Tradicija pečenja ispod sansije, sača ili peke - Recepti dubrovačkog primorja

K'o i svake godine, po tradiciji, mater za Božić spravja sansiju (=peku). Jedan od razloga je i taj što se vatra od badnjeg jutra ne gasi a žara ima dovoljno. Opeka je dovoljno ugrijana i mogu reći da je to jedan od najvažnijih elemenata pri spravljanju sansije.

Netko je zove sać, neko peka. Mi smo vazda zvali sansija. Uglavnom se peče janjetina, odojak ili teletina. A patata (=krumpira) mora bit dovoljno da ne fali nikome. Sjećam se djetinstva gdje nismo baš imali u izobilju svega ko sto imamo danas pa bi mater znala rijet: “Jedite patate, da čega ćete se najesti!”

Na opeki moramo imati dovoljno drva koja činu žar i koja cemo po potrebi nadodavati iznad obruča koji je na saću.

Posolimo meso, u ovom slučaju odojak, oko 0,6 kg po osobi te stavi u nauljenu roštjeru.

Začinemo ga sa 2 do 3 ožice (=žlice) svinjske masti i stavimo na užarenu opeku.

Tom prilikom je ugodno osjetiti i čuti kako meso na masti počinje pucketati od silne vrućine.

Poklopimo kupolom i okolo stavimo žara.

Pečemo oko sat vremena ovisno o količini mesa. Nakon po ure (=pola sata) od početka pečenja ga okrenemo, vratimo pod kupolu i nadodamo žerave, ako treba.

U međuvremenu očistimo patate (oko 0.3 kg po osobi) posolimo ih i začinimo s grančicom ružmarina, stavimo dvije glavice luka prerezane popola.

Provjerimo meso i ako je gotovo, izvadimo ga u teću (=posudu) s poklopcem sa strane.

Stavimo začinjene patate u rostjeru (=pleh/plitku posudu za pečenje ili padelu) na masnoću koje je pustilo meso i vratimo pod kupolu peć.

Kad su patate gotove vratimo meso da ga jos malo prožme toplina i jelo je spremno za na trpezu.

Jako je važno nać mjeru za žar i vatru. To vam jednostavno u ričeti (=receptu) nitko nezna pojasnit.

Pravu ričetu za ukusno jelo čini iskustvo.

I tako, dođemo do svečane trpeze koju na Božić krasi šenica koju smo posijali na Sv.Luciju, ukrasivši je sa upaljenom svijećom. Nakon molitve domaćina , najslađi dio je gušati u ovom lijepom tradicionalnom jelu. Ovo jelo priprema se i klasično nedjeljom nakon Božića kada u kuću dolaze gosti.

I za kraj jedno ,malo i osobno promišljanje.

Svaka je kuća odavno imala popret (=ložište) i stari komin. Onda došlo neko ludo vrijeme da su se na istim mjestima učinili apartmani, a uništili popreti. A kako mi se čini, vjerujem da će se ubrzo umjesto apartmana ponovo vratiti popreti u trend.

Sretan i Blagoslovjen Božić i Nova 2026. godina svim čitateljicama i čitateljima našega Morskog HR!

Katija Guljelmović