grupa „Kaštela” JRM-a uputila je patrolni čamac PČ-176 „Mukos” sa zadaćom nadzora plovidbe.

Oko 17:30 sati hrvatski pomorski diverzanti izveli su preciznu akciju prvim hrvatskim radio-vođenim torpedom, razvijenim i izrađenim u Trogiru, kojim su upravljali s otoka Brača. Eksplozija je teško oštetila pramčani dio „Mukosa”. Prema ratnim kronologijama, u udaru su poginula trojica mornara JRM-a, dok su ostali članovi posade u panici napustili tonući brod, nakon čega ih je prihvatio torpedni čamac JNA, TČ-224. Zapovjedništvo JRM-a u početku je pogrešno procijenilo da je brod naletio na morsku minu, zbog čega se njihove taktičke grupe nisu usudile spojiti kroz Splitska vrata.
No, umjesto da završi na morskom dnu, za „Mukos” je tada počelo novo poglavlje. Iako teško oštećen i djelomice potonuo, brod je ostao na površini u blizini obale. Uz presudnu pomoć mještana Šolte, koji su ga ribarskim brodom oteglili i nasukali u uvali Stomorska, te hrvatskih snaga, brod je kasnije odsukan i prebačen na remont u šibensko brodogradilište. Nakon temeljite obnove, nekadašnji brod jugoslavenske mornarice uvršten je u flotu Hrvatske ratne mornarice pod oznakom i imenom PB-62 „Šolta” (a kasnije, ulaskom u sastav Obalne straže RH 2008. godine, dobio je oznaku OB-02 „Šolta”). Tako je plovilo koje je sudjelovalo u gušenju hrvatske slobode postalo jedan od najprepoznatljivijih simbola njezine obrane.
Gubitak nadzora u Splitskim vratima izazvao je trenutačnu reakciju zapovjedništva JRM-a. Tijekom noći s 14. na 15. studenoga brodovi su otvorili topničku vatru po naseljima i položajima na Braču i Šolti, pri čemu su se na udaru našli Milna i Grohote.
Sukob je kulminirao u zoru 15. studenoga, oko 6:30 sati, kada je jugoslavenska flota započela topnički napad na sam grad Split. Posebno bolan simbol tog jutra bila je fregata VPBR-31 „Split”, koji je granatirao grad čije je ime nosio. U napadu su oštećeni brojni civilni i javni objekti te gradska luka, a na trajektima „Bartol Kašić” i „Vladimir Nazor” poginula su dvojica hrvatskih pomoraca, Jure Kalpić i Dinko Maras, dok je sedmero građana ranjeno.
Odgovor hrvatskih snaga bio je brz i razoran. Obalne topničke bitnice sa splitskog područja, Brača i Šolte zasule su protivničke brodove u skučenom prostoru kanala, dok je protuzračna obrana odbijala napade zrakoplova JNA, oborivši pritom dva zrakoplova. Suočena s oštećenjima na vlastitim plovilima i nemogućnošću manevriranja pod preciznom vatrom s kopna i otoka, napadačka skupina JRM-a bila je prisiljena na povlačenje prema Visu. Prvi zapovjednik HRM-a, admiral Sveto Letica, ubrzo je objavio vijest o povlačenju neprijateljske flote.
Borbe su se tijekom 15. i 16. studenoga nastavile i u Korčulanskom kanalu, no ishod bitke u splitskom akvatoriju označio je stratešku prekretnicu. Otvoreni su unutarnji plovni putovi, deblokirane su srednjodalmatinske luke, a mit o nepobjedivosti JRM-a na Jadranu srušen je kombinacijom diverzantske hrabrosti, obalnog topništva i lokalne inicijative.
Trideset pet godina kasnije, u studenome 2026., polaganjem vijenaca na splitskom Lovrincu, u more Kaštelanskog zaljeva te komemoracijama u Splitu i na Šolti, odaje se počast svim braniteljima, pomorcima i otočanima koji su u presudnim trenucima obranili hrvatsku obalu – dok priča o „Mukosu” koji je postao „Šolta”, unatoč tome što je brod nakon desetljeća službe nedavno proglašen neperspektivnim vojnim viškom, ostaje trajni podsjetnik na snalažljivost i odlučnost kojom je izborena pobjeda na moru.
Jurica Gašpar, prof.
PROČITAJTE JOŠ:



© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev