'IZ PERA' EUROZASTUPNICE ŽELJANE ZOVKO Desetljeće europske ribarske politike: "Što smo naučili i kamo idemo"

Hrvatska eurozastupnica Željana Zovko piše o desetljeću Zajedničke ribarske politike EU-a i aktualnom zasjedanju Komisije za tune Indijskog oceana (IOTC) na Maldivima gdje je predvodila delegaciju EP-a uz osvrt na održivo upravljanje ribarstvom, ilegalni ribolov i zaštitu europskih ribara u globalnoj konkurenciji.

Članak eurozastupnice Zovko i njezinog tima prenosimo u cijelosti:

- Dok Europska komisija objavljuje sveobuhvatnu evaluaciju Zajedničke ribarske politike (ZRP) za razdoblje 2014.–2024., hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Željana Zovko predvodi izaslanstvo Europskog parlamenta Odbora za ribarstvo na 30. zasjedanju Komisije za tune Indijskog oceana (IOTC) na Maldivima. Na sastanku se odlučuje o kvotama i pravilima ribolova za jednu od najvažnijih vrsta na globalnom tržištu, a sudjeluju predstavnici Europske unije, Kine, Japana, Južne Koreje te brojnih obalnih država Afrike i Azije.

Kao članica Odbora za ribarstvo Europskog parlamenta, Zovko je prošle godine bila na službenoj misiji na Réunionu, francuskom otoku u Indijskom oceanu, gdje je iz prve ruke svjedočila napetim pregovorima o raspodjeli kvota u okviru 29. zasjedanja Komisije za tune Indijskog oceana (IOTC). Iskustvo s terena uključeno je u njezino izvješće o Ulozi oceanske diplomacije u konkurentnosti ribarstva i akvakulture Europske unije, koje je Europski parlament usvojio krajem travnja.

U tom kontekstu, rad Zovko u Odboru za ribarstvo dodatno se oslanja na jačanje uloge regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom (RFMO), uključujući i Komisiju za tunu u Indijskom oceanu, kao ključnih instrumenata međunarodnog upravljanja ribljim stokovima.

Odbor za ribarstvo Europskog parlamenta usvojio je izvješće o provedbi mjera RFMO-a, na kojem je Zovko bila izvjestiteljica Kluba zastupnika EPP-a, s ciljem osiguravanja pravodobnog i potpunog prijenosa njihovih preporuka u pravo Europske unije. Time se nastoji osigurati jedinstvena primjena pravila, pravna sigurnost i jednaki uvjeti za europske ribare, uz naglasak da RFMO-i, uključujući IOTC, nisu samo tehnička tijela, nego ključni dio sustava kroz koji EU oblikuje globalnu ribarsku politiku i štiti vlastite interese na moru.

Zovko sada osobno predvodi izaslanstvo Europskog parlamenta Odbora za ribarstvo na 30. zasjedanju IOTC-a na Maldivima, s jasnim ciljem: spriječavanjem ilegalnog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova te postizanjem poštene raspodjele kvota za održivo upravljanje zalihama tune i srodnih vrsta u Indijskom oceanu.

Istovremeno, Europska komisija objavila je sveobuhvatnu evaluaciju Zajedničke ribarske politike (ZRP) za razdoblje od 2014. do 2024. – najopsežniji pregled europskog ribarstva u posljednjem desetljeću.

Dokument služi kao temelj za reformu politike te za Viziju za ribarstvo i akvakulturu do 2040. Zaključak je jasan: napredak postoji, ali je sporiji od planiranog, a glavna prepreka nije nedostatak dobrih pravila, već njihova nedosljedna provedba među državama članicama.

Riblji fondovi: korak naprijed, ali ne dovoljno

Udio ribljih vrsta koje se love na održiv način porastao je s 50 posto u 2014. na 63 posto u 2022. godini, a vrijednost trgovine ribom i proizvodima iz uzgoja u EU porasla je za 18 posto između 2015. i 2024, što čini konkretne pomake ZRP-a .

No riblji fondovi se oporavljaju sporije nego što se očekivalo, a to se sve više osjeti i na prihodima u sektoru. Mali ribari i dalje se bore sa starim brodovima, većim troškovima i težim pristupom kvotama. Upravo oni, koji drže život u obalnim mjestima diljem Europe, pa tako i na hrvatskoj obali, od ove politike su dobili manje od očekivanog. Zovko već mjesecima upozorava Komisiju da bez ljudi u ribarstvu nema ni domaće hrane ni održivog razvoja mora.

Jedan od glavnih problema odnosi se na pravilo iz 2014. prema kojem ribari moraju sav ulov donijeti na kopno, umjesto da ga bacaju natrag u more. Ideja je bila smanjiti bacanje ribe i potaknuti selektivniji ribolov.

No u praksi to ne funkcionira kako je zamišljeno. Dio ulova se i dalje baca, a kontrola je slaba. Evaluacija nedvosmisleno zaključuje: mjera nije postigla očekivane rezultate. Odbacivanje ulova se i dalje odvija, a provedba na terenu ostaje slaba. Zovko upozorava da upravo neujednačena provedba tih pravila stavlja ribare koji rade po propisima u neravnopravan položaj.

Hrvatska i Jadran: strukturni problemi koje brojke ne skrivaju

Za Hrvatsku i Jadran, podaci upućuju na strukturne neravnoteže u ribarskom sektoru. U dijelu flote kapacitet ribolova veći je od onoga što riblji resursi mogu dugoročno podnijeti, što znači pojačan pritisak na zalihe.

Zovko ističe da su upravo hrvatski ribari primjer koliko je važno da ZRP uzme u obzir realne uvjete na terenu, a ne samo brojke na papiru.

Po pojedinim pokazateljima vidi se da je samo manji dio flote u ravnoteži kada je riječ o stanju ribljih stokova. Kod tehničkih i ekonomskih pokazatelja situacija je povoljnija, ali i dalje u većini segmenata prevladavaju oni koji su izvan ravnoteže. To upućuje na dublje, strukturne probleme u funkcioniranju flote.

Trendovi u razdoblju od 2018. do 2022. dodatno potvrđuju takvu sliku. Kod bioloških pokazatelja prevladava pad, odnosno spor oporavak ribljih zaliha. Kod ekonomskih pokazatelja rezultati su neujednačeni — dio flote bilježi pad profitabilnosti, dok su u nekim segmentima prisutni znakovi stabilizacije.

S druge strane, određeni tržišni pokazatelji pokazuju veću stabilnost. Cijene ribe u prvoj prodaji u Hrvatskoj imaju manje oscilacije nego u nekim drugim državama članicama, što znači da su prihodi u tom dijelu lanca relativno predvidljivi. Izazov ostaje i struktura zaposlenosti. U sektoru prevladava sezonski i djelomični rad, dok je udio stalno zaposlenih ribara nizak, što dugoročno smanjuje održivost i otpornost sektora.

Sličan obrazac vidljiv je i u preradi ribe, gdje Hrvatska ima manji broj zaposlenih u usporedbi s većim državama Europske unije, uz tek blagi trend rasta.

Zovko u svom izvješću traži konkretne mjere kojima bi se zanimanje učinilo privlačnijim -bolje radne uvjete, veću sigurnost na moru, digitalizaciju i kvalitetno obrazovanje. Bez novih generacija ribara, ni najambiciozniju europsku politiku nema tko provesti na terenu.

Akvakultura i potrošači

Akvakultura se u Europskoj uniji već godinama prepoznaje kao sektor s velikim potencijalom, ali rast nije pratio očekivanja. Proizvodnja ostaje relativno ograničena, a regulatorni i administrativni uvjeti nisu bili dovoljno poticajni za veća ulaganja. To je posebno problematično u trenutku kada EU uvozi oko 70 posto morskih prehrambenih proizvoda koje konzumira.

Evaluacija upozorava i na nedostatke u informiranju potrošača. Dok su za svježu ribu jasno propisani podaci o podrijetlu i načinu ulova, takva pravila ne vrijede za prerađene proizvode. U praksi to znači da kupac često ne zna odakle riba dolazi niti kako je proizvedena. S obzirom na to da potražnja za prerađenim morskim proizvodima raste, taj nedostatak transparentnosti postaje sve veći problem, i za potrošače i za tržište.

Zovko upozorava kako se prevelika ovisnost o uvozu morske hrane mora ublažiti jačanjem samodostatnosti. Treće zemlje iż kojih uvozimo moraju poštovati jednake ekološke i socijalne standarde kako bi se spriječila nelojalna konkurencija. Povjerenje između ribara i institucija Europske unije mora se graditi kroz transparentne i odlučne politike

Geopolitika se ne odvija samo za stolom — odvija se i na moru i oceanima

Ono što evaluacija ZRP-a pokazuje u brojkama, na otvorenom oceanu izgleda znatno drugačije. Dok Europa gradi sustav pravila i pokušava ograničiti pritisak na riblje zalihe, dio globalnih aktera posluje po znatno slabijim pravilima — ili izvan njih.

U sjeverozapadnom dijelu Indijskog oceana zabilježen je snažan rast kineske flote od gotovo 1000% tzv. light seiner plovila — s 30 brodova u 2015. na 361 u 2025. godini. Do početka 2026. ta su plovila činila značajan udio industrijske ribolovne aktivnosti u tom području.

Riječ je o tehnici koja koristi snažna umjetna svjetla kako bi noću privukla ribu prema površini, nakon čega se ulov okružuje mrežom. Iako je formalno riječ o ribolovu lignji, takav način rada u praksi privlači i tune. Istraživanje provedeno na 64 plovila pokazuje da gotovo 70 posto njih aktivno lovi tunu i srodne vrste, iako nisu registrirana pri Komisiji za tune Indijskog oceana (IOTC) i time izbjegavaju međunarodni nadzor.

Na više od polovice plovila zabilježeno je uklanjanje peraja morskim psima, dok usputni ulov uključuje kitove, dupine i morske kornjače. U pojedinim slučajevima dokumentirano je i korištenje zaštićenih životinja kao mamca, što upućuje na sustavne, a ne izolirane prakse.

Problem nije samo etički, nego i organizacijski. Između Komisije za tune Indijskog oceana (IOTC), koja regulira tune, i Sporazuma o ribarstvu u južnom Indijskom oceanu (SIOFA), koji pokriva lignje, postoji prostor bez jasnih pravila. Upravo taj prostor dio flote koristi kako bi izbjegao obveze koje vrijede za druge.

Upravo zato 30. zasjedanje IOTC na Maldivima nije samo još jedno međunarodno zasjedanje. Komisija za tune Indijskog oceana (IOTC) određuje kvote i pravila ribolova za sve koji love u tom dijelu svijeta, od obalnih država Afrike i Azije do velikih ribolovnih sila poput Kine, Japana i Južne Koreje, uz Europsku uniju kao punopravnu članicu. Prekomjerni ulov neregistriranih flota izravno smanjuje količinu ribe dostupnu svima, uključujući europske ribare koji posluju po strožim pravilima.

Odluke o kojima će se pregovarati na Maldivima, kojima će svjedočiti i zastupnica Zovko, nije samo formalnost -riječ je o pokušaju da se zatvore rupe u sustavu i da ista pravila vrijede za sve. Zovko naglašava kako more i oceani nisu samo gospodarski resurs – oni su pitanje sigurnosti, strateške autonomije i otpornosti Europe.

Kritična podvodna infrastruktura, poput komunikacijskih kabela i energetskih cjevovoda, sve je češće izložena hibridnim prijetnjama i sabotažama. Jačanje pomorske sigurnosti i prisutnosti EU-a na moru izravno je povezano sa zaštitom naših ribara i stabilnošću opskrbnih lanaca Evaluacija CFP-a pokazala je da dobra pravila bez dosljedne provedbe ostaju slovo na papiru, upravo se to sada testira, može li Europska unija takav način nametnuti i na globalnoj razini - piše Zovko.

J.T.