PROČITAJTE PLAVU KNJIGU Hrvatska nautika, gigant na staklenim nogama: Zašto sektor vrijedan 2,8 milijardi eura hitno treba jedinstvenu strategiju?

Plava knjiga hrvatske nautike predstavljena na Biograd Boat Showu kao prvi sustavni statistički pregled i detaljna analiza cjelokupnog nautičkog sustava u Republici Hrvatskoj. Knjigu je službeno predstavila Hrvatska udruga poslodavaca – Udruga nautičkog sektora (HUP-UNS).

Dok se u hrvatskoj javnosti nautički turizam i prateća industrija uglavnom doživljavaju kroz ljetne gužve i sezonski najam plovila, cjelovita analiza pod nazivom Plava knjiga hrvatske nautike, koju je objavio HUP – Udruga nautičkog sektora, otkriva iznimno snažan, ali strukturno rascjepkan gospodarski sustav. Hrvatski nautički lanac vrijednosti obuhvaća više od 3.200 poduzeća, zapošljava 18.323 ljudi i u 2025. godini ostvario je čak 2,8 milijardi eura poslovnih prihoda te više od milijardu eura izvoza.

Suprotno uvriježenim predrasudama, nautika nije samo ljetna turistička ponuda, već izvozno i investicijski najagilniji dio hrvatskog gospodarstva. Udio izvoza u ukupnim poslovnim prihodima nautike u 2025. godini iznosio je 35,9%, što je 1,8 puta više u odnosu na prosjek svih nefinancijskih poduzeća u Hrvatskoj. Ujedno, s petogodišnjim prosjekom profitabilnosti od 8,8% te udjelom investicija u dugotrajnu imovinu od 18,0%, nautički sektor nadmašuje i klasični turizam i trgovinu.

Industrijski zamah i najveći paradoks rasta

Najbrži rast unutar sektora bilježe upravo industrijske i tehničke komponente lanca. Segment proizvodnje i razvoja plovila ostvario je 184,5 milijuna eura izvoza (rast od 128,6% u odnosu na 2021. godinu), dok su servis, refit i održavanje ostvarili 158,3 milijuna eura izvoza uz rast od čak 139,7%. Istovremeno, nautička infrastruktura (marine) predstavlja najjači izvozni adut s 367 milijuna eura izvoza te je ujedno i najkapitalnija komponenta s udjelom investicija od 33,8% u poslovnim prihodima.

No, iza ovih impresivnih brojki kriju se ozbiljni strukturni problemi. Najveći paradoks predstavlja charter sektor: unatoč tome što ostvaruje najviši prihod po zaposlenom (242.438 eura) i što Hrvatska raspolaže većom charter flotom od Grčke (3.760 naspram 2.540 plovila), hrvatski je charter u 2025. zabilježio neto gubitak od 34,7 milijuna eura uz negativnu maržu od -6,6%. Razlog leži u strukturno visokim fiksnim troškovima (poput znatno skupljih vezova u marinama) i nižoj prosječnoj tjednoj cijeni najma u odnosu na Grčku, koja boljim pozicioniranjem i produljenjem sezone uspijeva zadržati više cijene.

Fragmentacija i administrativne kočnice

Glavni razlog zašto Hrvatska ne koristi svoj puni potencijal leži u faktu da se nautikom upravlja kao skupom nepovezanih djelatnosti. Investitori i poduzetnici prisiljeni su paralelno usklađivati zahtjeve više ministarstava, županija, gradova, lučkih uprava, koncesionara i konzervatora.

Među ključnim preprekama ističu se:

• Koncesije i pomorsko dobro: Nereguliran i pravno nesiguran tretman ulaganja pri isteku koncesija destimulira dugoročne investicije u marine i remontna brodogradilišta.
• Prostorno-planska ograničenja: Manjak industrijskih i lučkih površina na obali onemogućuje širenje servisnih radionica, hala i suhih vezova, jer lokalne zajednice najčešće daju prednost turističkim i nekretninskim projektima.
• Dramatičan manjak kadrova: Sektor pogađa jak deficit kvalificirane radne snage (brodski električari, mehatroničari, varioci, projektni menadžeri). Zbog visokog poreznog opterećenja rada, hrvatski poslodavci teško pariraju neto plaćama u konkurentskim zemljama poput Italije, Njemačke ili Nizozemske, gdje stručnjaci ostvaruju i do dvostruko viša primanja.

Pouke iz susjedstva i potencijal refita megajahti

Analiza se detaljno osvrće i na Italiju, koja nautiku ne promatra kroz nepovezane sektore, već kroz cjelovit sustav i nacionalni brend. Talijanski model kroz zakonske reforme iz 2024. godine izričito jamči da izlazni koncesionar ima pravo na naknadu neamortizirane vrijednosti ulaganja uvećanu za pravičan povrat, čime je stvorena potpuna investicijska sigurnost. Uz to, Italija razvija nacionalni digitalni sustav marina s izravnom mogućnošću rezervacije veza, što Hrvatskoj u potpunosti nedostaje.

Posebnu priliku za Hrvatsku predstavlja segment održavanja i refita megajahti. Jedan višemjesečni remont megajahte u prosjeku generira oko 350.000 eura izravnog prihoda brodogradilištu. Još važnije, posade tih brodova ostaju u destinaciji mjesecima tijekom zime — kada su klasični turistički kapaciteti prazni — te ostvaruju iznimno visoku vanpationsku potrošnju u lokalnoj zajednici.

Rješenje: Nacionalno vijeće za nautiku

Kako bi se zaustavio pad ulaganja u razvoj i spriječio daljnji pritisak na osjetljivi morski ekosustav (poput propadanja livada posidonije i nedostatka infrastrukture za prihvat otpadnih voda u marinama), HUP predlaže zaokret s kvantitete na kvalitetu i visoku dodanu vrijednost.

Kao ključni institucionalni korak, HUP predlaže uspostavu Nacionalnog vijeća za nautiku. To bi tijelo primarno okupilo predstavnike pet ključnih ministarstava, pet sektorskih predstavnika industrije, stručnjake za R&D, okoliš te regionalnu samoupravu. Uloga Vijeća bila bi usvajanje jedinstvene strategije razvoja do 2040. godine, uklanjanje birokratskih uskih grla, usklađivanje obrazovnog sustava s potrebama tržišta te pozicioniranje Hrvatske kao regionalnog tehnološkog i refit huba na Jadranu.

Dokument Plava knjiga Hrvatske nautike pročitajte niže:

D.G.