Klimatolog o valu meteotsunamija na Jadranu: "Nešto se neobično događa"

Hvar, točnije Stari Grad, pa Vis, Vela Luka na Korčuli, Mali Lošinj i Kornati, Zadar, Pula, poplave, podizanje razine mora i naglo spuštanje, poplavljene rive i brodice na suhom. Šćiga je ovog ljeta česta pojava, a na to se za Net.hr osvrnuo klimatolog i oceanograf Mirko Orlić.

Orlić jkaže kako jedan mali poremećaj u atmosferi izazove poremećaj na površini mora, koji se zatim širi prema obali i u lukama ili uvalama može izazvati poplave. Da bi se relativno mali početni poremećaj pojačao, potrebna je objašnjava rezonancija.

Orlić to objašnjava primjerom djeteta na ljuljački. "U pravom trenutku pomiče tijelo i tako svaki put povećava amplitudu ljuljanja. Slično se događa i kod meteotsunamija", kaže on.

"Na otvorenom moru važno je da brzina atmosferskog vala bude jednaka brzini vala u moru, što ga može pojačati desetak puta. Kada stigne do obale, period vala mora odgovarati prirodnom periodu oscilacije uvale ili luke. Tada dolazi do novog pojačanja, također i do deset puta. Tako se od početnog poremećaja od nekoliko centimetara mogu razviti valovi visoki nekoliko metar", navodi Orlić.

Šćiga (u narodu poznata i kao seš ili štiga, od engleskog seiche) je fascinantan i potencijalno opasan prirodni fenomen koji se manifestira kao nagle, periodične oscilacije (dizanje i spuštanje) razine vode u zatvorenim ili poluzatvorenim uvalama, zaljevima i morima.

Najlakše ga je zamisliti kao ljuljanje vode u kadi: kada vodu potisnete na jednu stranu i pustite je, ona će se nastaviti ljuljati tamo-amo dok se ne smiri. Na Jadranu je ovaj fenomen posebno poznat u dubokim i uskim zaljevima, poput Vele Luke na Korčuli ili Starog Grada na Hvaru.

Neuobičajena učestalost ovog ljeta

Orlić ističe da ovako česta pojava nije uobičajena. On je s kolegicom Jadrankom Šepić izradio katalog meteotsunamija, potaknut iznimno snažnim događajem 21. lipnja 1978. godine, kada je u Hrvatskoj zabilježen val od šest metara. "Kada pogledate podatke, ovakva pojava obično se dogodi jedan dan godišnje, a ponekad i rjeđe", rekao je.

Međutim, od 15. srpnja do danas zabilježena je vrlo jaka aktivnost. meteotsunamiji su se pojavili u Starom Gradu na Hvaru, Zadru, Puli, zatim u Malom Lošinju, pa na Visu, Korčuli i ponovno na Hvaru.

"Tri dana s meteotsunamijima unutar osam dana, dok je uobičajeno da se takva pojava dogodi jedanput godišnje ili čak rjeđe. To jasno pokazuje da se ovog ljeta događa nešto neuobičajeno", zaključio je Orlić.

Jadranske "vruće točke" i opasnosti

Za meteotsunamije postoje takozvane vruće točke na Jadranu. To su Vela Luka, Stari Grad na Hvaru, Mali Lošinj, otok Ist, Malostonski zaljev i Rijeka dubrovačka. Glavni razlog je oblik uvala koje često nalikuju lijevku pa se val koji dolazi s otvorenog mora dodatno pojačava. Važna je i orijentacija uvale u odnosu na smjer atmosferskog poremećaja.

Najveću opasnost ne predstavljaju samo valovi, nego iznimno snažne morske struje. Unutarnji dio luke može u desetak minuta potpuno presušiti, a zatim more ponovno nadire. Prilikom povlačenja mora stvaraju se snažne struje. Orlić upozorava ljude da ne prilaze obali kada primijete nagle promjene razine mora jer takve situacije mogu biti vrlo opasne.

Ni "pravi" tsunami nije isključen

U Jadranu se može dogoditi i pravi tsunami, onaj uzrokovan potresom. Takve su pojave moguće, posebno u južnom dijelu, gdje se događaju potresi magnitude sedam i više. Postoje povijesni zapisi koji sežu 500 godina unatrag.

Primjerice, 1627. godine na području Gargana zabilježen je tsunami visok oko deset metara. Nakon dubrovačkog potresa 1667. nastao je tsunami koji je ispraznio unutarnju gradsku luku. U novijoj povijesti, nakon potresa u Crnoj Gori 1979. godine, također je zabilježen tsunami koji je na nekim mjestima dosegao visinu od nekoliko metara i uzrokovao ljudske žrtve.

Povezanost s klimatskim promjenama

Orlić sve češće ekstreme poput jakih grmljavinskih nevremena, tuče i oluja povezuje s klimatskim promjenama. Objasnio je kako se u atmosferi iznad Jadrana trenutno susreću hladan zrak sa sjevera i topao s juga. "Takva velika temperaturna razlika stvara vrlo snažnu mlaznu struju, a to su idealni uvjeti za razvoj atmosferskih nestabilnosti", kaže on. To je uzrok oluja, ali i meteotsunamija.

Prema njegovim riječima, klimatske promjene imaju vrlo velik utjecaj. Polarna područja zagrijavaju se brže od ekvatorijalnih, što smanjuje temperaturnu razliku između njih.

Zbog toga mlazna struja slabi, a atmosferski valovi postaju sporiji i izraženiji. Rezultat je, uz opće zatopljenje, sve više vremenskih ekstrema. "Zato se može dogoditi da usred razdoblja globalnog zatopljenja imamo i kraća razdoblja hladnijeg vremena", dodaje.

Utjecaj El Niña

Orlić ne smatra da su nedavne pojave u Hrvatskoj izravno povezane s El Niñom, koji se počeo razvijati i čiji se vrhunac očekuje u prosincu.

Njegovi se učinci vide u drugim dijelovima svijeta, poput Čilea i SAD-a, ali Europa je od tog područja prilično udaljena. Za vrijeme u Hrvatskoj puno su važniji drugi faktori, kao što su zagrijavanje Afrike i Europe, temperatura Sredozemnog mora, razlika u temperaturi prema Arktiku te utjecaj Atlantskog oceana.

J.T.