KVARNERPLASTIKA RAŠA Zaboravljena pionirska priča plastičnih brodova

Sredinom šezdesetih godina Raša je bila rudarsko mjesto na izmaku. Ugljeni slojevi koji su desetljećima davali posao tamošnjim obiteljima polako su se iscrpljivali, a zatvaranje rudnika postavljalo je pitanje koje nije imalo lako odgovor: što dalje, i za ljude, i za kraj?

Kvarnerplastika  Raša — Rađanje tvornice

Odgovor je stigao iz neočekivanog smjera — i s neočekivanog mjera na karti.

U Rijeci je u to vrijeme djelovalo poduzeće A. Mamić, okrenuto prema moru — praktičan, prilagodljiv. Upravo ovo poduzeće prepoznalo je priliku koja se otvarala u Raši: raspoloživu radnu snagu, industrijsku kulturu naučenu u rudniku, i prostor koji je tražio novu namjenu. Paralelno, tvornica brodske opreme, ljevaonica i dizalica Vulkan iz Rijeke pružilo je vlastitu mrežu — ljude s iskustvom, veze i industrijsku logistiku bez koje bi svaki novi pogon ostao samo zamisao na papiru i preuzima vođenje poduzeća 1968. godine.

No ključni sastojak koji je cijelu priču pretvorio iz lokalne inicijative u nešto posve neobično za ono doba stigao je iz Zapadne Njemačke. Kaletsch-Kunststoffwerke, tvrtka osnovanog u Giessenu, već je do tada dokazala da se plovila mogu graditi na način koji tadašnjoj Europi još uvijek nije bio samorazumljiv — serijskom proizvodnjom od stakloplastike, materijala koji se ne truli, ne boji se vlage i ne traži godišnje remonte drvenih plovila.

Reinhold Kaletsch, osnivač tvrtke i čovjek koji je u nautiku ušao kao liječnik a ne kao brodograđevni inženjer, bio je spreman prenijeti taj know-how — tehnologiju izrade kalupa, postupke laminiranja, standarde koji su u Giessenu već bili provjereni na stotinama primjeraka modela Mopres 508.

Tako je 1969. godine u Raši otvorena Kvarnerplastika.

Bivši rudari učili su raditi s poliesterskim smolama i staklenim vlaknima.

Kvarnerka, Vega, Sirius te službeni gliseri za policiju i Lučku kapetaniju smatraju se među prvim plovilima proizvedenima u pravoj serijskoj proizvodnji u Kvarner Plastici Raša.

Kalupi su dolazili s Kaletschovim pečatom, a lokalni majstori prilagođavali su ih specifičnostima jadranskog mora — nešto grubljem, slanijim i ćudljivijem od mirnih bavarskih jezera za koja je Mopres izvorno bio zamišljen.

Bila je to jedna od rijetkih točaka na tadašnjoj karti Europe gdje su se dva ekonomska sustava, umjesto da jedan drugome okreću leđa, tiho i pragmatično rukovala. Iz tog rukovanja nastalo je plovilo kojeg se svi sjećamo — ono koje i danas susrećemo u lukama, koje još plovi i koje i dalje koristimo.

Napomena autora:

Ovaj je članak nastao na temelju sjećanja i triju primarnih izvora navedenih u popisu literature, uz povijesnu kontekstualizaciju koja se oslanja na šire historiografsko znanje o industrijskoj povijesti našeg kraja, razvoju nautičke industrije u poslijeratnoj Europi te tehnološkim inovacijama u maloj brodogradnji na Kvarneru i u Istri u razdoblju od 1965. do 1970. godine. Poseban je naglasak stavljen na industrijalizaciju serijske plastične proizvodnje plovila.

Milo Miklaušić, kap.

PROČITAJTE JOŠ:

TOMOS 4 Priča o legendarnoj penti | | Morski HR

Vjerojatno najzastupljeniji vanbrodski motor na ovim prostorima. Po broju prodanih primjeraka zaslužio je ući u Guinessovu knjigu rekorda. Iako je tvornica Tomos proizvela niz modela, popularna

Morski HRJurica Gašpar

Popis literature i izvora

•          Abenteuer an Bord, u: Der Spiegel, br. 32, 1965. (3. kolovoza 1965.)

•          Gießener Zeitung, pojedinačna izdanja, 1960.–1979.

•          Günther Meyer: Schiffe und Boote der deutschen Wasserschutzpolizeien und ihrer Vorläufer (1830.–2000.), Nora Verlagsgemeinschaft Dyck & Westerheide, Berlin, 2003. ISBN 3-936735-29-8