>
  5 min. čitanja

Mjesec u perigeju i mačka u kampanelu

Mjesec u perigeju i mačka u kampanelu
Foto: Franjo Mlinac

SUTIVAN – Mjesec je jutros u 06.20 bio u perigeju, točki svoje orbite u kojoj je najbliži Zemlji, i pritom je posjetio, iako je veljača taman prošla, legendarnu stivansku “mačku u kampanelu”.

Ako pitate starije stanovnike okolnih bračkih mjesta, pa čak i obližnjih otoka i priobalja po čemu je poseban Stivan na otoku Braču, većina će vam odgovoriti da Stivan ima “mašku u kampanel”!

Uz to obično ide i dodatak: “Niti je hubotnica riba niti je bračanin čovik!” ali to ćemo sada zanemariti i od toga zapamtiti samo hobotnicu koja je važna za našu priču o “maški” (mački).

Ali kakve veze ima mačka i hobotnica i kakve to sve veze ima sa Sutivanom i još sa stivanskim predivnim kampanelom? Evo ovako ide ta priča:

Lovio jedan čovjek ribu ali umjesto ribe izvukao iz mora hobotnicu. Ništa lošega u tome, hobotnica je nekima draža od ribe a bila je i našem ribaru pa se sretan vratio u porat i odnio ulov svojoj ženi u malu kamenu kuću blizu crkve da ga spremi kako to samo ona zna. Otišao je ribar do peškarije (ribarnice) da vidi kva su sriće bili drugi, a supruga poklopi hobotnicu u velikom loncu i požuri se po kapulu do butige jer je taman ostala bez, a nema pravog šuga bez kapule, to svi znaju.

Kroz to vrijeme hobotnica, koja je pravi morski “specijalac” bez problema odmakne otežani poklopac sa lonca, iskrade se iz kuhinje i pravac more, jer hobotnica uvijek zna di je more bez obzira gdje se zatekne u svijetu. I tako već napola spašena od sudbine dobrog ribarskog ručka klizne po kongulama niz kalu prema moru ali odmah zatim i stane jer joj put prepriječi mačka! I to ne bilo kakva mačka nego prava “mačka od porta”!

“Mačka od porta” je posebna vrsta mačke koja je stekla bogato iskustvo preživljavanja u najdinamičnijem dijelu mista gdje jednu mačku može svašta zadesiti a pritom je i razvila veliku ljubav prema morskoj hrani koju bi često i ukrala iz tek donesenih ribarskih kašeta!

Uglavnom sa takvom mačkom nema šale a znala je to i naša hobotnica koja se prestravila i počela penjati na najbliži zid (jer hobotnice su odlični penjači) a to je upravo bio zid našeg vitkog kampanela. Mačku je zatekla hobotničina reakcija i pobojala se da će izgubiti nenadani plijen ali budući da su mačke posebno pametna stvorenja kad brinu o svom obroku, naša mačka šmugne kroz vrata od zvonika, prestraši pritom župnika u sakristiji i krene uskim drvenim skalama prema vrhu kampanela kako bi sačekala hobotnicu u zasjedi. Stigavši na razinu na kojoj su velika zvona proviri (već vrlo gladna) kroz kamenu ogradu ali shvati da ne zna sa koje će strane hobotnica naići pa skoči na ogradu i krene u krug oko zvonika kako bi je na vrijeme spazila.

Slučaj je htio da je upravo u tom trenutku u stivanski porat pristajao “vapor” (brod koji više nije parobrod ali ga naši ljudi i dalje tako zovu) koji je držao prugu Split – Sutivan – Milna. Nekoliko ljudi koji su se divili pogledu na stivanski kampanel ugledaše mačku kako trči po ogradi oko zvona i naviruje se preko ruba sve brže i brže pa je uskoro cijeli brod gledao neobičan prizor i onda je netko (u blago podrugljivom tonu) povikao: “Stivanjani! Eno vam maška u kampanel!”

Kako Stivanjani koji su stigli brodom i oni koji su ih čekali na mostu nisu ni sami znali što ta mačka radi u kampanelu ostali su blago zatečeni što je dodatno razveselilo ostatak putnika koji su nastavili izvikivati smijući se: “Maška u kampanel!. Hahahaha! Stivanjani, eno vam maška u kampanel!”

Foto: Franjo Mlinac

Na to su se i neki Stivanjani nasmijali, neki ostali začuđeni, neki se možda malo i naljutili jer što je tu tako smiješno a brod je pustio “cimu” i otišao prema Milni. I sve je moglo završiti na tome. Ali nije.

Slučaj je ili sudbina htjela da je i sljedećeg dana, baš kad je brod pustio “cimu” i odvojio se od mosta, opet netko povikao: “Stivanjani! Eno vam maška u kampanel!” Ali mačke tog dana u kampanelu nije bilo. A putnici su se i dalje smijali. A Stivanjani su se malo više naljutili jer kakvog smisla ima to opet spominjati kad mačka više ne trči po zvoniku?

I tako se dan po dan sa jedne strane stvaralo sve više smijeha a s druge sve više ljutnje jer uvijek bi netko iz čista mira izviknuo već omraženi povik i stvorile su se napetosti koje su kulminirale (povijesno zabilježenim) kamenovanjem nedužnog “vapora” kojem su na odlasku iz Stivana razbijena stakla na salonu sa strane mosta a kažu neki i pokoja putnička glava. Taj čin je zgrozio javnost pa je i poznati novinar Miljenko Smoje pozvao putem tiska Stivanjane i ostale sudionike tog nemilog događaja da smire strasti i ne ponašaju se kao galebovi koji se svađaju oko još neulovljene ribe.

Prolazile su godine i godine i strasti su se smirile sa tek ponekim proplamsajem tu i tamo i skoro da je taj slučaj sa “maškom u kampanelu” pao u zaborav. A onda se tiho i neprimjetno, ima tome i dvadesetak godina (sada smo u 2019.) u stivanskom kampanelu opet pojavila mačka!

Ovog puta nije to bila živa mačka već kamena, bijela i smirena, pogleda usmjerenog na stivansku rivu i krovove. Teško za povjerovati, ali još i tada mačkino ukazanje probudilo je različite osjećaje u srcima Stivanjana. Dok su je neki dočekali sa simpatijom i veseljem kod nekih je probudila uspomene na dugogodišnja izrugivanja i omraženi povik od kojeg bi njihovim očevima i nonotima navrla krv u sljepoočke.

Mačka je shvatila da još nije pravo vrijeme za njeno ukazanje pa se opet povukla kako ne bi raspirila stare strasti i pričekala do prije koju godinu da bi se opet uspela na zvonik.
I do danas je u njemu. Bijela, tiha i smirena, postala je napokon prihvaćena od svog mjesta i nije više predmet ruganja i ismijavanja nego je čak probudila ponos u srcima današnjih Stivanjana. Jer samo jedno misto na svitu ima “mašku u kampanel”!

A što je bilo sa hobotnicom, pitate se? Pa ona je vjerojatno, pametna kakva je, shvatila da je na vrhu zvonika čeka zla kob pa se na vrijeme okrenula i spustila kalom do mora. Proživjela je dug i ispunjen podmorski život, izrodila mnogo mladih hobotničica koje i danas plivaju i zavlače se u rupe na dnu čistog mora koje okružuje naš otok. Možda se jednog dana netko sjeti pa i njoj postavi kameni spomenik, jer da nije bilo nje, ne bi bilo ni stivanske mačke u kampanelu!

Franjo Mlinac

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.