Mislite da ste vidjeli živu plemenitu perisku? Stručnjak pojašnjava zašto ste gotovo sigurno u krivu!

Iako građani u javnosti često tvrde kako u Jadranskom moru i dalje ima mnoštvo živih plemenitih periski, stručnjak za morsku biologiju Pero Ugarković upozorava kako je riječ o zabludi. Građani najčešće pronalaze prazne ljušture ili pak plemenitu perisku miješaju s drugim školjkašima, ponajviše sa sve rasprostranjenijom zrakastom periskom.

Nakon izbijanja masovnog pomora plemenite periske (Pinna nobilis), znanstvena i stručna zajednica pozvala je javnost da prijavljuje svako opažanje preživjelih jedinki kako bi ih se pokušalo zaštititi. Međutim, poziv je u medijskom prostoru dočekan uz brojne skeptične i uvredljive komentare građana koji su tvrdili da je „more i dalje puno periski“ te da stručnjaci nepotrebno stvaraju dramu.

Kako u svom tekstu pojašnjava Pero Ugarković, promotor znanosti i suautor knjiga o jadranskim školjkašima i ježincima, detaljnijom provjerom dojava pokazalo se da se u pravilu ne radi o živim plemenitim periskama. Građani najčešće uočavaju stare, prazne ljušture ili pak plemenitu perisku zamjenjuju za kamenice, kopita, pilače, bisernice te druge srodne vrste.

Širenje zrakaste periske uslijed zatopljenja Jadrana

Dodatnu zamjenu stvara i činjenica da se, usporedo s nestankom plemenite periske i zagrijavanjem Jadranskog mora, u domaćem akvatoriju počela ubrzano širiti nova vrsta iz toplijih krajeva – zrakasta periska (Pinna rudis).

Prva službeno zabilježena jedinka zrakaste periske u hrvatskom dijelu Jadrana pronađena je 2020. godine kraj Cavtata, a pronašao ju je pokojni Đuro Capor. Od tada do danas ta je vrsta postala iznimno brojna te upravo njezina prisutnost najčešće zavara promatrače.

Ključne razlike među vrstama

Kako bi pomogao građanima i istraživačima u točnijem prepoznavanju, Ugarković navodi osnovne karakteristike triju vrsta periski koje obitavaju u Jadranu:

Plemenita periska (Pinna nobilis): Ukopana je u meki sediment i najčešće je žućkastosmeđe boje. Mlade jedinke imaju uzdužna rebra s brojnim sitnim bodljama, dok su starije i veće jedinke uglavnom glatke jer se bodlje s vremenom potroše.

Zrakasta periska (Pinna rudis): Nastanjuje pukotine u stijenama i manje nakupine sedimenta među kamenjem. Crvenkastosmeđe je boje te ima nekoliko snažnih uzdužnih rebara s većim i rjeđe raspoređenim cjevastim bodljama.

Dubinska ili krhka periska (Atrina fragilis): Ima širu i lako lomljivu ljušturu žućkaste ili zelenkastosmeđe boje te živi duboko ukopana u mulj. Dolazi u glatkoj varijanti, ali i u varijanti s uzdužnim rebrima i bodljama koja ponekad zbuni i iskusnije poznavatelje.

Fokus ostaje na pronalasku mladih jedinki

Ugarković naglašava kako je u ovome trenutku za spas ove ugrožene vrste ključan isključivo pronalazak mladih plemenitih periski.

Kao pozitivan signal navodi da su nakon nedavnih objava pronađene nove jedinke uz zapadnu obalu Istre. Znanstvenici se nadaju da bi te jedinke, zajedno s jedinkama čiji roditelji potječu iz Venecijanske lagune, mogle omogućiti postupnu obnovu populacije plemenite periske u Jadranskom moru.

D.G.