Predstavljanje monografije „Svjetionički libar mali“ na Lastovu

LASTOVO - Lastovski zaljubljenici u svjetionike i njihovi gosti jučer su, 27. srpnja, u društvu autora iscrpne monografije  „Svjetionički libar mali“ Vedrana Trgovčića i svjetioničara sa Struge Mladena Bartulovića, mogli iz prve ruke  čuti seriju podataka i zanimljivosti vezanih uz povijest razvoja pomorske signalizacije na istočnoj obali  Jadrana.

U organizaciji Turističke zajednice Općine Lastovo i Javne ustanove Park prirode „Lastovsko otočke“, knjiga  je predstavljena u poetičnom ambijentu Skrivene Luke, u restoranu Porto Rosso s pogledom na svjetionik  Strugu, na kojem je u današnjem obliku u kamenu prvo svjetlo zasvijetlilo 1851. godine, a na mjestu  inicijalne drvene konstrukcije iz 1839. Prvi lokalni svjetioničar bio je Kristofor Kurelja, o čijem statusu  svjedoči više od stotinu kumstava, što je Trgovčić rekonstruirao istraživanjem arhivske građe,  korespondencije i svjedočanstava.

[caption id="attachment_111216" align="aligncenter" width="981"]

Bogato opremljena i sjajno dizajnirana monografija prati razvoj svjetioničarstva od antike i mletačkog  razdoblja, stavljajući težište se na temeljite promjene koje su se u brodogradnji i pomorskom prometu  dogodile u XIX. Stoljeću, a donosi nam i pregled svih suvremenih lanterni obogaćen nizom tehničkih  podataka i crticama iz života na njima. Saznati možete, na primjer, i da je još 1901. godine na Daksi živjela prva svjetioničarka, Eudoksija Kustrić, te da su žene svjetioničara, koje su obavljale velik dio posla, a znale,  naravno, sve o svjetioniku za slučaj da suprug bilo čime bude spriječen u obavljanju dužnosti, te dobivale  trećinu njegove plaće, čak i organizirale potpisivanje za sad prve poznate peticiju žena u kojoj su tražile  bolje radne uvjete. Danas više nemamo svjetioničarki za što, složili su se Bartulović i Trgovčić, nema  utemeljenog razloga.

Sustavnu gradnju svjetionika na našoj obali započela je austrijska državna uprava podizanjem prvog  svjetionika 1817. godine u Savudriji, a danas su te gospodarske građevine zanimljive i kao arhitektonski i  kao spomenici tehnološkog razvoja, ali i turistička infrastruktura, bilo da su prilagođeni za primanje gostiju  ili neka vrsta živog muzeja. Veliki i složeni Trgovičićev istraživački i publicistički projekt traje sad dva  desetljeća, a uz ovu je monografiju podržan i virtualnim muzejem Galiola – Pharology Virutal Museum, gdje možete steći kvalitetan uvid i u povijesne i u životne aspekte tog specifičnog okruženja.

Danas lanternama upravlja Plovput, a definiciju svjetionika kao „pomorskog svjetla sa stalnom posadom“ približio nam je aktivni svjetioničar Bartulović dijeleći vlastito iskustvo i razmišljanja o tome može li  automatizirani sustav adekvatno zamijeniti ljude. Potaknut pitanjima publike, uz autora koji svoj stav o važnosti ljudskog prisustva na svjetionicima pokazuje i pozivanjem na obilje anegdota iz prakse teškog, ali  i zaista zanimljivog života na lanternama, Bartulović se prisjetio posjeta i razgovora s gostima Struge čije  su države napustile ovakav koncept upravljanja pomorskom signalizacijom i potrebi da se iz  automatiziranih sustava ponovno vrate na svjetionike s posadom.

Nađete li se u prilici poslušati i pitati o lanternama autora ove monografije, svjetioničare, sadašnje i bivše,  nemojte je propustiti. Posjetite svjetionike na Jadranu i čitajte o njima jer taj vrlo poseban mikrokozmos,  iako prvenstveno ključan za sigurnost plovidbe, u sebi ima duboko utkane sudbine i specifične poglede na  život onih koji su na njima živjeli i žive, a koji u tim egzistencijalno ogoljelim uvjetima očito preciznije  pogađaju bit našeg postojanja.

D.G.