Najnovije znanstveno istraživanje potvrdilo da more pjeva

Do sada smo more opisivali najljepšim epitetima te mu pridavali nadnaravne sposobnosti, ali teško da bismo rekli da more umije i pjevati, no najnovije znanstveno istraživanje potvrđuje i to.

- Vremenske nepogode stvaraju valove u moru, valovi u moru stvaraju akustičko gravitacijske valove koji se vertikalno propagiraju do ionosfere. To su akustičko gravitacijski - akustičko to vam je u biti zvuk. Na neki način to ima veze s nekim pjevanjem mora jer to se događa u nekim periodima od nekoliko minuta do nekoliko desetaka minuta. U obalnom području ti valovi pjevaju ili šire energiju, znači more gubi energiju i na neki način odašilje prema ionosferi - rekao je za emisiju Prometej dr. sc. Ivica Vilibić, Institut Ruđer Bošković, Zagreb.

Tako najnovije istraživanje otkriva da meteorološki tsunamiji ne utječu samo na oceane nego ostavljaju trag i u zemljinoj atmosferi. Prvi put izmjerene su promjene u količini elektrona u ionosferi nastale zbog tih akustičko težinskih valova, pa je prvi put i dokumentiran fenomen pjevanja mora.

- Ovo novo istraživanje govori u biti obrnuto da je to more, ti valovi u moru, da su stvorili valove u atmosferi koji su se propagirali sve do ionosfere i oni su u biti napravili poremećaj gore u količini elektrona - kaže Vilibić.

Meteorološki tsunamiji su valovi tsunamija koji u moru nastaju kada izraženi poremećaji u tlaku za i vjetra stvaraju snažne valove u moru. Ti valovi mogu biti vrlo izraženi u nekim područjima. Tako je u Jadranu najpoznatija poplava Vele Luke 1978. kada je val perioda oko dvadeset minuta i visine više od šest metara poplavio znatan dio tog naselja.

- Meteorološki tsunamiji, to su znači događaji koji se javljaju svako toliko u nekim uvalama kao što je Vela Luka, Stari Grad, Mali Lošinj itd. Ovi seizmički tsunamiji, oni se mogu također javiti više u južnom Jadranu, ali to je vrlo rijetko, zapravo zabilježeno je kad je bio dubrovački potres 1667. Tada je zabilježeno također da su brodovi udarali u dno, što znači da je bio i nekakav tsunami, ali ne toliko jako kao npr. u Grčkoj i istočnom Sredozemlju koje je puno ugroženije po pitanju seizmičkih tsunamija - ističe Vilibić.

Ako tsunamiji stvaraju valove u atmosferi, a atmosfera s visinom postaje sve rjeđa, ti valovi u skladu s time povećavaju te dosežu ionosferu, a kako su ondje sateliti i zemaljski prijamnici koji mogu mjeriti te nagle promjene u količini elektrona, u budućnosti moguće je detektirati potresom uzrokovane tsunamije u roku od nekoliko sati, što može biti primjenjivo i korisno u sustavima ranog upozoravanja na tsunamije.

I.N.