OVO NE SMIJETE BRKATI Pomorsko dobro jest opće dobro, ali put do vaše omiljene plaže nešto je sasvim drugo!

Netko ima kamp, ili veliko dvorište, možda šumu ili maslinik koji se nalazi baš na putu do vaše omiljene plaže. Rado biste prečacem, baš kako ste navikli godinama prije, ali vlasniku je dosadilo da ga gnjavite i ometate mu posjed, pa je podigao ogradu. Vi ste počeli negodovati, jer sad do plaže morate okolo, duljim, ali javnim putem. Što mislite, tko je u pravu?

Da bi uopće razumjeli koncept pomorskog dobra, treba jasno razlučiti pojam općeg od javnog dobra, a onda pak prvo dvoje od privatnog vlasništva.

Opće dobro (Res communes omnium)

Već u članku 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama jasno je naznačeno da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu. Ali, što je zapravo pojam "općeg dobra"?

Opće dobro je nešto što pripada svima i nikome istovremeno. Ono ne može biti u vlasništvu niti jedne osobe, pa čak ni države.Vlasništvo ne postoji. Država njime samo upravlja (kao neka vrsta skrbnika), ali nije vlasnik.

Osim mora i morske obale, odnosno pomorskog dobra, u opće dobro spadaju zrak i atmosferske vode.

Nitko vam ne može zabraniti korištenje općeg dobra (osim u posebnim uvjetima propisanim zakonom), niti ga netko može kupiti.

Članak 5. istog Zakona kaže i da je Pomorsko dobro izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Ono ne može biti predmet ugovora o zakupu niti ugovora o najmu. Građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom njegova su pripadnost. Nitko se ne može pozivati na zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišne knjige u odnosu na nekretninu koja je pomorsko dobro iz članka 6. ovoga Zakona. Pravni poslovi sklopljeni suprotno stavku 1. ovoga članka ništetni su.

Čak i ako netko ima legalnu kuću ili parcelu prvi red do mora, on ne smije ograditi tih 6 metara obalnog pojasa. Taj prostor mora ostati slobodan za prolaz svih građana.

Ako naiđete na ogradu, zid ili natpis "privatni posjed" koji vam priječi put do plaže ili kretanje uz samu obalu, to je najčešće protuzakonito. U takvim situacijama prva adresa za prijavu prepreka na putu prema moru je pomorsko redarstvo kojeg moraju imati svaka općina i grad. Lučka kapetanija je nadležna je za nadzor nad samim pomorskim dobrom, pa nju zovete ako netko devastira obalu. A ako su na pomorskom dobru izgrađeni zidovi ili mol bez dozvole, onda uz sve ove nazovete i građevinsku inspekciju.

Javno dobro (Res publicae)

Javno dobro je imovina koja ima vlasnika, a taj vlasnik je javnopravno tijelo; država, županija, grad ili općina. Primjerice, ceste, trgovi, parkovi, škole, bolnice, šume u vlasništvu države su javno dobro.

Javno dobro služi svima nama (u općoj je uporabi), ali država nad njim ima vlasnička prava. Na primjer, država može odlučiti prodati neku zgradu koja je bila javno dobro (ako joj skine taj status), dok more i pomorsko dobro ne može prodati nikome i nikada.

Gdje je granica pomorskog ili općeg dobra od onoga na što nemate opće pravo?

Iako građani imaju pravo na pristup pomorskom dobru, to ne znači da smiju bez dozvole prolaziti ljudima kroz dvorišta. Pravo pristupa se odnosi na postojanje javne komunikacije do mora koju je država/općina dužna definirati.

Članak 6. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama definira da je kopneni dio pomorskog dobra pojas kopna uz more koji je po svojoj prirodi u neposrednoj vezi s morem i prema namjeni i načinu upotrebe služi uobičajenom korištenju i upotrebi mora kao općeg dobra, a širok je najmanje šest metara od crte srednjih viših visokih voda mjereno vodoravno.

Sve nekretnine u obuhvatu lučkog područja su pomorsko dobro. Granica pomorskog dobra na moru je vanjska granica teritorijalnog mora Republike Hrvatske. Crtu srednjih viših visokih voda utvrđuje Hrvatski hidrografski institut.

Van granica pomorskog dobra prestaje jurisdikcija Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama i svatko, tko ima nekretninu koja ne zadire u ove granice, ima svako pravo svoj teren prepustiti na javnu upotrebu ili to ne učiniti, jer je to njegovo privatno vlasništvo. Svaki vlasnik ima pravo ograditi i zabraniti prolaz svojim zemljištem, jednako kao što vam ima pravo naplatiti prolazak ili boravak, ukoliko će za to prethodno registrirati djelatnost, vama izdati valjani račun i državi platiti porez.

Gradovi i općine moraju planirati i održavati puteve do obale

Članak 14., stavak 1., točka 1. Zakona o pomorskom dobru pak navodi da jedinica lokalne samouprave (JLS - grad ili općina) upravlja pomorskom dobrom u općoj upotrebi, što uključuje "redovito održavanje i osiguravanje opće upotrebe pomorskog dobra".

"Osiguravanje opće upotrebe" znači da općina mora poduzeti sve radnje (uklanjanje prepreka, čišćenje puteva, održavanje staza) kako bi pomorsko dobro bilo fizički dostupno ljudima. Ako je put urušen ili zarasat, općina ga je dužna sanirati.

Ukoliko puta baš do vaše omiljene plaže nema, onda vam ga nitko nije dužan osigurati. Na plažu uvijek možete doći morskim ili zračnim putem. A neke jedinice lokalne samouprave, poput Primoštena, Tribunja ili pak Umaga imaju gotovo cijelom svojom duljinom šetnice na samom pomorskom dobru, pa tako dostupnost plaža i pristup moru, nigdje nije upitan. Iako, ovakva kilometarska gradnja po škrapama i šumama uz samu obalu, dosta je dvojbena, ali to je sad tema za jednu sasvim drugu priču.

Jurica Gašpar, prof.

PROČITAJTE JOŠ:

Upravljanje pomorskim dobrom: Obrasci nezakonitih koncesija i de facto privatizacije obale na istarskoj i ostatku hrvatske obale!

Pomorsko dobro u Republici Hrvatskoj, kao res communes omnium, predstavlja ustavno i zakonski zaštićeno javno dobro namijenjeno općoj uporabi. Unatoč tome, empirijski podaci i brojni sudski i upravni postupci ukazuju na sustavni problem dugotrajnog nezakonitog korištenja, netransparentnog dodjeljivanja koncesija te fizičke privatizacije obale. Rad analizira slučajeve u Istri (posebice Umag

Morski HRJurica Gašpar