Poznata hrvatska književnica, kolumnistica i društvena kritičarka Vedrana Rudan preminula je u 77. godini života (imala je 76 godina) nakon borbe s teškom i agresivnom bolešću. Vijest o njezinu odlasku jutros je potvrđena na njezinoj službenoj Facebook stranici kratkom, ali simboličnom porukom koja odražava njezin prepoznatljiv duh: "Vedrana je otišla na područje bez signala".
Rudan je bolovala od raka žučnih kanalića, iznimno agresivnog oblika karcinoma koji se vrlo teško otkriva. Unatoč redovitim kontrolama i uspješnoj prvoj operaciji, bolest se brzo vratila i metastazirala, što je spisateljica i sama hrabro podijelila s javnošću.
Gostujući u emisiji Nedjeljom u 2 kod Aleksandra Stankovića, Vedrana Rudan je otvoreno progovorila o svojoj dijagnozi, suočavanju sa smrću, ali i o valu dobrote koji je doživjela od ljudi nakon što je objavila da je bolesna. Tada je publici uputila poruku koja danas zvuči kao njezin konačni manifest:
"Vi hoćete da ja plačem u ovoj emisiji jer ja umirem. Želim reći da ima jako puno ljudi koji me vole i da ja volim njih. I da sam besmrtna i neka moju smrt shvate kao odlazak na područje bez signala."
Dodala je kako je smrt prirodan dio života te da odlazi sretna jer je spoznala koliko dobrih ljudi postoji oko nje. "Svi se bojimo smrti, ali smrt je normalni dio života. Ne možeš ti sad dovijeka živjeti", kazala je tada u svom prepoznatljivom, prizemljenom stilu.
Rođena u Opatiji 29. listopada 1949. godine, Vedrana Rudan prošla je bogat i nekonvencionalan životni i profesionalni put. Diplomirala je hrvatski i njemački jezik na Pedagoškoj akademiji u Rijeci, a prije nego što se potpuno afirmirala kao spisateljica, radila je kao učiteljica, turistički vodič, prodavala je sladoled, te gradila karijeru kao novinarka i urednica na Hrvatskom radiju i televiziji.
Široj publici postala je osobito poznata početkom 2000-ih godina kada se okrenula književnosti. Njezin debitantski roman "Uho, grlo, nož" (2002.) postigao je ogroman uspjeh i odmah definirao njezin stil – sirov jezik, britku ironiju, crni humor i beskompromisnu društvenu kritiku.
Tijekom više od dva desetljeća književnog rada, Rudan je objavila 17 knjiga, uključujući romane, autobiografiju i zbirke kolumni. U svojim se tekstovima bez zadrške doticala tema o kojima su mnogi šutjeli: nasilja u obitelji, položaja žena, lažnog morala, politike, Crkve, nacionalizma i starosti.
Osim romana, Rudan je ostavila neizbrisiv trag kroz svoje kolumne koje je godinama objavljivala u medijima poput Feral Tribunea i Nacionala, a u kasnijoj fazi i na svom iznimno čitanom osobnom blogu. Zbirke tekstova poput "Kad je žena kurva / kad je muškarac peder", "Zašto psujem" i njezina posljednja knjiga "Umrijeti bez stresa" (2024.) ostaju trajni dokumenti njezinog obračuna s društvenim licemjerjem.
Djela Vedrane Rudan prevedena su na brojne svjetske jezike, uključujući engleski, mađarski, slovenski, poljski, francuski, talijanski i ruski. Osim velikog čitateljskog kruga, njezine su priče i romani doživjeli brojne kazališne dramatizacije. Predstave temeljene na njezinim tekstovima s velikim su uspjehom igrane u Zagrebu, Rijeci, Beogradu, Varšavi, Budimpešti, pa sve do Londona i Santa Monice.
Odlaskom Vedrane Rudan regionalna kulturna i javna scena gube jedan od najglasnijih, najhrabrijih i najoriginalnijih glasova – autoricu koja je psovala s razlogom, provocirala s ciljem i do samog kraja ostala dosljedna sebi.
Redakcija Morskog HR njenoj obitelji izražava iskrenu sućut...
D.G.
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev