Razvoj pomorskog prometa, međunarodne trgovine i turizma doveo je do značajnog povećanja broja plovila jadranskom moru. Posebno je izražen rast rekreativne i nautičke plovidbe u obalnim područjima koja su turistički atraktivna. Iako pomorski promet predstavlja važan segment gospodarstva, njegova ekspanzija donosi i brojne ekološke izazove. Jedan od značajnih problema predstavlja onečišćenje mora otpadnim vodama koje potječu s plovila.
Otpadne vode s brodova najčešće potječu iz sanitarnih sustava, odnosno iz toaleta, kuhinja i drugih higijenskih instalacija na brodu, kao I samog pranja istog. U literaturi se ove vode često nazivaju „crne vode / sive vode“. Takve otpadne vode sadrže organske tvari, patogene mikroorganizme i različite kemijske spojeve koji mogu negativno utjecati na kvalitetu morskog okoliša..
Problem zagađenja dodatno je izražen kod plovila koja imaju ograničene kapacitete spremnika za otpadne vode, odnosno jahti, minikruzerima. U situacijama kada plovila / brodovi borave dulje vrijeme u obalnim područjima, a infrastruktura za prihvat otpadnih voda u lukama ili marinama nije postoječa ili je neadekvatna za broj plovila, postoji povećan rizik od nepropisnog ispuštanja otpadnih voda u more. Takva praksa može imati negativne posljedice za morski ekosustav, ali i za zdravlje ljudi. Tu treba napomenuti I sve veći broj zagađenja po uvalama, zaljevima…
Posebno su osjetljiva zatvorena ili poluzatvorena morska područja poput luka, zaljeva i uvala. U takvim područjima izmjena morske vode odvija se sporije nego na otvorenom moru, zbog čega se onečišćujuće tvari mogu zadržavati dulje vrijeme. Posljedica toga može biti povećana koncentracija mikroorganizama i drugih zagađujućih tvari koje mogu ugroziti kakvoću mora i sigurnost kupača.
U znanstvenim istraživanjima sve se više pažnje posvećuje analizi povezanosti između pomorskog prometa i mikrobiološkog onečišćenja mora. Posebno se proučava utjecaj različitih vrsta plovila na prisutnost fekalnih bakterija u morskoj vodi, budući da su takvi mikroorganizmi pouzdan pokazatelj fekalne kontaminacije.
U istraživanjima koja se bave procjenom utjecaja plovila na kvalitetu morske vode najčešće se primjenjuje kombinacija terenskog uzorkovanja i mikrobiološke analize. Uzorci mora obično se prikupljaju na više lokacija koje su karakteristične po intenzitetu pomorskog prometa, poput marina, luka, sidrišta i turističkih uvala.
Uzorci vode uzimaju se neposredno ispod površine mora, najčešće na dubini od približno jednog metra. Takav način uzorkovanja omogućuje dobivanje reprezentativnog uzorka koji odražava stanje površinskog sloja mora, odnosno dijela vodenog stupca koji je najizloženiji antropogenim utjecajima.
Mikrobiološka analiza uzoraka provodi se prema standardiziranim metodama koje propisuju međunarodne i europske norme za ispitivanje kakvoće voda. Jedan od najčešće korištenih pokazatelja fekalne kontaminacije jest prisutnost fekalnih koliformnih bakterija. Ova skupina bakterija koristi se kao indikator fekalnog onečišćenja jer njihova prisutnost upućuje na moguću kontaminaciju vode otpadnim vodama ljudskog ili životinjskog podrijetla.
Osim analize uzoraka mora, u istraživanjima se često prikupljaju i dodatni podaci koji se odnose na pomorski promet. To uključuje broj plovila prisutnih na određenoj lokaciji, njihovu vrstu te procijenjeni broj osoba na brodu. Takvi podaci omogućuju procjenu potencijalnog opterećenja okoliša koje proizlazi iz aktivnosti plovila / brodova.
Za analizu prikupljenih podataka često se primjenjuju statističke metode koje omogućuju utvrđivanje povezanosti između različitih varijabli. Jedna od metoda koja se koristi u takvim istraživanjima jest hi-kvadrat test, kojim se ispituje postoji li statistički značajna povezanost između prisutnosti plovila i razine mikrobiološkog onečišćenja mora.
Rezultati sličnih istraživanja pokazuju da postoji određena povezanost između intenziteta pomorskog prometa i povećane koncentracije fekalnih bakterija u morskoj vodi. Posebno je izražen utjecaj manjih plovila koja se koriste u rekreativne i turističke svrhe.
U područjima gdje se nalazi veći broj manjih brodica i jahti često se bilježe povremena povećanja koncentracije fekalnih koliformnih bakterija. Takvi rezultati mogu se objasniti činjenicom da manja plovila nerijetko imaju ograničene sustave za zadržavanje i obradu otpadnih voda. Kada su spremnici puni ili kada ne postoji odgovarajuća infrastruktura za njihovo pražnjenje na kopnu, povećava se mogućnost nepropisnog ispuštanja otpadnih voda.
Zanimljivo je da u nekim slučajevima veći brodovi ne pokazuju jednak utjecaj na mikrobiološko onečišćenje mora. Razlog tome može biti činjenica da su veliki brodovi opremljeni naprednim sustavima za obradu otpadnih voda te su podložni strožim međunarodnim regulativama koje uređuju zaštitu morskog okoliša.
Najveće koncentracije fekalnih bakterija često se bilježe u marinama, lukama pod upravom ŽLU, uvalama i sidrištima tijekom ljetnih mjeseci, kada je prisutnost plovila najveća. U takvim razdobljima broj korisnika plovila naglo raste, što povećava opterećenje sanitarnih sustava na brodovima. Istodobno, zatvorenost liuka, marina, pojedinih uvala i sporija izmjena morske vode dodatno pogoduju zadržavanju zagađujućih tvari.
Dobiveni rezultati ukazuju na to da pomorskio - nautički promet može imati značajan utjecaj na mikrobiološku kvalitetu morske vode, osobito u obalnim područjima s intenzivnim turističkim aktivnostima. Posebno se ističe uloga manjih plovila koja često nisu opremljena naprednim sustavima za obradu otpadnih voda, odnosno nedostatak potrebite lučke infrastructure..
Jedan od ključnih problema predstavlja nedostatak odgovarajuće infrastrukture za prihvat otpadnih voda u mnogim lukama, marinama i sidrištima. Kada plovila nemaju mogućnost ispumpavanja sadržaja spremnika na kopnu, posade se odlučuju na ispuštanje otpadnih voda izravno u more, što dovodi do lokalnog povećanja razine zagađenja.
Posljedice takvog onečišćenja mogu biti višestruke. Povećana koncentracija patogenih mikroorganizama može predstavljati zdravstveni rizik za kupače i druge korisnike morskog prostora. Osim toga, fekalno onečišćenje može negativno utjecati na morske organizme i narušiti ravnotežu ekosustava.
Važno je istaknuti i gospodarske posljedice koje proizlaze iz degradacije morskog okoliša. Turizam, ribarstvo i druge djelatnosti povezane s morem uvelike ovise o očuvanoj kvaliteti morske vode. Stoga je zaštita mora od zagađenja otpadnim vodama s plovila važan preduvjet održivog razvoja obalnih područja.
Smanjenje ovog problema zahtijeva integrirani pristup koji uključuje zakonodavne mjere, razvoj infrastrukture i podizanje svijesti među korisnicima plovila. Uvođenje učinkovitijih sustava kontrole, kao i poticanje odgovornog ponašanja nautičara, može značajno doprinijeti smanjenju pritiska na morski okoliš.
Onečišćenje mora otpadnim vodama s plovila predstavlja značajan ekološki izazov u obalnim područjima s intenzivnim pomorskim prometom. Analize mikrobiološke kvalitete morske vode ukazuju na povezanost između prisutnosti plovila i povećane koncentracije fekalnih bakterija, osobito u turističkim uvalama i sidrištima tijekom razdoblja pojačane plovidbe.
Poseban problem predstavljaju manja plovila koja često imaju ograničene kapacitete za zadržavanje otpadnih voda. U kombinaciji s nedovoljno razvijenom infrastrukturom za prihvat takvih voda u lukama i marinama, to može dovesti do povećanog rizika od nepropisnog ispuštanja u more.
Kako bi se smanjio negativan utjecaj na morski okoliš, potrebno je unaprijediti sustave upravljanja otpadnim vodama s plovila. To uključuje razvoj odgovarajuće infrastrukture u lukama, dosljednu primjenu međunarodnih propisa te kontinuiranu edukaciju korisnika plovila o važnosti zaštite morskog okoliša.
Očuvanje kvalitete mora ključno je ne samo za zaštitu prirodnih ekosustava, već i za održivi razvoj gospodarstva i turizma u obalnim područjima.
Sanitarna infrastruktura u lukama i marinama – posebice sustavi za ispumpavanje otpadnih voda s plovila – u suštini imaju istu civilizacijsku funkciju kao i sanitarni čvorovi u stanovima, hotelima, restoranima ili javnim ustanovama. Oni predstavljaju elementarni standard javnog zdravlja, zaštite okoliša i dostojanstva prostora u kojem živimo i djelujemo. Pokušajmo stoga zamisliti svakodnevni život bez sanitarnih prostorija kakve danas smatramo neupitnim dijelom svake građevine. Povijest jasno pokazuje kakve su bile posljedice takvog nedostatka: nehigijenski uvjeti, degradacija prostora i ozbiljne prijetnje zdravlju zajednice.
Paradoks suvremenog pomorskog - nautičkog turizma jest u tome što se značajan dio plovila kraćih od 24 metra, onih bez ugrađenih sustava za zadržavanje i obradu otpadnih voda (sewage tankova), i dalje ponaša prema obrascu koji je karakterizirao razdoblje prije uvođenja modernih sanitarnih standarda. Jedina je razlika u tome što ono što je nekoć bila zemlja danas postaje more – osjetljiv, zajednički i ekološki ograničen resurs. U takvim okolnostima, more postaje nevidljivi recipijent onoga što bi u svakom drugom prostoru bilo strogo regulirano, kontrolirano i tehnički riješeno.
Dodatni problem proizlazi iz činjenice da ne postoji jasno i operativno definirana infrastruktura obalnih sustava za prihvat i zbrinjavanje sanitarnih otpadnih voda s plovila. Nedostaju precizni standardi za projektiranje, opremanje i raspored sustava za ispumpavanje u lukama i marinama. U takvom regulatornom vakuumu, minimalistička rješenja – primjerice jedno mjesto za ispumpavanje na 200 plovila ili jedno ispumpno mjesto u luci pod upravom županijske lučke uprave – predstavljaju tek formalno ispunjavanje zakonske obveze, a ne stvarno rješavanje problema. U funkcionalnom smislu, takva rješenja predstavljaju gotovo otvoreno izrugivanje ideji regulacije i zaštite javnog interesa.
Analogija sa stambenim prostorom ovdje je više nego očita: bi li itko kupio stan u zgradi u kojoj ne postoji sanitarni čvor u stanu, već tek jedan zajednički toalet na 200 stanara? Takva bi ponuda bila nezamisliva, ne samo zbog komfora nego i zbog elementarnih higijenskih standarda. Upravo je zato paradoksalno da se u pomorskom prostoru, koji je ekološki još osjetljiviji i teže obnovljiv, prihvaćaju standardi koji bi na kopnu bili apsolutno neprihvatljivi.
Posebno zabrinjava izražena društvena dvoličnost koja prati ovu problematiku. Subjekti koji objektivno generiraju najveći pritisak na morski okoliš često su upravo oni koji se najglasnije deklariraju kao nositelji održivosti i ekološke odgovornosti. Takva diskrepancija između deklarativnih vrijednosti i stvarne prakse ukazuje na dublji civilizacijski problem: kao društvo još uvijek nismo dosegnuli razinu kolektivne svijesti na kojoj prepoznajemo da sustavno degradiramo upravo one resurse o kojima dugoročno ovisi naša egzistencija, gospodarski razvoj i budućnost obalnih zajednica.
Na kraju, vrijedi postaviti jednostavno, ali ilustrativno pitanje: može li itko zamisliti situaciju u kojoj bi na Zürichsee ili na Lake Bled bilo koncentrirano dvjesto charter plovila bez adekvatne sanitarne infrastrukture i sustava za zbrinjavanje otpadnih voda? Takav scenarij u tim bi sredinama bio ne samo regulatorno nemoguć nego i društveno neprihvatljiv. Upravo ta usporedba razotkriva razinu normativne i operativne nedosljednosti koja još uvijek obilježava upravljanje dijelom našeg pomorskog prostora.
Stoga pitanje sustava za ispumpavanje u lukama i marinama nije tehnički detalj niti logistička marginalija. Ono je indikator razine institucionalne ozbiljnosti, regulatorne dosljednosti i civilizacijske odgovornosti društva prema prostoru koji koristi i o kojem ovisi.
A na kraju – nekoliko riječi i za čitatelje koji nemaju plovila, ali dolaze na naše plaže.
Ako već pušite, pušite uživajte Opuške nemojte bacati u pijesak, šljunak ili more. Spremite ih u malu kutijicu ili džepnu pepeljaru i odložite zajedno s kućnim otpadom.
Jedan opušak cigarete u prirodi može se razgrađivati i do 10–12 godina, jer filter nije od papira nego od plastičnih vlakana (celuloznog acetata).
U tom razdoblju iz njega se u okoliš ispiru otrovne tvari – nikotin, teški metali i kemikalije iz dima. Jedan opušak može kontaminirati i do 1000 litara morske vode, šteteći planktonu, ribama i drugim morskim organizmima.
Na kraju se ti isti toksini vraćaju nama – kroz more u kojem se kupamo, kroz ribu koju jedemo i kroz okoliš koji ostavljamo svojoj djeci i unucima.
More nije pepeljara.Plaža nije kanta za smeće.
Ono što danas ostavimo u pijesku,šljunku, sutra nas dočeka u vodi.
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Jurica Gašpar
Koboević, Ž., Mišković, D., Capor Hrošik, R., Koboević, N. (2022). Environmental impacts of sewage discharge from vessels.
European Parliament and Council. (2006). Directive 2006/7/EC concerning the management of bathing water quality.
International Organization for Standardization. ISO 7899-1 i ISO 7899-2 – Water quality testing standards.
International Maritime Organization. MARPOL Convention – Annex IV: Prevention of pollution by sewage from ships.
LOPUD - Na otoku Lopudu je uspješno provedena još jedna ekološka akcija čišćenja podmorja koju su zajedničkim snagama organizirali Grad
BILJANE DONJE/ZADAR - Tzv. “Crno brdo” polako, ali sigurno se miče iz naše županije, objavio je na svom Facebook
SILBA - Na Silbi će od 5. do 10. svibnja 2026. godine prvi put biti održan Ocean Action Festival, manifestacija
Jadransko more jedan je od najvrjednijih hrvatskih resursa. Ono je temelj bioraznolikosti, ribarstva i turizma, ali i svakodnevice ljudi uz
Jadranski web portal
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev
