ZEMLJA GURMANIJA Hraniteljica srdela

Foto: Željko Krnčević

Ješka za parangal, za blakardu, za brumavati, usmrđena za crva, slana, na gradele, pečena na vatri na štapu, frigana, pohana, leša, na brudet, marinirana ... srdela hraniteljica.

Pečenu sa gradela, posoljenu, pa je s kosti skidaš kao usnu harmoniku; slana – samo tresneš sol s nje pa u ulje pa u kruh; slana – kažu da bi jadni težaci uzeli jednu, stavili je u ulje i s kruhom točali u nju i ulje tako da bi ostala samo kost, a oni bi na kruhu osjetili okus srdele i ulja...

Koliko se o srdeli može napisati. Koliko je srdela othranila uzmornih ljudi. Koliko je srdela othranila narod istočne obale Jadrana, pa nas ovdje Dalmatinaca, Primoraca, Istrijana. Toj se našoj srdeli slobodno može spomenik digniti. Ako već negdi nije.

Srebrna, živa, prekrasnijeh ljuski koje se lijepe za ruke i koje su po cijelom brodu. Da, srdela. Ali eto ne znam kako bi danas othranila kad joj je cijena 4 €, Je, baš tako. Ali, gušti uz srdelu toliko vrijede. Pogotovo danas, kad ni nje nema toliko na peškariji. Baš se zaželimo...

I onda danas našli, gradele u gradu nemamo, a nekidan nam naša Duki spremila jednu super marinadu pa smo odlučili pokušati.

Priprema:

Sredele se očiste i frigaju na jako laganoj vatri tako da se i frigaju i lešaju. Izvadimo ih i na to ulje, mi smo stavili maslinovo, stavi se – kapula rezana na kolutiće, zažuti se dok ne dobije staklastu boju; dodamo luk, majčinu dušicu, timijan, bosiljak, papričicu, papar, sol, ružmarin grožđice iliti suvice, vino, kvasinu i med, te na fete narezan limun.