Dubrovačka Republika na današnji je dan 1416. zabranila trgovanje robljem

DUBROVNIK - Dubrovačka Republika bila je među prvim državama u Europi koje su potakle zabranu trgovine robljem, no povremenih pojava ropstva bilo je i kasnije.

Glavni trg robljem uzduž hrvatske obale bio je u luci Drijeva na Neretvi. Trgovci su uglavnom bili stranci (Mlečani, Firentinci, Sicilijanci, Katalonci), ali bilo je i Dubrovčana. Robom se postajalo zarobljavanjem ili prodajom - najčešće od strane obitelji. Nije bilo neuobičajeno da su ljudi čak sami sebe prodavali u ropstvo kako bi osigurali egzistenciju.

Među prvim državama u Europi koje su potakle zabranu takvog nehumanog postupanja bila je Dubrovačka Republika.

Dubrovački zakon o zabrani trgovanja robljem od 27. siječnja 1416. godine važan je dokument iz doba renesanse. Katolička Crkva više stoljeća unatrag nastojala je suzbiti takvu trgovinu, ali je ona na području Sredozemlja uvijek iznova oživljavala. Naime, opetovani ratovi s Arapima i Turcima redovno su dovodili ratne zarobljenike kao nove robove.

U uvodu dubrovačkog zakona o trgovini robljem stoji da je ona “sramotna, opaka, nečovječna i protiv svake ljudskosti“ te slijedi da “takva trgovina postaje ne mali teret i sramota za našu državu“.

U zaključku Velikog vijeća navodi se: “Stoga određujemo i naređujemo da se od sada nijedan naš građanin i pripadnik, ili stranac, na bilo koji način ne usudi ili osmjeli kupiti ili prodati roba ili ropkinju“.

Za svakog roba kojeg bi počinitelj kupio, prodao, ili u prodaji posredovao, bila je propisana kazna od šest mjeseci zatvora te novčana kazna od 25 perpera.

Prije donošenja zakona

Robove su prije donošenja zakona o trgovini robljem slobodno dovodili u Grad gdje su ih ili zadržavali ili dalje prodavali i izvozili. U Dubrovniku je, zbog neisplaćenog duga, u roblje mogao biti prodan čak i slobodan čovjek.

Oni koji bi ostali kod svojih vlasnika, koristili su se kao kućna posluga, radnici u poljoprivredi ili mornari. Međutim, od početka 15. stoljeća robovlasnici su često u oporukama oslobađali svoje robove što se smatralo ‘bogougodnim djelom’.

Zanimljivo je da bi oslobođeni robovi često imali obveze prema bivšem gospodaru, a što je bilo detaljno regulirano Statutom iz 1272. Zbog neispunjavanja tih obaveza (bivši) rob mogao je biti išiban pa i ponovno lišen slobode.

Je li Dubrovačka Republika prva u Europi zabranila trgovinu robljem?

Odlukom o službenom ukidanju ropstva takva praksa je prestala, iako je povremenih pojava ropstva bilo i kasnije. Naime, posjedovanje robova za vlastite potrebe, što je bila raširena praksa u to doba, zakonom iz 1416. još nije bila zabranjena. Ipak se zabranom trgovanja ljudima na području Dubrovačke Republike ropstvo do sredine 15. stoljeća postepeno uspjelo iskorijeniti.

Ponekad se navodi da je Dubrovačka Republika prva u Europi zabranila trgovanje robljem, no to ne odgovara činjenicama. Postoje, naime, zapisi da je dužd Pietro IV. Candiano već 960. godine donio odredbu o zabrani takve trgovine u Mletačkoj Republici. Island također u svom zakoniku iz 1117. spominje istovjetnu zabranu.

I u neposrednoj blizini Dubrovačke Republike, u Statutu grada Korčule iz 1214. godine, spominje se zabrana trgovine robljem.

B.K.

PROČITAJTE JOŠ:

Završena Godina Statuta - simbola dubrovačkog identiteta i državnosti

Obilježavanje 750. obljetnice donošenja Dubrovačkog statuta jedan je od najvažnijih kulturnih projekata Grada Dubrovnika protekle 2022. godine, koja je po odluci Gradskog vijeća proglašena Godinom Dubrovačkog statuta. Kroz cijelo to razdoblje, od veljače do prosinca, organiziran je niz…

Morski HRIvelina Gašpar

JESTE LI ZNALI? Dubrovnik od “D” do “K” 1. dio | | Morski HR

Zaboravite privatne brige i bavite se državnim poslovima poručili su stari Dubrovčani! Tko ih još danas čuje? Jeste li znali? Da – iznad ulaza u tvrđavu Lovrijenac piše: Non bene pro toto

Morski HRJurica Gašpar