Blago za buduće arheologe na dnu je sjevernog Jadrana: Znanstvenici otkrili što se skriva ispod mora gdje su nekada hodali naši preci

Venecija je danas u svijetu prepoznatljiva po svojim slikovitim kanalima, romantičnim gondolama i veličanstvenoj arhitekturi koja izranja iz mora. No, prije nekoliko tisuća godina krajolik sjevernog Jadrana izgledao je neprepoznatljivo.

Područje današnje Venecijanske lagune nekada je bilo prostrano suho kopno, kilometrima udaljeno od tadašnje obale. Novo znanstveno istraživanje otkriva kako je dramatično i postupno podizanje razine mora preoblikovalo čitav sjeverni Jadran, zahvaćajući obalna područja današnje Hrvatske, Slovenije i Italije, piše Guardian.

Rekonstrukcija potopljenog svijeta

Međunarodni tim znanstvenika, predvođen Samueleom Ongarom sa Sveučilišta u Southamptonu, uspio je rekonstruirati evoluciju ovog krajolika tijekom razdoblja od 5.000 godina — točnije između 9000. i 4000. godine prije Krista.

Rezultati studije, objavljeni u uglednom znanstvenom časopisu Quaternary Science Reviews, pokazuju da su se na mjestima gdje se danas plavi morska površina nekada prostirale plodne ravnice, močvare, široke riječne delte i lagune kojima su se kretale prapovijesne ljudske zajednice.

Do ovih saznanja istraživači su došli primjenom suvremenih tehnologija: kombiniranjem detaljnih seizmičkih mjerenja, analizom sedimentnih uzoraka s morskog dna te naprednim računalnim modeliranjem povijesnih promjena razine mora.

Kada je more gutalo kopno

Prije više od 10.000 godina, potkraj posljednjeg ledenog doba, obalna linija sjevernog Jadrana nalazila se znatno južnije i dalje od današnje. Područje Venecije bilo je duboko u unutrašnjosti, dok bi se današnji Trst nalazio na uzvisinama s kojih se pružao pogled na prostrane močvare i lagune.

Otapanjem leda, more je počelo nezadrživo prodirati u unutrašnjost:

• Dramatične faze rasta: Istraživači su identificirali razdoblja iznimno brzog porasta razine mora, koja je u pojedinim fazama rasla i do 25 milimetara godišnje.
• Veliki potop (7800. – 6600. pr. Kr.): U ovom je razdoblju razina mora porasla za čak osam metara, neprestano mijenjajući obalnu konfiguraciju, stvarajući i ponovno potapajući nove obalne krajolike.
• Rađanje moderne obale: Nakon novog vala porasta poslije 6000. godine pr. Kr., oko 5800. godine pr. Kr. započelo je formiranje laguna i obalnog pojasa kakav poznajemo danas.

Prilagodba prapovijesnog čovjeka

Dramatične promjene okoliša izravno su utjecale na život i opstanak ljudi koji su nastanjivali područje sjevernog Jadrana. Mezolitički lovci i sakupljači bili su prisiljeni neprestano se prilagođavati gubitku poznatih teritorija za lov, ribolov i prikupljanje prirodnih resursa.

Kako je more potapalo njihova staništa, zajednice su pomicale svoja naselja dublje u unutrašnjost. Znanstvenici vjeruju da su te okolišne promjene izvršile ključan pritisak na kasniji razvoj neolitičkih društava, potaknuvši prijelaz s lova i sakupljanja na poljoprivredu i sjedilački način života.

Morsko dno sjevernog Jadrana ostaje iznimno bogato, ali još uvijek nedovoljno istraženo arheološko nalazište koje čuva ključne odgovore o kretanju, životu i prilagodbi naših prapovijesnih predaka.

D.G.