Do kraja stoljeća more će se podići od pola do jednog metra - Austro-ugarska je mislila za svoje vrijeme, što mi čekamo?

Jučerašnje poplave podsjetile su na ono što znanstvenici već godinama upozoravaju: razina mora raste, a naše obale nisu pripremljene. Pitanje je – hoćemo li djelovati prije nego bude kasno?

Slike poplavljenih ulica, plovila, zgrada i obala od jučer i danas razišle su se društvenim mrežama. Ljudi prekoračuju improvizirana pješačka dna, voda ulazi u prizemlja kuća, lokalni dućani zatvoreni su. To nije prvi put – i neće biti posljednji. Kombinacija visoke plime, južnog vjetra, mjeseca i olujnog udara ono je što stručnjaci zovu ekstremnom razinom mora. I događat će se sve češće.

Ovaj tekst nije alarmistički. Naprotiv – temelji se na znanstvenim činjenicama, dostupnim podacima i jasnim projekcijama. Cilj je jednostavan: objasniti što se događa i zašto moramo djelovati odmah.

Što kažu brojke?

Razina mora u europskim bazenima raste posljednjih 30 godina – i to brže nego globalni prosjek. Sateliti i mareografi bilježe sve. Do 2050. očekuje se porast od 24 do 32 centimetara. Čini se malo? Nije. To znači da će ono što smo doživjeli jučer – ekstremne razine vode koje su prije bile rijetkost – postati gotovo redovita pojava.

Do kraja stoljeća, u optimističnom scenariju, more će porasti za 30 do 60 centimetara. U scenariju visokih emisija stakleničkih plinova – za jedan metar ili više. Jadransko more, zbog lokalnog slijeganja tla i specifičnih uvjeta, moglo bi zabilježiti i veće vrijednosti. Do 2150. godine govorimo o porastu od metar i pol, a u ekstremnim scenarijima i preko tri metra.

Ovo nisu nagađanja. To su projekcije Europskog centra znanja o porastu razine mora, temeljene na desetljećima mjerenja i računalnih modela klimatskog sustava.

Slana voda ulazi u pitku

Porast razine mora ne znači samo poplave. Znači i prodor slane vode u podzemne izvore pitke vode. Slatkovodni vodonosnici postaju zaslanjeni, poljoprivredna tla degradiraju, lokalna proizvodnja hrane pada. Delta rijeka, estuariji i obalna područja osobito su ugroženi.

U Sredozemlju je problem dodatno pojačan ljudskim aktivnostima – prekomjernim crpljenjem podzemne vode, smanjenjem riječnih protoka zbog brana i urbanizacijom. Klimatske promjene sve to čine gorim. Manje kiše, više potražnje, slana voda prodire dublje.

Posljedice? Voda iz slavine postaje neupotrebljiva. Poljoprivrednici moraju napustiti svoje zemlje. Turistička infrastruktura gubi pristup pitkoj vodi. Morska trava, ključna za ekosustav i ribarstvo, nestaje.

Plaže nestaju

Više od 8.200 kilometara europskih pješčanih plaža već se mijenja. Erozija uzrokovana porastom razine mora, smanjenjem prirodnog donosa pijeska iz rijeka i ljudskim zahvatima vidljiva je golim okom.

Mediteranske plaže su posebno ranjive. Procjene pokazuju da će najmanje 20% njih izgubiti više od polovice površine do kraja stoljeća. Plaža na kojoj ste prošlog ljeta sunčali svaku godinu bit će sve uža. Za nekoliko desetljeća – možda je neće biti.

Turizam, koji čini važan dio gospodarstva brojnih obalnih gradova, izravno ovisi o tim plažama. Kada one nestanu, nestaju i radna mjesta, prihodi, lokalna ekonomija.

Austrougarska je gradila za svoje vrijeme. Mi za svoje?

Od 1850. do 1914., Austrougarska Monarhija intenzivno je gradila luke na Jadranu. Zidovi, lukobrani, pristaništa – sve je bilo projektirano prema tadašnjim standardima i razini mora. Ti objekti i danas stoje, ali više nisu sigurni. Razina mora je viša, ekstremne razine vode su češće, a infrastruktura nije prilagođena.

Problem nije u tome što su tadašnji inženjeri loše radili. Problem je što se klima promijenila, a mi još uvijek gradimo kao da se ništa nije dogodilo.

Danas se grade nove marine, hoteli, stambeni kompleksi, industrijske zone – sve uz samu obalu. Pitanje je: uzimaju li investitori i kreatori politika u obzir to da će razina mora za 30 godina biti 30 centimetara viša? Da će poplave biti češće? Da će slana voda ugroziti temelje, vodovod, kanalizaciju?

Odgovor, nažalost, često je ne.

Venecija se (za ovo stoljeće) zaštitila. A drugi gradovi?

Venecija je instalirala sustav MOSE – složen sustav plutajućih brana koje se dižu kada prijeti poplava. Koštao je milijarde eura, desetljećima se radio, ali funkcionira. Barem – zasad. Projektiran je za zaštitu do tri metra iznad uobičajene razine mora, što je bilo dovoljno prema projekcijama iz vremena kada je dizajniran.

Ali projekcije se mijenjaju. Razina mora raste brže nego što se očekivalo. Nakon 2100., MOSE možda neće biti dovoljan. Venecija je barem učinila nešto. Ostali obalnih gradovi – nisu.

Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Dubrovnik – svi ti gradovi izloženi su istim procesima. Planiraju li dugoročno? Imaju li projekte zaštite? Razmišlja li se o tome što će biti za 50 godina?

Znanost je završila posao - Nedostaje politička volja

Globalna mreža mjernih stanica prati razinu mora od 1950-ih. Sateliti to čine od 1993. Imamo podatke. Imamo modele. Imamo projekcije. Znanstvenici su svoj dio posla odradili.

Pitanje više nije 'što se događa', već 'što ćemo učiniti'. Tehnologija postoji – lukobrani, prigrana pijeska, obnova dina, kontrola građenja u ugroženim zonama, zaštita vodnih resursa. Sve to je moguće.

No potrebna je politička odluka. Potrebno je reći: nećemo više graditi u zonama koje će za 30 godina biti pod vodom. Investirat ćemo u zaštitu postojeće infrastrukture. Štitit ćemo obalne ekosustave jer oni su prirodna obrana.

Vrijeme je za djelovanje

Jučerašnje poplave nisu bile iznimka – one su novi normalitet. I postat će još češće. Porast razine mora nije nešto što će se dogoditi u dalekoj budućnosti. To se događa sada.

Pitanje nije možemo li nešto učiniti. Možemo. Pitanje je hoćemo li. Hoće li kreatori politika, investitori i planeri uzeti u obzir znanstvene činjenice? Hoće li se graditi odgovorno? Hoće li se zaštititi postojeće zajednice?

Austrougarska je gradila za uvjete 19. stoljeća. Mi gradimo za 21. stoljeće – ali moramo misliti i na 22. stoljeće. Jer ono što izgradimo danas, bit će tu još dugo nakon što nas ne bude, možda ispod mora.

Znanje postoji. Tehnologija postoji. Sve što nedostaje je odluka da se nešto učini. I ta odluka mora doći brzo.

BROJKE KOJE TREBA ZNATI:

• Do 2050: razina mora porast će za 24-32 cm

• Do 2100: porast od 30-60 cm (umjereni scenarij) ili 1 metar+ (visoki scenarij)

• Jadransko more: lokalno slijeganje tla dodatno povećava rizik

• 8.200+ km europskih pješčanih plaža već doživljava eroziju

• 20% mediteranskih plaža moglo bi izgubiti više od 50% površine do 2100.

Izvor podataka:

Copernicus Sea Level Rise Assessment Report 1 (SLRE1), 2024. Europski centar znanja o porastu razine mora (KH-SLR), JPI Climate i JPI Oceans.

Milo Miklaušić, kap.