OBLJETNICA TRAGEDIJE I 53 IZGUBLJENA ŽIVOTA Nakon sudara tankera Petra Zoranića ništa više nije isto

Tanker Petar Zoranić sagrađen je 20.rujna 1959. Godine u riječkom brodogradilištu „3.Maj“. Bio je dug 192 i širok 25 metara. U to vrijeme bio je najsuvremeniji i najsigurniji tanker i ponos riječkih brodograditelja i zadarskog brodara

Tog je dana prevozio gorivo. Isplovio je 13. prosinca iz gruzijske luke Tuapse, a plovio je put Hamburga nakrcan s 12.065 tona lako zapaljivoga 90-oktanskog benzina i 11.330 tona dizelskoga goriva. Brodom je zapovijedao jedan od najiskusnijih i najuglednijih hrvatskih pomoraca, kap. Ante Sablić iz Kostrene, koji je upravo kroz Bospor prošao više od stotinu puta.

Kobne noći 14. prosinca 1960. brod je ukrcao pilota i nastavio plovidbu kroz Bospor. Na mostu su bili: iskusni kapetan Ante Sablić iz Kostrene, turski peljar, II čas.pal. Andrija Grdaković iz Kostrene i kormilar Ivan Karlić iz Kukljice.

Na brodu je bilo 50 članova posade i dvije supruge

Petar Zoranić plovio je propisno, azijskom stranom tjesnaca, ploveći prema Istanbulu brzinom od 5 - 6 čvorova, puhao je lagani južni vjetar. Sve je išlo u redu.

Na 4,5 milje sjeverno od Istanbula, subočice mjestu Khanliehu, posada je ugledala na radaru veliki brod koji je plovio prema njima iz suprotnog pravca, sjekavši im kurs. Taj nepoznati veliki brod plovio je protupropisno, prema azijskoj obali, umjesto da se držao europske obale. Taj brod bio je grčki tanker World Harmony od 32.000 tona, sagrađen 1953. godine, vlasništvo grčkog brodara Niarchosa, a njime je zapovijedao kapetan Aristoteles Badzis. Plovio je u Crno more, prema Novorossijsku. Kako je istraga poslije utvrdila, brod uopće nije imao peljara. Na brodu je bilo 40 članova posade i jedna ženska osoba, supruga jednog člana posade.

U 2,40 sati grčki tanker koji je bio prazan, pramcem se silovito zabio u desnu stranu pramca Petra Zoranića, odnosno u spremnik/tank visoko oktanskog benzina. Tank je eksplodirao tako silovito da se cijeli Bospor zatresao.

Sretna okolnost koja je većinu pomoraca spasila dogodila se gotovo sat vremena ranije kad je na brod stigla pošta, tako da je većina još bila budna.

Posada se spašavala skakanjem u more. No to nije bio konačni spas, jer su im prijetile nove pogibelji. To su bili otoci zapaljene tekućine oko broda, a oni su se širili uokolo morskom strujom. More je bilo hladno (10° C, kao i zrak), zbog čega su morali što prije stići na suho, da se ne bi pothladili. U tome im je problem činio treća pogibelj, morska struja koja je u ovom tjesnacu vrlo jaka i iznosi i do 5 čv, što se pokazalo kobnim kod jednog pomorca koji se skoro izvukao, no iscrpljenost mu nije dala snage izaći na obalu.

Ogromna buktinja plutala je Bosporom, brod je gorio 55 dana!

Izlilo se 18.000 tona nafte i zagadilo tjesnac. Struja je nosila i buktinju (brod) pa je udario u turski putnički brod. Tako je došao do obale i nasukao se na plićaku.

Hrvatski je tanker plutao kao golema ognjena buktinja. Doplutao je na plićak na koji se nasukao. Oganj je gorio još 55 dana i onemogućio tranzitni promet. Nitko se nije usudio ugasiti opožareni brod. S vremena na vrijeme potresale su ga eksplozije. Naposljetku je, kako bi konačno prestao goriti, tursko ratno zrakoplovstvo danima bombardiralo zapaljeni tanker ne bi li ugušili vatru i spriječili njezino širenje. Gorio je tako od 14. prosinca 1960. godine sve do 6. veljače 1961. godine.

Budnošću, pribranošću, snalažljivošću, odlučnošću u najtežim trenutcima te samim čudom i srećom u nesreći (većina je posade bila budna jer je čitala primljenu poštu) spasilo se više od polovice osoba s Petra Zoranića — 29 pomoraca i obje žene, supruge ukrcanih pomoraca.

U tragediji poginulo je 21 hrvatski i 29 grčkih brodskih časnika i članova posade, turski peljar te dvojica turskih carinika s Tarsusa, a kasnije su pronađena samo četiri tijela poginulih.

Tijela mazača Stjepana Viškovića i ložača Marka Radana dvojice pronađenih poginulih članova posade s Petra Zoranića poslije su dopremljena u domovinu, kapetan Ante Sablić iz Kostrene i još 18 pomoraca nestali su u plamenu.

Nažalost tešku nesreću nisu preživjeli:

zapovjednik Ante Sablić, II čas.pal. Andrija Grdaković, III čas.pal. Vasilije Martinović, RTG Marijan Bosanac, Vježbenik RTG Radomir Radulić, kadet Ranko Kasun, kormilar Dinko Škifić, kormilar Ivan Karlić, kormilar Vjekoslav Stanić, II čas.stroja Ivo Hordov, vježbenik stroja Ante Božičević, vođa sisaljki Ante Perušić, mehaničar Ante Miočić, električar Miroslav Strenja, mazač Stjepan Višković, ložač Marko Radan, ložač Josip Katačić, čistač stroja Šime Nemarić, I kuhar Jure Žunić, I konobar Mate Dorkin i II konobar Zlatko Ivoš.

Ukupno je u tragediji poginuo 21 član posade Petra Zoranića i 29 članova s grčkog broda, turski peljar i dva carinika. U domovinu su dopremili tijela Stjepana Viškovića i Marka Radana. Tijela kap. Ante Sablića i 18 pomoraca nestala su u plamenu.

Zapovjednik Ante Sablić, II čas.pal. Andrija Grdaković, vježbenik stroja Ante Božičević i vođa sisaljki Ante Perušić bili su mještani Kostrene.

Nakon ove tragedije, u Bosporu su određene separacijske zone plovidbe, nakon čega se ovuda sigurnije plovi. No nastradalih pomoraca i danas se s tugom prisjećamo...

D.G.