Većina rekreativnih brodova danas je izrađena od plastike ojačane vlaknima (FRP) i smole – materijala koji su izdržljivi, lagani i dugovječni. Ali što se događa kada ti brodovi dođu do kraja svog životnog vijeka?
Za razliku od velikih brodova, za mala i rekreativna plovila u EU još ne postoji jedinstveni i ekonomičan sustav reciklaže. Odlaganje na odlagališta postaje gotovo nemoguće zbog propisa, a rastavljanje i ponovno korištenje kompozitnih materijala trenutno je skupo i tehnički izazovno. Drugim riječima, problem zbrinjavanja starih plovila uskoro će postati stvarnost.
To stvara dvostruki izazov. S jedne strane, kupci plovila trebaju biti svjesni da, ako danas kupe brod, u budućnosti će možda snositi troškove njegovog ekološkog zbrinjavanja. S druge strane, postoji rizik da se pojedine zemlje u EU pretvore u “deponije” starih plovila, ako se ne uspostave standardizirani i obvezni sustavi reciklaže.
Istovremeno, trend u industriji ide prema ekološki prihvatljivim plovilima. Sve više korisnika traži električne pogone, solarne panele, baterije i prirodne materijale za palube i kompozitne dijelove. Biljna vlakna poput lana smanjuju CO₂ trag, a istovremeno održavaju čvrstoću i smanjuju težinu trupa.
Zaključak je jasan: budućnost brodogradnje u EU mora biti ekološka, a to uključuje ne samo proizvodnju novih plovila, već i plan za kraj života starih. Industrija mora razvijati sustave reciklaže i odvojiti materijale, dok države moraju osigurati zakonodavstvo i infrastrukturu. Kupci i proizvođači zajedno moraju prihvatiti da ekološki održiv kraj životnog ciklusa broda više nije opcija – već nužnost.
Milo Miklaušić, kap.
PROČITAJTE JOŠ:

© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev