POTRESNA ISPOVIJEST ISKUSNOG RONIOCA: „Loču, seru u more i oru po dnu – Neuki skiperi i njihovi gosti od Jadrana su napravili veliki Jakuševac!“

U redakciju Morskog HR stiglo je potresno pismo našeg dugogodišnjeg čitatelja i umirovljenog rekreativnog ronioca Tomislava (76). Nakon desetljeća provedenih pod površinom, svjedoči dramatičnom propadanju morskog ekosustava – od uništene posidonije i nestanka plemenite periske do tona otpada i kemikalija koje se nekontrolirano ispuštaju u uvalama diljem Jadrana.

Upozorenja o prekomjernom pritisku nautičkog turizma na Jadran sve su glasnija, no ispovijest 76-godišnjeg ronioca Tomislava daje posebnu, alarmantnu dimenziju ovom problemu. Kao strastveni zaljubljenik u podmorje, godinama je svjedočio ljepotama Jadranskog mora, no njegovi nedavni zaroni ostavili su ga u šoku i nevjerici.

– Zadnje što sam vidio su dna uvala na južnom dijelu Dugog otoka, pred samim ulazom u Nacionalni park Kornati. Ta dna su jednostavno postala Jakuševac! Silna plovila kojima upravljaju neuki skiperi ili pomorski neuki vlasnici zagadila su Jadran do te mjere da uskoro na mnogim dijelovima podmorja više neće biti života – započinje Tomislav svoje pismo.

- Čest način zagađenja je slijedeći: Skiper pokupi 9 debelih poslovnih idiota koji sa
sobom na plovilo donesu za 10-ak dana 10 gajbi metalnih limenki piva, sokova, PVC boce mineralne i hrpu staklenki vina. Uz pijaču natrpaju plovilo raznim konzervama, PVC vrećicama punim suhomesnatih proizvoda i krenu na turneju. I šta mislite kako se rješavaju ambalaže? Jednostavno sve bace u more jer skupljati ambalažu u velike PVC vreće uzima gospodi prostor u brodu. Deset dana, loču, rigaju, seru i pišaju u kemijski WC kojeg zbog smrada skiper ispire nekoliko puta dnevno i to kemikalijama za ispiranje i sve to: drek, kemikalije za rastapanje dreka i kemikalije za pranje WC-a ispušta se u more - nastavlja opisivati viđeno.

"Divlje sidrenje i tone plastike na dnu uvala"

Nautički turizam, kojim se obično ponosimo kao najjačom granom hrvatskog turizma, prema riječima našeg čitatelja ostavlja pustoš iza sebe. Posebno ističe problem neukog i bezobzirnog sidrenja koje uništava strogo zaštićene morske zavičaje.

– Najveći uzrok uništenja morske trave posidonije i školjki periski su skiperi koji prilikom 'divljeg' sidrenja bace sidro po provi, krenu u rikverc i oru podmorje dok sidro ne zakači. Zatim bace sidro po krmi i navlače se dok i ono ne zakači. Gdje raste posidonija, obavezno su se nalazile i periske. Trava nestaje, a s njom i sav ostali život – upozorava čitatelj i poziva da se zaroni u uvalu Punat na Krku ili bilo gdje od Savudrije prema jugu, gdje se umjesto bujnog podmorja vidi samo beživotno pješčano dno prekriveno otpadom.

Pitanje nadzora i neprijavljenih marina

U pismu se dodatno problematizira i stvarni kapacitet nautičke infrastrukture na hrvatskoj obali. Tomislav navodi kako se službeno spominje oko 70 marina, no pita se koliko još postoji neprijavljenih ili neevidentiranih privezišta duž obale.

Upozorava da je Jadran zatvoreno more – uvala čiju izmjenu vode spašava uglavnom ulazna struja kroz Otrant te jaka bura, dok dodatno opterećenje donosi i otpad koji južni vjetar nanosi s juga.

Rješenje postoji – potrebna je samo volja i kontrola na terenu

Ipak, 76-godišnji ronilac ne nudi samo kritiku, već i konkretne, jednostavne prijedloge kako spriječiti daljnju devastaciju uvala:

1. Uređenje ekoloških sidrišta: Mjesne vlasti u uvalama trebaju postaviti betonske blokove s bovama za sigurno sidrenje kako bi se spriječilo „oranje“ dna sidrima.
2. Strogi nadzor i kažnjavanje: Organizacija kontrole ne mora biti skupa – angažiranjem studenata na manjim gumenjacima s vanbrodskim motorima uvalama bi se mogao osigurati redovit nadzor, naplata redovnog sidrenja i rigorozno kažnjavanje nepropisno usidrenih plovila.

– Provjerite ove navode i barem jednom mjesečno spomenite uvalu po uvalu od sjevera prema jugu. Hvala vam što svojim tekstovima jedini štitite Jadran. Bog vas poživio sve skupa – zaključuje svoj apel čitatelj Tomislav.

Redakcija Morskog HR zahvaljuje čitatelju na javljanju i apelu te ponovno poziva nadležne institucije, lučke kapetanije i lokalne pomorske straže na pojačan nadzor i zaštitu osjetljivih morskih staništa prije nego što bude prekasno.

D.G.