MILIJUNI OD VJETRA ODLETJELI U VJETAR: Gradu Šibeniku stotine tisuća eura od turbina, mještanima ispod njih – makadam i birokratska magla

ŠIBENIK / DANILO BIRANJ – Dok se u gradsku blagajnu Šibenika godinama slijevaju stotine tisuća eura od naknada za vjetroelektrane, sela na čijem se području nalaze ogromne turbine i dalje grcaju u komunalnoj zapuštenosti. Na upite kamo je novac utrošen, gradska uprava odgovara da pretraživanje vlastitih troškova "ugrožava funkcioniranje tijela javne vlasti".

Priče o zelenoj tranziciji, održivom razvoju i "budućnosti koja dolazi" u šibenskom zaleđu dobile su gorak priokus. Dok iznad naselja Danilo Biranj, Dubrave i Konjevrate već dvadesetak godina rotiraju gigantske turbine, mještani iznad čijih kuća zuju elise i dalje gazē po neasfaltiranim putevima i čekaju osnovnu komunalnu infrastrukturu.

Novinarka portala Šibenik Rocks, Marijana Kljajić, istražila je kamo zapravo odlazi novac koji operateri vjetroparkova redovito uplaćuju Gradu Šibeniku i dobila odgovore koji graniče s apsurdom.

Više od 650.000 eura na računu Grada – u selima ništa

Prema službenim podacima koje je Grad Šibenik dostavio na zahtjev za pristup informacijama, samo od jednog vjetroparka – VE Danilo (operater RP Global Danilo d.o.o.) – u gradski se proračun u proteklih desetak godina slilo više od 650.000 eura (preko 5 milijuna nekadašnjih kuna).

Naknada iznosi 0,01 kn (0,0013 €) po isporučenom kWh električne energije, što je Gradu u razdoblju od 2015. do 2024. godine donosilo iznose od 50.000 do 60.000 eura godišnje, uz dodatne mjesečne uplate za komunalnu naknadu i vodnu naknadu.

Međutim, na konkretno pitanje novinarke koliko je od tog novca uloženo baš u naselje Danilo Biranj, gdje su turbine najbliže kućama, iz gradske uprave stigao je šokantan birokratski odgovor: Grad nema evidenciju o ulaganjima po pojedinim naseljima.

Birokratska magla: "Pravdanje troškova ugrozilo bi funkcioniranje Grada"

U službenom odgovoru koji potpisuje viša savjetnica za informiranje Marina Jurković navodi se kako su prikupljena sredstva "nenamjenska" te da Grad ne posjeduje gotovu informaciju o tome koliko je novca uloženo u Danilo Biranj.

Obrazloženje Grada dodatno iznenađuje – navode kako bi službenici trebali uložiti napor i pregledati sve proračunske rashode u proteklom desetljeću kako bi izdvojili troškove za to selo, na što ih Zakon o pravu na pristup informacijama ne obvezuje jer bi to predstavljalo "stvaranje nove informacije". Gradska uprava otišla je i korak dalje, utvrdivši kako bi izrada takvih analiza za građane "dovela u pitanje funkcioniranje tijela javne vlasti".

Logika gradske uprave nameće jasno pitanje: ako se u selo išta uložilo – poput ponovnog asfaltiranja, rasvjete ili izgradnje nogostupa – zašto je problem navesti barem jedan konkretan projekt?

Donacije utvrdi i spektaklima, a mještanima odbijenice za asfalt

Dok sela pod vjetrenjačama čekaju na komunalni standard, novac od energetskih kompanija sliva se u visoko profilne gradske projekte.

Primjerice, tvrtka wpd, osnivač susjedne VE Trtar-Krtolin (puštene u pogon još 2006. godine), donirala je u travnju 2023. godine 150.000 eura Tvrđavi kulture Šibenik. Donacija je uručena uz veliku pompu na tvrđavi Sv. Mihovila kao "zahvala na partnerstvu". Iako su tvrđave ponos Šibenika, radi se o ustanovi koja je samo u 2023. iz gradskog proračuna primila 1,16 milijuna eura, a u 2025. planira čak 2,4 milijuna eura.

S druge strane, mještani Danila Birnja godinama uzalud apeliraju na Grad:

• Tražili su asfaltiranje Dubravskog puta dužine 1.200 metara – odgovor nisu dobili.
• Na peticiju s više od 100 potpisa kojom su tražili izgradnju nogostupa, iz Grada im je poručeno da će nogostupa biti – kad selo zaradī dovoljno novca.

Stižu još veće turbine: Promjer rotora do 160 metara

Paradoks je to veći što se području Dubrave, Konjevrata i Danila Birnja sprema nova, još agresivnija repowerizacija vjetroparka.

Prema elaboratu zaštite okoliša objavljenom krajem listopada, planira se uklanjanje postojećih 14 turbina na Trtar-Krtolinu (visokih 50 metara) i postavljanje pet novih, znatno moćnijih agregata. Novi stupovi dosezat će visinu do 120 metara, s promjerom rotora do 160 metara, dok bi godišnja proizvodnja trebala skočiti s 30 na 55 gigavatsati.

Postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš je u tijeku. Veća proizvodnja struje donijet će Gradu Šibeniku i znatno više novca u proračunu – no iskustvo mještana pokazuje da taj novac gotovo sigurno neće završiti pod nogama onih koji žive u sjeni elisa.

Europski modeli daleko od hrvatske stvarnosti

Za razliku od Hrvatske, u zemljama poput Danske ili Njemačke zakonski su definirani takozvani community benefit fondovi i obvezni udjeli u vlasništvu za lokalnu zajednicu. Tamošnjim zakonodavstvima osigurano je da se značajan postotak prihoda od vjetroelektrana izravno preusmjerava u infrastrukturu, lokalne škole, sportske objekte i društvene domove sela u kojima se vjetroagregati nalaze.

U šibenskom zaleđu, sela ostaju zapuštena, zaboravljena i bez uloženog eura, dok se javnost uvjerava kako bi pregled trošenja milijunskih naknada ugrozio funkcioniranje gradske administracije. Borba mještana i novinara protiv birokracije tako i dalje ostaje – doslovna borba s vjetrenjačama, piše Marijana Kljajić.

D.G.