Viška bitka, poznata i kao Bitka kod Visa, odigrala se 20. srpnja 1866. u Viškom kanalu, blizu otoka Visa. Bila je dio Austro-pruskog rata, u kojem je Kraljevina Italija bila saveznica Pruske, a cilj Italije bio je preuzeti kontrolu nad istočnojadranskom obalom i bivšim mletačkim posjedima koji su pripali Habsburškoj Monarhiji mirovnim ugovorom u Campo Formiju 1797. godine.
U austrijskoj mornarici sudjelovao je velik broj hrvatskih pomoraca (oko 5.000 od ukupno 7.871 mornara).
Talijanska flota od 28 ratnih brodova (12 oklopnjača i 17 neoklopljenih brodova) isplovila je iz Ancone 16. srpnja 1866. Talijani su prethodno izviđali pozicije na Visu pod lažnim zastavama te 18. srpnja otvorili vatru na otok. Cilj je bio uništiti obranu i omogućiti desant vojnika, no obrana Visa, iako slabija, odolijevala je napadima.
Nakon neuspješnih pokušaja iskrcavanja, talijanska je flota 20. srpnja prekinula izravni napad na otok i pripremila se za dolazak austrijske mornarice. Tegetthoff je išao direktno prema jačem protivniku s 27 brodova (uključujući sedam oklopnjača). Austrijanci su upotrijebili taktički klin i nastojali izbjegavati topničku paljbu, ušavši u blisku borbu i koristeći kljunove brodova za proboj, što je bila taktika iz antičkih vremena.
Ključni trenutak bio je kada je austrijski brod SMS "Erzherzog Ferdinand Max" probio bok talijanskog broda "Re d’Italia", koji je potonuo s oko 400 ljudi. Eksplozija na brodu "Palestro" i gubici natjerali su talijanskog admirala Persana na povlačenje. Talijani su izgubili dvije oklopnjače, dok je na austrijskoj strani najteže stradao neoklopljeni brod "Kaiser".
Austrijska mornarica | Talijanska mornarica | |
---|---|---|
Brodovi | 27 (7 oklopnjača) | 34 (12 oklopnjača) |
Posada | 7.871 (≈5.000 Hrvata) | 10.886 |
Topovi | 532 | 645 |
Tonaža | 57.344 tona | 86.000 tona |
Viška bitka iz 1866. godine ima posebno mjesto u povijesti Dalmacije i Hrvatske jer je:
Kristalizacija nacionalnog identiteta
Prije bitke, u Dalmaciji je prevladavala regionalna i nedefinirana identitetna svijest, što je omogućavalo dominaciju autonomaša u političkom životu. Pobjeda u Viškoj bitki pridonijela je „nacionalnoj kristalizaciji“ – jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta i samosvijesti među stanovništvom, koje se okrenulo narodnjačkim, tj. hrvatskim političkim strujama.
Masovno sudjelovanje Hrvata
Na strani austrijske mornarice borili su se pretežno Hrvati, što je dodatno pojačalo osjećaj pripadnosti i zajedništva u obrani vlastitih interesa te povećalo ugled pomoraca iz hrvatskih krajeva.
Mit o pobjedi
Narodnjaci su ovu pobjedu interpretirali kao veliku slavensku pobjedu nad talijanskim ekspanzionizmom, što je u kasnijim desetljećima često korišteno u političkim raspravama i literaturi kao simbol otpora i pobjede hrvatskog naroda nad tuđinskom prijetnjom.
Pojačana autonomija od talijanskog utjecaja
Poraz talijanske mornarice oslabio je autonomaške i talijanaške političke opcije u Dalmaciji, dok su jačanje narodnjačke struje i hrvatske orijentacije promijenili politički pejzaž regije do kraja 19. stoljeća.
Povećanje političke i kulturne aktivnosti
Nakon bitke započela je intenzivnija borba za pravo Dalmacije na sjedinjavanje s Hrvatskom, a sam događaj potaknuo je veće zanimanje za nacionalnu povijest, jezik i kulturne aktivnosti koje su gradile hrvatski identitet.
Simbol zajedništva
Pobjedu je slavila cijela Dalmacija te je postala važan simbol zajedništva i ponosa koje se očuvalo kroz stoljeća i do danas ima mjesto u kolektivnom identitetu regije.
Jurica Gašpar, prof.
PROČITAJTE JOŠ:
© 2025 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev