POVIJEST KOJA SE NE ZABORAVLJA Zašto je Hajduk jedini klub koji je fašistima rekao odlučno 'NE'?

Povijest nogometnog kluba Hajduk iz Splita neraskidivo je vezana uz društvene i političke potrese koji su oblikovali prostor Dalmacije tijekom 20. stoljeća. Ipak, razdoblje Drugog svjetskog rata ostaje najsvjetlija i najvažnija epoha u klupskoj povijesti. U trenucima kada je fašistička okupacija prijetila potpunim brisanjem hrvatskog identiteta Splita, vodstvo i igrači Hajduka donijeli su beskompromisnu odluku: odbili su suradnju s okupatorima i kvislinzima, izabravši radije privremeno gašenje, a potom i odlazak u partizane. Taj jedinstveni čin otpora pretvorio je Hajduk u globalni fenomen i jedini klub u okupiranoj Europi koji je organizirano sudjelovao u antifašističkom pokretu.

Okupacija Splita i talijanski ultimatum (1941.)

Nakon travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije 1941. godine i potpisivanja Rimskih ugovora, ustaški režim NDH prepustio je veći dio Dalmacije, uključujući i Split, fašističkoj Italiji. Talijanske su vlasti odmah započele s agresivnim provođenjem politike talijanizacije društvenog, kulturnog i sportskog života.

Prepoznajući golemu popularnost Hajduka među splitskim pukom, guverner Dalmacije Giuseppe Bastianini pokušao je integrirati klub u fašistički sportski sustav. Upravi kluba ponuđen je prelazak u talijansku prvu ligu (Serie A), pod uvjetom da klub promijeni ime u Societa Calcio Spalato, prihvati fašistička obilježja i da se stavi pod kontrolu tamošnjeg političkog aparata.

Tadašnje vodstvo kluba, predvođeno predsjednikom Jankom Rodinom, te sami igrači, donijeli su povijesno, jednoglasno „NE“. Odbili su igrati pod talijanskom zastavom. Revoltirane talijanske vlasti ubrzo su konfiscirale klupsku imovinu, preimenovale povijesno igralište Stari plac u Campo Sportivo Bruno Mussolini i dekretom ukinule Hajduk. Splićani su bojkotirali novoosnovanu talijansku Spalato, a klupske aktivnosti su potpuno zamrle.

Odbijanje ustaških vlasti (1943.)

Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine, Split formalno potpada pod vlast Nezavisne Države Hrvatske, iako su grad stvarno kontrolirale njemačke nacističke snage. Ustaške vlasti u Zagrebu pokušale su iskoristiti ugled Hajduka kako bi legitimirale svoju vlast u Dalmaciji. Pavelićev režim ponudio je hitnu obnovu kluba i njegovo uključenje u državno prvenstvo NDH.

Međutim, hajdukovci su ponovno odbili suradnju. Zbog terora koji su ustaške i njemačke snage provodile nad lokalnim stanovništvom, igranje u ligi NDH za splitske nogometaše bilo je moralno i politički neprihvatljivo.

Dramatičan bijeg i obnova na otoku Visu (1944.)

Ključna figura u operaciji spašavanja i obnove kluba bio je predratni igrač i ugledni splitski pravnik, dr. Šime Poduje. U dogovoru s Oblasnim narodnooslobodilačkim odborom za Dalmaciju i ZAVNOH-om, skovan je plan o tajnom prebacivanju igrača na slobodni teritorij.

Tijekom travnja 1944. godine organizirana je opasna evakuacija. Skupina igrača i članova uprave morala se pod okriljem noći, pješice i često bosa preko planine Kozjak kako bi izbjegla njemačke bunkere i ustaške patrole, probiti do šibensko-trogirskog akvatorija. Odatle su partizanskim leutima prebačeni na otok Vis, koji je tada bio pod zajedničkom zaštitom partizanskih jedinica i britanskih savezničkih snaga.

Na blagdan svetog Duje, 7. svibnja 1944. godine, u dvorani Narodnog doma u Visu održana je povijesna Skupština na kojoj je obnovljen rad kluba. Službeno je pokrenut pod imenom Hrvatski športski klub Hajduk, a ubrzo dobiva i službeni dodatak momčadi Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ). Skupštini su uz partizanske komandante prisustvovali i članovi savezničkih (britanskih, američkih i francuskih) vojnih misija.

Ratna epopeja i povijesni spektakl u Bariju

Nakon nekoliko odigranih utakmica na samom Visu, klub je u lipnju 1944. savezničkim brodom Bakar prebačen u oslobođeni talijanski grad Bari. Hajduk je ondje preuzeo ulogu svojevrsnog sportskog i diplomatskog veleposlanika antifašističkog pokreta. Tijekom ratne turneje koja je trajala sve do kraja 1945. godine, klub je odigrao oko 90 utakmica na tri kontinenta (Europa, Azija, Afrika) protiv vojnih i civilnih selekcija Saveznika.

Najvažniji sportsko-politički događaj zbio se 23. rujna 1944. godine u Bariju, na stadionu Della Vittoria. Pred impresivnih 40.000 gledatelja (što je zabilježeno kao najveća posjećenost na nekom sportskom događaju u ratnoj Europi), Hajduk je igrao protiv Reprezentacije britanske vojske. Iako su Britanci pobijedili rezultatom 7:2 (golove za Hajduk postigli su Miljenko Batinić i legendarni Frane Matošić), rezultat je bio u potpunom drugom planu. Sam dr. Šime Poduje prije susreta je izjavio: „Utakmica još nije počela, a mi smo već pobijedili“, aludirajući na golemo političko priznanje koje je klub donio cjelokupnom pokretu otpora.

Odlikovanje Charlesa de Gaullea i odbijanje Beograda

Zbog ovog jedinstvenog doprinosa borbi protiv fašizma, francuski general Charles de Gaulle prigodom turneje kluba po sjevernoj Africi 1945. godine proglasio je Hajduk „Počasnom sportskom momčadi Slobodne Francuske“ te mu dodijelio povijesno odlikovanje.

Odmah po završetku rata, nova komunistička vlast u Beogradu prepoznala je karizmu i ugled kluba te je ponudila Hajduku da se preseli u glavni grad i postane službeni klub Jugoslavenske narodne armije (JNA) pod novim imenom. Igrači i uprava, vjerni svom splitskom podrijetlu, i tu su ponudu odlučno odbili. Željeli su ostati isključivo splitski i dalmatinski klub, pa je umjesto njih u Beogradu osnovan centralni vojni klub Partizan.

Povijesni zaključak

Antifašistički identitet HNK Hajduk Split nije bio plod poslijeratnih ideoloških dekreta, već autentičan odraz slobodarskog duha građana Splita i Dalmacije koji su se suprotstavili stranoj okupaciji i domaćoj kolaboraciji. Odbijanjem igranja u fašističkim i kvislinškim ligama te odlaskom na slobodni teritorij, Hajduk je trajno upisao svoje ime u povijest svjetskog sporta kao primjer moralne čistoće i borbe za slobodu.

Svako iskrivljivanje povijesti i koketiranje s nacizmom i ustaštvom, nemaju veze s Hajdukom, logikom niti zdravom ili ikakvom pameću. Naprotiv, sve je suprotno od toga!

Jurica Gašpar, prof.

PROČITAJTE JOŠ:

PREMINUO JURICA GIZDIĆ Utjelovljenje Hajduka i hrvatskog sporta - Nedavno je ekipu Morskog HR proveo kroz Hajdukovu bogatu povijest

Splitski sportski publicist Jurica Gizdić iznenada je preminuo u 60. godini života. Gizdić je bio poznati i nagrađivani kroničar sporta, a pogotovo kroničar Hajduka o kojem je napisao preko 20 knjiga. Gizdić je prošli mjesec dobio prestižno državno priznanje Red Danice Hrvatske s likom Franje Bučara za dugogodišnji predani

Morski HRJurica Gašpar