Tragičan kraj mlade jedinke: Posljednji zmijar opremljen GPS odašiljačem u Telašćici uginuo tijekom selidbe u Turskoj

Udruga Biom, vodeća domaća organizacija civilnog društva posvećena očuvanju prirode i zaštiti ptica, objavila je tužnu vijest o gubitku mlade jedinke zmijara. Ptica, koja je ove godine prstenovana i opremljena modernom tehnologijom za praćenje u Parku prirode Telašćica, uginula je na svom prvom selidbenom putu prema Africi.

Riječ je o ptici pronađenoj u gnijezdu kao ptić u lipnju 2026. godine, za koju se pretpostavlja da je brat ili sestra već poznatog zmijara Đure. Njezino kretanje stručnjaci Bioma aktivno su pratili putem GPS odašiljača od 2. rujna, no signali su iznenada prestali pristizati 14. listopada 2026., u blizini grada Konye u središnjoj Turskoj.

Zabrinuti zbog prekida signala i sumnjajući na najgori scenarij, tim iz Udruge Biom odmah je alarmirao tursku organizaciju Doğa Derneği, svog partnera u globalnoj mreži BirdLife International, s molbom za terensku provjeru. Turska služba nadležna za nacionalne parkove ubrzo je izašla na teren te putem turskih partnera potvrdila da je ptica pronađena mrtva. Na tijelu nisu zabilježeni vidljivi znakovi ozljeda te se pretpostavlja da je uginula prirodnom smrću od iscrpljenosti.

Selidbena putovanja predstavljaju jedan od najzahtjevnijih i najrizičnijih perioda u životu ptica selica. Iz Bioma ističu kako sudbina većine ptica koje stradaju na ovom dugom putu ostaje nepoznata – njihova tijela često nestanu u morskim dubinama, prostranstvima pustinja ili stradaju od krivolova.

Iako ova mlada ptica nije uspjela dovršiti svoje prvo putovanje do zimovišta u Africi, zahvaljujući GPS tehnologiji njezina je sudbina rasvijetljena, a prikupljeni podaci pružit će dragocjen uvid u izazove i opasnosti s kojima se zmijari susreću na svojim selidbenim rutama.

Zašto je gubitak jedinke iz Telašćice velik udarac?

Zmijar je prepoznatljiv po velikim rasponima krila (od 170 do 190 cm), svijetlom trbuhu s tamnim pjegama te izrazito velikoj, širem obliku glave s žutim očima koje mu daju izgled nalik sovi.

Čak 70–80 % njegove prehrane čine gmazovi (zmije i gušteri), uključujući i otrovnice poput poskoka. Zbog otpornosti na njihove ugrze (kože na nogama prekrivene su debelim ljuskama) te precizne tehnike napada s visine, izvrstan je kontrolor populacije gmazova u prirodi.

Često ga se može vidjeti kako lebdi na jednom mjestu u zraku (tzv. lebdenje ili lepršanje poput vjetrenjače) dok uočava plijen na tlu.

Gnijezdi se u južnoj i središnjoj Europi, dok zime provodi u subsaharskoj Africi (pojas Sahela).

Status ugroženosti i populacija

Budući da prostranstva krša poput Parka prirode Telašćica pruža idealne uvjete za gnježđenje i lov zmijara, svaka mlada jedinka iznimno je važna za očuvanje lokalne populacije. Zmijari nesu samo jedno jaje godišnje, pa je stopa obnavljanja populacije izrazito spora.

D.G.