OTOČKI TIRAMOL: NATASHA KADIN Knjiga o moru, priča sa Silbe koja veseli i nadahnjuje

Foto: SEA Silba Environment Art / Morski HR

SILBA – Kad danas, 1. kolovoza na Silbi, pučinskom zadarskom otoku, bude porinuta knjiga znakovita naslova “Book of Sea”, bit će to mali događaj u dugoj prošlosti Jadrana, ali veliki za ideju otočkog tiramola. Baš sve u tom libru svjedoči o onome što i mi u ovoj rubrici želimo promovirati: dobra je o vijest o suradnji otočana, umjetnika, znanstvenika, stručnjaka, baštinika ove ili one vještine, udruga, kolektiva… U toj slanoj i veseloj knjigi sabrano je više od deset godina lijepe, drage i slatke priče koju je pokrenula Natasha Kadin, koja samu sebe voli opisati kao kustosicu i znatiželjnicu, Splićanku i Zemljanku po rođenju, a Silbenku i Vulkanku po opredjeljenju. Ima tomu petnaest godina da je Nataša prvi put nogom kročila na Silbu, a od tada do danas njena veza sa Silbom je „ljubavnička“.

Pet prvih prijatelja

– Nemam korijene na Silbi, studirala sam u Zadru i jednog babljeg lita prije petnaestak godina, nakon napornog rada na festivalu Zadar Snova, došla sam na otok sa tadašnjim partnerom. Imala sam mnogo vremena, odmarala, puno hodala po ovom predivnom otoku, gubila se u njegovim šumama i morima, bilo je tiho i mirno, kao što je uvijek na otocima nakon sezone – i zaljubila sam se! U taj mir i tišinu, smiraj babljeg lita, i jednu čistinu misli kakvu nikad dotad nisam osjetila. Svidjela mi se i ta odvojenost od kopna koje se samo ponekad naziralo u daljini, u izmaglici, kao nešto davno ostavljeno i zaboravljeno – priča, dok joj iza leđa žabore glasovi sudionika još jedne od brojnih silbenskih radionica, koje je zajedno sa svojim prijateljima i ovog koroniranog ljeta uspjela organizirati.

– Ove godine nažalost, zbog epidemiološke situacije, ne idemo s klasičnim ljetnim programom, koji smo pokušali prilagoditi okolnostima, ali smo ga, najviše zbog nerazumijevanja donatora Grada Zadra za novonastale promjene, morali otkazati. Za sad samo napravili naš već tradicionalni projekt GEA Garbage Epic Art, u sklopu kojeg nam je ove godine gostovao poznati umjetnik Ivan Marušić Klif. Zajedno s djecom, polaznicima radionice, i njihovim roditeljima, počistili smo otpad sa sjevernog dijela Silbe, te smo od tog otpada u sklopu petodnevne radionice „Sreća od smeća“ izrađivali robotiće i razne otočke likove, pa su se tu našli i Umjetnik, Ludi Ante, Srećica, Hobotnica, Maestro i cijela plejada likova napravljenih od smeća, te smo sve zajedno izložili u obliku instalacije / izložbe u parkiću pored škole 11. srpnja ove godine – skicira mi pregršt aktualnih događanja. O Crticama koje su nas spojile kaže, dok listamo Crtice s otoka, jedinstven medijski projekt, kojeg Natasha i prijatelji, već treću godinu za redom uspijevaju tiskati, čineći i na taj način Silbu malim medijskim otočkim izdavačkim čudom. Crtice su smišljene i tiskane na škoju, a čitane po cijelom svijetu.

– Crtice s otoka su naše DIY („uradi sam“) otočne novine, koje su prirodno proizašle iz istoimenog bloga na našim web stranicama (www.silba-environment-art.hr) jer smo uvidjeli da mnogi ljudi koji provode vrijeme na Silbi imaju potrebu svoje utiske na razne načine zabilježiti: tekstom, pričom, crticom, pjesmom, fotografijom, ilustracijom. Okupili smo malu otočku redakciju, tu su, uz mene, Bojan Krištofić, dizajner i pisac, i Antonela Marušić, novinarka i književnica kao urednici, i Sven Sorić i Hrvoje Spudić (This Town Needs Posters) koji su novine grafički i dizajnerski osmislili i prelamaju ih. Osnovna ideja je bila da novine mogu od početka do kraja nastajati na otoku, zato smo nabavili A3 printer i printamo ih i klamamo sami, a sadržajno primamo sve zainteresirane i onda radimo sa njima na razvoju njihove ideje. Ponekad su to već napisani tekstovi, pjesme, crtice, fotografije, a ponekad dođu s idejom, a mi je zajedno s njima uobličujemo i formiramo do konačne verzije koja ide u novine. Tako su djeca radila intervju o silbenskom tancu s Matildom Sindičić, koja ih podučava, a djeca nam i naprave jako puno crteža, ilustracija, stripova i sličica, koje onda uvrstimo u finalne verzije tekstova, ili na posebne stranice. Mi urednici za svaki broj napravimo i nekoliko intervjua sa zanimljivim otočanima koji na različite načine doprinose životu zajednice. Ove, 2020. godine, nismo bili u mogućnosti raditi klasičnu radionicu nastanka novina, nego smo poslali javni poziv svim otočanima i onima koji otok vole, te smo dobili zaista mnogo tekstova, priča, pjesama, kolaža, ilustracija, fotografija sa mnogih jadranskih otoka, pa je tako ovaj, treći broj Crtica s otoka, na kraju ispao najopsežniji i najzanimljiviji, a dio tekstova koji nam ipak nije mogao stati u novine, objavili smo na našim web stranicama. Vijesti s porukama čitatelja stižu nam odasvud, ne samo sa domaćih otoka i hrvatskih gradova, nego i iz brojnih zemalja gdje žive male ali snažne otočke dijaspore. Ne, nužno samo sa Silbe. Svi brojevi Crtica s otoka mogu se naći i u PDF verziji – priča Natasha.

Kad je pitam, kako i drugi kažu da vole otoke, ali to svoju ljubav, barem na ovakav javno dobri način, ne promoviraju, kaže:

– Možda je ključ u tome što uvijek volim promatrati zajednicu u kojoj se zateknem, Primijetila sam od prvih dana na Silbi da djeca u lokalnoj školi (njih tada pet od prvog do osmog razreda) nemaju nikakve izvanškolske aktivnosti, za razliku od njihovih vršnjaka na kopnu i u gradovima, pa sam željela dati svoj doprinos da se to promijeni. Prišla sam učiteljicama s idejom da napravimo likovno-scensko-ekološku radionicu, i one su s oduševljenjem prihvatile. Tako sam stekla svojih prvih pet prijatelja na Silbi, koji su me vodili na njima zanimljiva mjesta na otoku, i učili me otočkom životu, kroz dječje oči – kaže, a kad u mojim očima pročita želju za hepi endom brzo me spusti na zemlju.

Vi to besplatno?

– Ta radionica je neslavno propala, jer je jedan od roditelja smatrao da im je nepotrebna, no ja tada nisam odustala ni od otoka, ni od toga da prvenstveno djeci, ali i svim generacijama otočana, donosim edukativne, inovativne i kreativne sadržaje na otok. I tako nekako je sve krenulo – govori s osmjehom. Iduće godine vratila se s prvim donacijama Grada Zadra i prijateljima umjetnicima. Svima koji su bili voljni pomoći da se sadržaj realizira unatoč vrlo izazovnim logističkim i financijskim uvjetima.

– Ono što je bilo jedna od glavnih prepreka jest nerazumijevanju lokalne zajednice za činjenicu da im želimo dati neko znanje, iskustvo, alate i mogućnosti koje do tada nisu imali, a zauzvrat ne tražimo ništa. Ipak, s vremenom aktivnosti su se razvile u ljetni festival Silbensko kulturno ljeto, koji permanentno traje od 2011. godine! – kaže dodajući kako je njen pristup imao još jednu za mnoge začudnu odrednicu.

– Mene je uvijek više zanimao rad s lokalnim ljudima koji cijele godine žive na otoku i s otokom, nego zabava posjetiteljima u sezoni, makar Silba ima jednu lijepu i specifičnu situaciju. Nema masovnog turizma, hotela ni kampova, ljudi koji borave na Silbi mahom imaju kuće tu i dolaze već desetljećima pa i generacijama, mnogi od njih, kao i ja, nepovratno zaljubljeni u ovaj mali otok usred pučine – priča, ističući kako je tijekom vremena razvijala i sve više projekata izvan sezone, u skladu s prirodom, u suradnji s lokalnim stanovništvom i na razmeđu suvremene umjetnosti, ekologije i održivog razvoja, pa je tako nastala umjetničko – ekološka platforma SOS Silba Off Season, gdje se van sezone trudi na otok dovesti stručnjake iz ovih područja kako bi educirali ljude o reciklaži otpada, obnovljivim izvorima energije, zero waste pokretu (doslovno znači „nula otpada“, inače koncept u kojem se svi resursi mogu vratiti u sustav).

Od akcije koje su krenule iz tog promišljanja ističe projekt GEA Garbage Epic Art (započet 2014.), gdje svake godine pred sezonu zajedno počiste silbenske plaže od otpada koje je nanijelo more. Pred nekoliko godina u tome su nam se zdušno pridružili i biolozi i ronioci iz Društva istraživača mora – 20 000 milja, koji čiste podmorje. Od tog otpada, svake godine u suradnji s drugim umjetnikom, metodom recyclinga i upcyclinga s djecom i odraslima, izrađujemo razne umjetničke i uporabne predmete za daljnju upotrebu, a jedne godine smo izrađivali instrumente i napravili Garbage Epic Ensamble, koji je imao nekoliko zapaženih nastupa i izvan Silbe.

Natashine ideje nisu limitirane brigom za okoliš, a još manje generacijskim razdjelnicama. Pokrenula je SILBA VIVA projekt posvećen starijoj generaciji otočana, jer oni čine dvije trećine stalnog otočnog stanovništva.

– Ideja je da se druženjem uz filmove i razne radionice njima da prostor da podijele svoja znanja i iskustva života na otoku s mlađima, ali i da im se ponudi kreativan i edukativan sadržaj koji je njima zanimljiv, kao što su društvene aktivnosti, radionice poljoprivrede, izrada solarnog bojlera …

Kako na takve ideje reagira lokalna zajednica, kako država?

– Država se, znamo, uglavnom prema otocima odnosi maćehinski, i zanimljivi su joj jedino usred sezone, kada joj donose profit. Donesen je Zakon o otocima, ali njegovu stvarnu primjenu još uvijek ne osjećamo u praksi. Lokalno gledano, Silba je zadarski kvart, dakle nije općina nego ima mjesni odbor, koji nema nikakvu izvršnu vlast, nego savjetodavnu, ali Grad Zadar na kraju donosi sve odluke vezano za Silbu, a daleko je taj mali otok u pučini, da bi njegovi problemi Gradu Zadru bili vidljivi. Konkretno situacija Silbe ove sezone je bila dodatno loša, jer nam, zbog preuređenja luke Žalić, trajekt nije dugih 9 mjeseci pristajao na Silbu, što je utjecalo i na opskrbu otoka, ali i na skoro sve djelatnosti. U tim uvjetima, čovjek se mora, htio ne htio, naviknuti da ovisi isključivo o sebi i zajednici koja ga neposredno okružuje, te da su život u skladu s prirodom i pažljivo korištenje resursa ključni za opstanak. Mnogo je vrijednih pojedinaca na Silbi, naravno i na drugim otocima, koji, svatko svojim alatima i znanjima, te svojim tempom, rade za dobrobit hrvatskih otoka, i svih stanovnika otoka, ali to su jako spori i dugi procesi, koji često frustriraju – kaže, a onda se u obostranoj želji da završimo u optimističnom tonu, vraćamo na Book of Sea.

Knjiga sa (sedam) mora

– Book of Sea uredio je Bojan Krištofić, koji posljednjih nekoliko godina aktivno sudjeluje u projektima organizacije SEA, te i sam mnogo boravi na otoku Osim njegovog opsežnog uvodnika, knjiga sadrži i moj tekst o razlozima, težnjama, željama, usponima i padova koje sam proživjela živeći i radeći na otoku, te jedan kritički tekst o cijelom projektu vizualnog kritičara, pisca i umjetnika Borisa Greinera. Knjiga je prepuna predivnih fotografija raznih naših aktivnosti, te sadrži i grafičku kronologiju nastanka pojedinih projekata, izjave nekih od umjetnika koji su tijekom godina gostovali na Silbi u sklopu naših aktivnosti, te citate iz medijskih natpisa i intervjua nastalih u periodu posljednjeg desetljeća. Osobito me veseli da ćemo je predstaviti na jesen i na drugim otocima i u gradovima – kaže, sa smješkom ispraćajući moj komentar – „dakle, Book of Sea ide na tiramol“

Na tiramol – kao dobra vijest od otoka do otoka. Kao svjedočanstvo da nas otok uči mnogim lijepim ljudskim vrlinama: plemenitosti, skromnosti, strpljivosti, bezuvjetnoj ljubavi, borbi za opstanak i dobrobit zajednice.