5 min. čitanja

Murter i Vrgada

Murter i Vrgada
Photo: Boris Kačan

Došli smo u mjesto Murter, na istoimenom otoku. Namjera nam je bila proboraviti nekoliko noći na sjeverozapadnoj obali otoka. Teren je bio krševit i teško prohodan, stoga smo se odlučili za prilaz brodom. Nazvali smo čovjeka i dogovorili prijevoz. Od stvari nosili smo osnovno; Pribor za jelo, šator, viseću ležaljku, naglavne lampe, nož i nešto začina. Hrana nam se bazirala na riži i dodacima. Dakle, minimalno.

Igor Narandžić

Čovjek je došao s brodom, stavili smo stvari unutra i otisnuli se od obale. Uskoro smo izišli iz zaljeva, prolazeći kraj otočića Vinik Mali i Veli te zaokrenuli, prateći liniju obale put zapada.

Doveo nas je do vršne punte i iskrcao. Reče da će se vratiti po nas za tri dana. Točno ovdje, točno u sat. Nema kašnjenja.

Naše stvari bile su ispred nas, borovi i hlad iza nas.  Nakon kratkog izviđanja obale, zaključili smo da je sjeverozapadna strana otoka svugdje ista; niska, kamenita sa malo hlada. Stoga smo se povukli u najveće borove i tu postavili logor. Zakačili smo viseću ležaljku za drvo, našli mjesto za kuhanje zaštićeno od vjetra s mora te potražili hranu za večeru. Priljepci, veliki kao palac sami su nam se nudili po kamenim stijenama. U lonac smo dodali malo morske vode i stavili priljepke. Skuhali smo rižu, začinili je maslinovim uljem i večera je bila spremna. Kruh i vino. Tako jednostavno.

Priljepci / Photo: Igor Narandžić

Sunce je u to doba zalazilo nad zapadnim otocima, stvarajući naročito fantastične boje nad jednim od njih. Znao sam koji je to otok. Vrgada.

Zagledao sam se u njega.

To me podsjetilo na jednu drugu avanturu od prije nekoliko godina. Vožnja kajakom do te iste Vrgade.

Znači , plan generalno nije ni postojao. Zacrtali smo uzeti kajake te se s minimalno opreme zaputiti od Pakoštana do Vrgade. O otoku tada, nismo ništa znali. Kada se iz Pakoštana pogleda put Vrgade, slika ohrabri pa čovjek pomisli da do otoka lako može i doći.

To je bio moj slučaj.

Photo: Igor Narandžić

Slabo, gotovo nikakvo iskustvo s kajakom, široka pučina i hrabro srce. Čista ludost. Zaključujem da čovjek s godinama stvara sve više planova i ima sve manje prostora za spontanost i osjećaj. Stoga živjela mladost i ludost.

Dakle, putovanje do Vrgade smo uzeli zdravo za gotovo kako to i priliči brzo zgotovljenim planovima i krenuli. Ponio sam maramu za glavu, sunčane naočale, kupaće, mobitel i novčanik; amaterska priprema za amatera. Ali bila su to neka druga vremena.

Noćenje nije dolazilo u obzir, išlo se s namjerom da se domognemo Vrgade i vratimo. Otisnuli smo se na široko more. Daljina ponekad vara, tako da smo i mi nakon nekoliko zaveslaja shvatili da je prilično dug put pred nama. Nevjerojatno je kako su nas različit ritam veslanja, morske struje i valovi, ubrzo rasuli po moru. Udaljili smo se jedan od drugoga i ponovno približavanje iziskivalo bi dodatni napor stoga smo se zadovoljili da u tako raštrkanoj formaciji, samo nastavimo veslati naprijed. Jugo je jačao (prognozu nismo gledali; još jedan kvalitetan dio pripreme) i naši zaveslaji su postajali sve teži i kompliciraniji.

Photo: Igor Narandžić

Bit kajaka je da se ujednačenim veslanjem  postiže maksimalno pravocrtno napredovanje. U slučaju juga i valova, veslo često ostaje van mora i grabi u prazno. Vrlo je teško i naporno. Jedino kombinacijom valova i zaveslaja možete održati kakvo takvo napredovanje.

More je u početku samo kapljicama napadalo moje lice, da bi se s vremenom počelo i uvaljivati u kajak u manjim količinama. Mobitel i novčanik spremio sam u prsluk na sebi, no i on je već bio dobrano mokar. Sad je već nastupao stadij kada razum kaže; okreni se i vrati se, no kako. Bili smo negdje na pola puta u pobješnjelom, širokom  moru. U takvim situacijama treba samo nastaviti bez razmišljanja.

No više me brinula situacija s mobitelom i novčanikom koji su do sada mogli već biti dobrano neupotrebljivi. Mala mudrost u takvim trenucima dobro dođe; izvadio sam kondom koji sam držao u novčaniku i ….ne, nisam vidio morsku sirenu, ako na to mislite. Jednostavno sam sve svoje stvari stavio  u njega. Zahvaljujući tom momentu novčanik i mobitel su preživjeli, suhi i upotrebljivi. Zavezao sam čvor i tako napunjeni kondom vratio pod prsluk. Male stvari znaju jako motivirati stoga sam još jače zaveslao sada bez brige i uskoro smo se domogli  mirnog zaljeva otoka. Dobar primjer kako zaštita glavu čuva, zar ne?

Photo: Igor Narandžić

Uvala u koju smo pristali ponudila nam je kafić i tišinu manjeg otoka, tako da smo tu ostali dosta dugo sve dok se jugo nije primirio. Predvečer sa zadnjim trakama sunca uklizali smo natrag u Pakoštane, sretni i umorni. Put za nazad bio je milina u odnosu na odlazak tamo.

Da sam još imao kremu za sunce, ne bi to više bila amaterska priprema; ovako tri dana nisam oblačio majicu. Sve u svemu kajak avantura se isplatila. A divlja (ne)daleka Vrgada i dalje tamo stoji i svaki put kao da me pozove kada prolazim kroz Pakoštane.

Photo: Igor Narandžić

Vrgada je upala u tminu noći i stopila se sa modrim horizontom. Murter je bio sjajan. Toliko zvijezda iznad. Naš boravak na Murteru svodio se na dnevno izležavanje i kupanje jer vrelina dana i pomanjkanje hlada nisu nudili mogućnost kretanja.

Sve je živnulo kad bi popustila vrućina, predvečer. Krenulo bi se u potragu za kakvim školjkama ili ribom, postavljao logor, pripremale stvari za noćenje…znate već, one male sitnice koje pod otvorenim nebom, znače.

Photo: Igor Narandžić

A sada je pravo vrijeme da se krene.

Morski pozdrav!

Igor Narandžić

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2022 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.