RIJEKA – Nedavni ulov najotrovnije srebrnopruge napuhače (Lagocephalus sceleratus) na riječkom području, o čemu je prvi izvijestio portal Morski HR, ponovno je u fokus javnosti stavio problem invazivnih vrsta u Jadranskom moru. Ribolovac Dražen Puškaš ulovio je opasnu ribu i planirao je vratiti u more, no zahvaljujući reakciji hrvatskog istraživača mora i promotora znanosti Pere Ugarkovića te angažmanu riječkog entuzijasta Andreja Simčića, primjerak je kasno navečer preuzet s plaže te naknadno doniran Prirodoslovnom muzeju Rijeka.
Ugarković ističe da ovo nije prva srebrnopruga napuhača zabilježena ove godine u hrvatskim vodama te upozorava kako je izgledno da će se njihova brojnost samo povećavati. Već bi iduće godine, po uzoru na situaciju u južnom Egejskom moru, ova vrsta mogla postati ozbiljan problem za domaće ribarstvo.
Potaknut brojnim pogrešnim pretpostavkama u javnim komentarima, Ugarković je detaljno objasnio ključne činjenice koje građani i ribari moraju znati o ovoj iznimno opasnoj vrsti:

Srebrnopruga napuhača nije jedina vrsta svoje porodice u našem akvatoriju. U Jadranu su dosad zabilježene četiri vrste napuhača, od kojih je samo jedna autohtona, dok je u cijelom Sredozemlju poznato 13 vrsta – od kojih je čak 11 stranog podrijetla.
Dok se u istočnom Sredozemlju ribari bore s ogromnim štetama, grčka je vlada uz potporu Europske unije pokrenula pilot-program kojim plaća izlov i spaljivanje napuhača. Slično kao što turski i grčki ribari za loše stanje resursa krive napuhače, domaći ribari krivce uglavnom vide u dupinima i tunama, dok se osobna odgovornost za prelov rijetko preuzima.
Ugarković ipak smatra da financiranje izlova nije dugoročno održivo te da bi moglo postati proračunska rupa bez dna. Umjesto toga, rješenje vidi u gospodarskom iskorištavanju:
Prerada i sirovine: Istražuju se mogućnosti korištenja kože, izdvajanja kolagena i masnih kiselina te prerade u riblje brašno iz kojeg bi se prethodno sigurno uklonio otrov. Stvaranjem isplativog proizvoda tržište bi samo potaknulo izlov bez oslanjanja na državu.
Neznatni učinci ciljanog izlova: Za razliku od vatrenjače, koja se zadržava na manjim grebenima, napuhača je izrazito pokretna i rasprostranjena na golemom području, zbog čega su lokalne akcije izlova manje učinkovite, a potpuno iskorjenjivanje iz Sredozemlja praktički nemoguće.
Iako bi najbolji dugoročni pristup bio smanjenje prekomjernog izlova domaćih grabežljivaca i ublažavanje klimatskih promjena, Ugarković naglašava da je nerealno očekivati brze poteze od politike i ribarskog sektora, zbog čega nam preostaje jedino prilagodba.
Za sada bi svaki ulov trebalo prijaviti Institutu za oceanografiju i ribarstvo te vrijedne primjerke predati muzejima. Međutim, znanstvenik pesimistično zaključuje kako će ubrzo doći vrijeme kada prijave pojedinačnih jedinki više neće imati znanstvenu vrijednost – baš kao što je već slučaj s vatrenjačom koja se svakodnevno lovi u stotinama primjeraka.
Ako se trend nastavi, od Jadrana kakvog smo nekada poznavali ubrzo bi moglo ostati samo ime.
J.G.
PROČITAJTE JOŠ:

© 2026 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev