Riječki inženjer i njegov prijatelj izveli avanturu života - Za 35 dana i 1.000 € osvojili sjever Europe: "U jednom autu sjedili smo s čarobnjakom koji ide na ukrajinsku bojišnicu"

RIJEKA / NORDKAPP – S Riječkih naplatnih kućica do kraja kontinenta: Dva hrvatska inženjera s podignutim palcem prešla 5.000 kilometara do Nordkappa.

Priča koja izgleda kao scenarij s filmskog platna, inspirirana kultnim ostvarenjem “Into the Wild”, dobila je svoju stvarnu, domaću verziju. Riječki inženjer građevine Marino Mazor (34) i inženjer elektrotehnike Tomislav Mađar (33) ostvarili su nesvakidašnji pothvat: u 35 dana autostopom su prevalili gotovo 5.000 kilometara od naplatnih kućica na Grobniku sve do Nordkappa – najsjevernije točke europskog kontinenta.

Za dvojicu samozaposlenih stručnjaka i avanturista, od kojih se jedan bavi projektiranjem, dizajnom interijera i snimanjem dronom, a drugi postavljanjem solarnih panela, želja za bijegom u nepoznato bila je jača od komfora hrvatskog ljeta. Žrtvovali su najljepši dio sezone na Jadranu kako bi otkrili nepoznati dio Europe i stigli do mjesta gdje zemlja prestaje, a počinje beskrajno more prema Sjevernome polu.

„Svaki auto zapravo određuje sljedeći dio putovanja. Nema plana, ne znaš gdje ćeš spavati, kada ćeš jesti ni koga ćeš upoznati. Naš odgovor vozačima na pitanje kamo idemo redovito je bio – na sjever“, otkriva Marino Mazor, koji je ideju o putu na krajnji sjever razvijao tri godine prije nego što je nagovorio Tomislava da mu se pridruži.

Preko 100 automobila i život u ruksaku za manje od 1.000 eura

Put na sjever vodio ih je kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju, Češku, Njemačku, Dansku, Švedsku i Norvešku, a na tom su putu promijenili više od 100 vozila. Bilo je tu svega, od skromnih obiteljskih automobila do luksuznih električnih vozila norveških vozača, koji su često namjerno skretali s vlastite rute samo kako bi ih ostavili na mjestu s kojeg je lakše nastaviti stopiranje. Zlatno pravilo ove avanture bilo je da nema plaćenog prijevoza niti skupog smještaja, pa ih je cijeli mjesec puta stajao manje od 1.000 eura po osobi. Prehrana se uglavnom svodila na jednostavne obroke pripremljene na malom plinskom kuhalu, uz povremenu degustaciju lokalnih specijaliteta poput lososa, sobova mesa i kita.

Svaki dan donosio je potpuno nov ritam i nepredvidive situacije na cesti. Prvog su dana imali sreće te su u samo pola dana stigli od Rijeke do Praga, da bi već drugog dana zapeli na benzinskoj crpki na njemačkoj granici i u cijelom danu napravili jedva 20 kilometara. Ipak, odustajanje niti u jednom trenutku nije bila opcija.

Noći su provodili u šatoru uz autoceste, u gradskim parkovima te na vrhovima planina i fjordova. Jedina iznimka bila je noć u Norveškoj kada ih je 75-godišnja starica, vidjevši ih kako satima stoji i stopiraju po pljusku, pozvala u svoj dom te im ponudila topli tuš i pravi krevet.

Najdramatičnije noćenje doživjeli su na klifu iznad otočja Lofoten, gdje je šator zbog nedostatka prostora jednim dijelom doslovno visio preko ruba provalije. Unatoč noćnim morama o padu, jutro ih je nagradilo spektakularnim pogledom, a iste večeri iznad njih je neočekivano zaplesala i polarna svjetlost.

Od fantasy vitezova do ratnih zona

Autostop im je ponudio i fascinantan uvid u neobične ljudske sudbine. Među brojnim profilima vozača posebno su izdvojili mladića koji ih je pokupio vraćajući se s vikend role-play igre u planinama, gdje je s prijateljima bio prerušen u čarobnjaka i borio se protiv mračnih sila. Isti taj vozač u nastavku im je vožnje ispričao kako već godinama svoj godišnji odmor provodi volontirajući na prvoj liniji bojišnice u Ukrajini, dostavljajući hranu i podižući moral vojnicima.

Nakon točno mjesec dana neizvjesnosti, podignutih palčeva i osvajanja Nordkappa, povratak kući bio je znatno brži i jednostavniji. Odvozili su još 600 kilometara stopom na jug do Tromsøa, a zatim se letovima preko Osla i Zagreba vratili u Hrvatsku, vođeni logikom da uvijek više vole ići naprijed nego natrag.

Svijet je u osnovi sigurno mjesto

Za sve koji razmišljaju o sličnoj avanturi, riječki inženjeri savjetuju da obavezno slušaju vlastiti instinkt, ne pakiraju suvišne stvari i uvijek fotografiraju tablice automobila prije ulaska ako nisu potpuno sigurni.

„Sve se može uz podignuti palac, šator, plinsku bocu i puno volje za avanturom. Svijet je generalno sigurno mjesto, a većina ljudi želi pomoći. Prvi kilometri su najteži, ali ako vjeruješ da će sljedeći auto doći – prije ili kasnije stigneš do cilja“, zaključuju novopečeni osvajači Nordkappa.

D.G.