>
  2 min. čitanja

OSVRT JURICE GAŠPARA Krivci za požare su ispred svake kamere, svakog turista i vatrogasca, prepoznajete li ih?

OSVRT JURICE GAŠPARA Krivci za požare su ispred svake kamere, svakog turista i vatrogasca, prepoznajete li ih?
Foto: HVZ

Nakon svakog katastrofalnog požara, pa tako i ovog najsvježijeg u Grebaštici, krenu teorije zavjera i traže se krivci, a zapravo smo ih mogli vidjeti ispred gotovo svake televizijske kamere, svakog vatrogasca i turista...

"Šta bi ja njemu učinija da ga uvatin", kaže Mate koji je jedva spasio  kuću sa 17 apartmana. "Uništilo mi auto i masline u polju", kaže Stipan koji je pokušao spasiti svoju zemlju, ali nije uspio, jer je susjedno koje nitko nije kosio (pa ni on, jer šta će on kosit/čistit tuđe), bilo benzin i za njegovu, pa sad nemaju ni on ni 20 susjeda...

Dovoljno je bilo možda tek odbačeno staklo i kalorična suha trava i makija, nabujala od proljetnih kiša. Opušak, iskra, gradele, bilo što. Golema količina gorive tvari, na koju su na vrijeme upozoravali vatrogasci, kao što su to i ovaj put učinili pred kamerama, ali prošlo je sporadično i gotovo neprimjetno, jer su Mate i Stipan bili u dramatičnom prvom planu. U drugom su bili turisti Franz, Jozef i Štef koji su oslobađali hidrante i gasili kuće nekih domaćih kojih jučer nije bilo u Grebaštici.

Lokalci ne čiste vegetaciju. Zašto?

Jednako kao što smo na Morskom HR pokrenuli akciju "Počistimo Jadran" s jednom od poruka "Oni su bacili, ja ću skupiti", tako bi i Stipan i Mate, Jurica i Janko, prije nego dođu Franz, Jozef i Štef, možda mogli očistiti nabujalo raslinje, ne pitajući čije je.

"Ne pamtimo", kažu oni, ovakav požar... Ne pamte, kao što ne pamte ni radne akcije, okupljanja kad bi se svi u selu udružili za zajedničku stvar; čistiti okoliš i saditi novu šumu. Teško da pamte i rad težaka svojih djedova, jer lakše je sa 17 apartmana "nekako priživit godinu". Ako ne pamte oni, pamte bar njihovi najstariji u selu, samo tog dijela socijalizma u Dalmaciji se nije još uvijek pametno prisjećati.

"TKO ĆE TO?" Glavno je pitanje kad treba nešto pokrenuti, a posebno ako nije na korist mene vlastitog osobno. Nikome se ne da pokositi travu, očistiti makiju, prokrčiti šumske puteve za vatrogasce, a kako smo jučer imali priliku vidjeti, ni maknuti s ceste da vatrogasci mogu proći.

Mali hrvaCki Ćovijeci radije traže dežurnog Pedra, jer kao što su sve mane i vrline naslijedili od okupatora, tako i stup srama čuvaju još od Rimljana. Šteta stoga da malog hrvaCkog ćovijeka nisu nikad okupirali američki starosjedioci koje krivo zovu Indijancima, pa da se osim paljenju i potpirivanju svake vrste vatre, nauče i prihvaćanju odgovornosti. Jedinoj vrlini koju ni od koga nisu pokupili...

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

OSVRT JURICE GAŠPARA Zašto je “mali hrvacki ćovijek” najveća štetočina u Jadranu? | | Morski HR
Od kad je ljudi i mora, ribarilo se, plovilo i koristilo morske blagodati. Od kad je škrinje i kapitalizma, krenulo se neumjereno grabiti. Najprije je “mali hrvacki ćovijek” krenuo krasti ek
Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.