UPOZORENJE STRUČNJAKA Pero Ugarković poručio: „Ne bacajte biokugle u more, to su lijepe, ali šuplje priče!“

Poznati poznavatelj morske biologije i promotor znanosti apelira na učitelje, lokalne uprave i financijere da obustave projekte koji nemaju znanstvenu podlogu te da djecu poučavaju ekologiji temeljenoj na provjerljivim činjenicama.

Poznavatelj morske biologije, promotor znanosti te suautor knjiga o školjkašima i ježincima u Jadranu, Pero Ugarković, uputio je oštar, ali konstruktivan apel javnosti i obrazovnim ustanovama u vezi s učestalim ekološkim akcijama bacanja tzv. „biokugli“ u more.

Iako se ovakve akcije s djecom u vrtićima i školama provode već petnaestak godina te imaju plemenit cilj – druženje, zabavu i razvijanje ekološke svijesti – Ugarković upozorava kako je pozadina priče o njihovoj djelotvornosti znanstveno neutemeljena.

- Priča o biokuglama naizgled je prekrasna. Ako je cilj druženje i razvijanje dobrih namjera, to nije sporno. Problem nastaje kada se djeci govori da te kugle doista čiste more, razgrađuju teške metale ili proizvode kisik. Za takve tvrdnje nema uvjerljivih dokaza - istaknuo je Ugarković.

Znanstvene činjenice nasuprot mitovima koji ulaze u škole i vrtiće!

U svojoj analizi Ugarković navodi nekoliko ključnih razloga zbog kojih bi bacanje biokugli u more trebalo odmah obustaviti:

Kemijska nemogućnost: Tvrdnje da mikroorganizmi mogu razgraditi teški metal poput žive (Hg) i pretvoriti ga u kisik ($O_2$) nisu točne. Živa je kemijski element i ne može se na taj način transformirati. Takve informacije ne bi smjele biti dio školskog kurikuluma.

Prirodni procesi u moru: Fekalne bakterije u morskom okolišu već prirodno nestaju zbog UV zračenja, saliniteta, temperature i konkurencije s domicilnim mikroorganizmima. Bacanje nekoliko kugli u golem morski sustav ne može preuzeti zasluge za te prirodne promjene.

Proizvodi za slatku vodu u moru: Preparati koji su izvorno osmišljeni za zatvorene slatkovodne sustave nemaju jednak učinak u moru. Kako u narodu kažu – „more nije voda“ – organizmi iz slatkovodnih sustava ne opstaju u morskom okolišu.

Rizik od unosa stranih vrsta: Sastav mikroorganizama u preparatima ne bi smio biti „poslovna tajna“. Prije unosa u prirodni ekosustav nužno je znati o kojim se točno vrstama i sojevima radi. U trenutku kada je borba protiv invazivnih i stranih vrsta jedna od glavnih ekoloških tema, u more se potencijalno unose upravo strane vrste.

Razrjeđivanje u otvorenim vodama: U morskim kanalima s jakim strujama i velikim volumenom vode (poput Korčulanskog kanala), koncentracija mikroorganizama iz kugli u potpunosti se razrjeđuje u vrlo kratkom roku.

Liječenje uzroka, a ne simptoma

Kao primjer navodi hipotetsku situaciju zagađenja fekalijama i teškim metalima u prirodnim uvalama. Prema njegovim riječima, pojava onečišćenja trebala bi biti znak za uzbunu i traženje izvora problema, a ne povod za bacanje biokugli.

„Onečišćenje se ne rješava liječenjem simptoma, nego boljom kanalizacijskom infrastrukturom, nadzorom i uklanjanjem uzroka problema“, naglašava Ugarković.

Poziv na konzultaciju sa stručnjacima i odgovorno trošenje javnog novca

Ugarković napominje kako njegov istup nije napad na pojedine medijske priloge ili akcije, već na sustavan problem koji se ponavlja diljem Jadrana. Napominje kako u Hrvatskoj djeluju brojni priznati stručnjaci u znanstvenim institucijama i udrugama koji su već ranije dobivali upite o biokuglama i redom ih – ne preporučuju.

- Političari i lokalne uprave koje financiraju ovakve projekte trebali bi pažljivo provjeriti na što troše javni novac. Dobre namjere nisu dovoljne. Postoji mnogo drugih lijepih i korisnih ekoloških akcija kojima se djeca mogu educirati i koje imaju stvaran, provjerljiv učinak. Djecu trebamo učiti ekologiji koja se temelji na znanosti, a ne na lijepim, ali šupljim pričama - zaključio je Ugarković.

D.G.