Javne usluge u hrvatskim otočnim općinama koštaju 29 posto više po stanovniku nego u usporedivim kopnenim jedinicama, a Europska komisija u svojoj prvoj Strategiji za otoke po prvi put službeno prepoznaje taj „trošak otočnosti“. Glavni je to naglasak besplatnog online webinara održanog u organizaciji Pokreta otoka u sklopu projekta ETO Renew 2026, na kojem je potpredsjednik Europske federacije malih otoka (ESIN) za Mediteran i savjetnik europarlamentarca Tonina Picule, Ivan Matić, predstavio konkretne alate koje ovaj dokument donosi za razvoj jadranskih otoka.
Iako nova strategija ne donosi novi europski fond niti mijenja postojeće zakone, ona predstavlja snažan politički okvir koji mijenja dosadašnju praksu. Europski ugovori već više od dva desetljeća, kroz članak 174., omogućuju teritorijalnu diferencijaciju – odnosno prilagodbu politika i novca specifičnim otočnim uvjetima.
„Kad bi otočani tražili prilagodbu nekog pravila, godinama su slušali isti odgovor: Bruxelles to ne dopušta. Problem, međutim, često nije bio u Bruxellesu, već u administrativnoj nespremnosti jer birokracija preferira jednostavne obrasce“, istaknuo je Matić. Nova strategija sada preokreće teret argumentiranja: umjesto da otočani dokazuju zašto zaslužuju drugačiji tretman, donositelji odluka u Bruxellesu i Zagrebu morat će opravdati zašto na potpuno drugačije uvjete primjenjuju ista pravila.
Podaci OECD-a i francuskih istraživanja jasno pokazuju da viši rashodi na otocima nisu odraz lošeg upravljanja, već čista cijena geografije:
Kako bi se spriječilo donošenje zakona koji na otocima ne funkcioniraju, Komisija predlaže takozvani island-proofing – obveznu procjenu učinka politika na otočne zajednice prije njihova usvajanja, umjesto naknadnog traženja iznimki.
Jedan od najvećih problema dosadašnjih politika jest statistika. Budući da EU podatke promatra na razini županija (NUTS 3), mali otoci poput Elafita ili Mljeta potpuno nestaju u prosjeku Dubrovačko-neretvanske županije, čiju sliku iskrivljuje turistički snažan Dubrovnik.
Rješenje za taj problem nudi metodologija habitabilnosti, koja uz službene brojke koristi stvarno iskustvo otočana kroz sedam ključnih područja života. Ona uvodi dva presudna pokazatelja:
Hrvatska je u europskim dokumentima često istaknuta kao primjer dobre prakse zahvaljujući Zakonu o otocima, Upravi za otoke i ulaganjima od 150 milijuna eura kroz Integrirani teritorijalni program (ITP). Dodatni iskorak predstavlja činjenica da je Hrvatska, na inicijativu zastupnika Tonina Picule, trenutno jedina mediteranska zemlja koja provodi metodologiju habitabilnosti.
Pilot-projekti već su pokrenuti na Visu (u suradnji s gradovima Visom i Komižom) te u Supetru na Braču, dok su interes iskazali i Unije, Silba, Pašman, Lastovo i Milna. Pokret otoka pritom razmatra nove modele financiranja analiza, uključujući i program LEADER, a priručnik na hrvatskom jeziku već je dostupan na portalu otoci.eu.
„Pitanje više nije je li diferencijacija moguća, nego koja diferencijacija djeluje. Strategija je otvorila vrata, a sada je na Bruxellesu, Zagrebu i samim otocima da taj alat iskoriste“, zaključio je Matić.
J.T.
© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev