MAKSIMILIJAN NJEGOVAN Tko je bio zagrebački admiral koji je odbio žrtvovati mornare radi tuđih ambicija?

Priča o Maksimilijanu Njegovanu započinje 1858. godine u Zagrebu, u obitelji koja je generacijama bila duboko utkana u tkivo habsburške vojne tradicije. Iako je rano djetinjstvo proveo u Gospiću, gradu koji je tada bio sinonim za strogi vojnički život, Njegovanov životni put odredilo je preseljenje na obalu.

Sa svega petnaest godina upisao je Pomorsku akademiju u Rijeci, elitnu instituciju koja je u to vrijeme bila tehnološko i obrazovno središte Monarhije. Njegova iznimna inteligencija i posvećenost učenju brzo su došle do izražaja, pa je akademiju završio kao jedan od najboljih u svojoj generaciji, što mu je širom otvorilo vrata visoko kompetitivnog svijeta carske mornarice.

Njegovi prvi časnički koraci nisu bili vezani samo uz Jadran, već su ga odveli na daleka svjetska mora. Kao mladi časnik na korveti Dandolo, Njegovan je plovio obalama Sjeverne i Južne Amerike, što je u to doba bila ključna provjera izdržljivosti i prilagodljivosti svakog budućeg zapovjednika. Kasnije ga je put odveo i na Daleki istok, gdje je kao stručnjak za navigaciju na krstarici Kaiser Franz Josef sudjelovao u misijama koje su imale snažan diplomatski karakter. Kroz te duge i zahtjevne plovidbe, Njegovan nije samo brusio svoje pomorske vještine, već je stjecao širinu i razumijevanje globalne strategije koja će mu kasnije biti presudna.

Strategija, pedagogija i preuzimanje odgovornosti

Povratak u Europu donio mu je nove izazove, ovaj put u samom središtu austro-ugarske pomorske moći, gradu Puli. Tamo se Njegovan profilira ne samo kao vješt operativac na torpednim brodovima, već i kao cijenjeni pedagog. Godinama je predavao pomorstvo na riječkoj akademiji, prenoseći svoje iskustvo novim naraštajima časnika, dok je istovremeno zapovijedao sve većim i modernijim brodovima poput bojnog broda Budapest. Njegov uspon kroz činove bio je postojan i prirodan, a predvečerje Prvoga svjetskog rata dočekao je kao viceadmiral s bogatim diplomatskim iskustvom stečenim tijekom Balkanskih ratova, kada je uspješno vodio međunarodnu blokadu Crne Gore.

Ulazak Italije u rat 1915. godine bio je trenutak u kojem je Njegovan pokazao svu svoju odlučnost i strateški talent. Kao zapovjednik najmodernijeg dijela flote, predvodio je povijesni napad na istočnu talijansku obalu. U ovoj munjevitoj operaciji, koja je obuhvatila ciljeve od Venecije do juga Italije, Njegovan je uspio potpuno iznenaditi protivnika i nanijeti tešku štetu strateškoj infrastrukturi u Anconi. Taj je pothvat bio jasan signal da će austro-ugarska mornarica, unatoč brojčanoj nadmoći saveznika, ostati neupitni gospodar Jadrana u godinama koje su dolazile.

Između carskih zahtjeva i vojničke časti

Nakon smrti admirala Antona Hausa 1917. godine, Maksimilijan Njegovan postavljen je na samo čelo mornarice. Bio je to povijesni trenutak, jer je jedan Hrvat preuzeo zapovijedanje cjelokupnom carskom flotom i postao načelnik mornaričke sekcije pri Ministarstvu rata. No, taj vrhunac karijere poklopio se s najtežim razdobljem za Monarhiju. Flota se suočavala s kroničnom oskudicom goriva i hrane, dok je moral posada, zatvorenih u lukama pod dugotrajnom blokadom, počeo opasno slabiti. Njegovan se našao u procjepu između političkih ambicija carskog dvora i surove stvarnosti na terenu.

Njegov integritet najviše je došao do izražaja kada se otvoreno suprotstavio austrijskom caru Karlu I. i njemačkom caru Wilhelmu II. Oni su, žudeći za spektakularnom pobjedom, od njega tražili invaziju na Veneciju, operaciju koja je s obzirom na stanje flote bila osuđena na propast. Njegovan je, vođen profesionalnim realizmom i brigom za živote svojih mornara, tu naredbu odbio. Takva hrabrost i odbijanje da žrtvuje ljude radi političkih bodova ubrzali su njegovu smjenu. Nakon pobune mornara u Boki Kotorskoj početkom 1918. godine, koju je prouzročilo opće rasulo u državi, Njegovan je umirovljen, a zapovjedništvo je preuzeo Miklós Horthy.

Tihi odlazak i povijesna pravednost

Zadnje godine života Maksimilijan Njegovan proveo je tamo gdje je sve i počelo, u Zagrebu. Nakon raspada velike Monarhije kojoj je služio cijeli život, našao se u novoj državi kao bivši visoki časnik bez aktivne dužnosti. Unatoč političkim promjenama, njegov ugled ostao je neukaljan. Preminuo je 1930. godine u Zagrebu, nakon duge bolesti, te je ispraćen uz sve vojne i državne počasti na zagrebačkom Mirogoju. Njegov sprovod bio je svjedočanstvo poštovanja koje je uživao čak i u sustavu koji je bio potpuno drugačiji od onoga u kojem je proveo svoj radni vijek.

Danas se na Maksimilijana Njegovana gleda kao na jednu od najznačajnijih, ali i nepravedno zapostavljenih ličnosti hrvatske povijesti. On nije bio samo uspješan vojnik, već simbol profesionalne časti i društvene mobilnosti koji je pokazao da se talentom i radom može stići do najviših vrhova Europe. Njegovo odbijanje nerealnih ratnih planova ostaje trajni primjer odgovornog zapovijedanja, dok njegova karijera podsjeća na vrijeme kada su hrvatski pomorski stručnjaci oblikovali povijest cijelog Sredozemlja. Njegova rehabilitacija u znanstvenim krugovima tek predstoji, ali njegovo mjesto u povijesti Jadrana ostaje neizbrisivo.

Milo Miklaušić, kap., J.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Prvoga dana veljače 1918. mornari u Boki kotorskoj otkazali su poslušnost zapovjedništvu

Loši uvjeti u mornarici kumovali su rastu ogorčenosti te u konačnici pobuni koju su predvodila trojica Hrvata i jedan Čeh. Predvodnici su osuđeni na smrt, dok su mnogi drugi zatvoreni ili smijenjeni. Hrvati su se tijekom Prvog svjetskog rata borili kao dio austro-ugarske vojske. Posebno su veliki udio

Morski HRBlanka Kufner

JANKO VUKOVIĆ PODKAPELSKI Hrvatski admiral koji je potonuo sa svojim carstvom i zapovijedao flotom samo jedan dan

Janko Vuković Podkapelski (Jezerane, 27. rujna 1871. — Pula, 1. studenoga 1918.) bio je austro-ugarski pomorski časnik hrvatskog podrijetla i posljednji zapovjednik flote Austro-Ugarske Monarhije. Imenovan zapovjednikom u završnoj fazi Prvog svjetskog rata, preuzeo je zapovjedništvo nad bojnim brodom SMS Viribus Unitis u trenutku predaje flote novoosnovanoj Državi Slovenaca, Hrvata i

Morski HRJurica Gašpar

Müller (von) Thomamühl, Dagobert - Pomorski časnik, izumitelj i posljednji pripadnik austrougarske Ratne mornarice

Na ovim prostorima – Jadranskom moru i priobalju – stoljećima su djelovali ljudi različitih podrijetla i kulturnih horizonata. Često niti sami nisu precizno artikulirali svoj identitet niti su ga isticali; njihova pripadnost ne očituje se kroz granice ni etničke oznake. Vrijednost njihova prisustva mjeri se ne u terminima narodnosti, već kroz doprinose

Morski HRJurica Gašpar

LITERATURA I IZVORI:

Tucker, Spencer C. Who's Who in Twentieth Century Warfare. London – New York:Routledge, 2001.

Tucker, Spencer C. World War I: A Country-by-Country Guide. Santa Barbara: ABC-CLIO, 2002.

Sondhaus, Lawrence. The Naval Policy of Austria-Hungary, 1867–1918. West Lafayette: Purdue University Press, 1994.

Halpern, Paul G. A Naval History of World War I. Annapolis: Naval Institute Press, 1994.

Marijan, Davor; Škuljević, Marinko. „Admiral Maksimilijan Njegovan u vojnom kontekstu Austro-Ugarske Monarhije i Prvoga svjetskog rata." Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/index.php/294386 [pristupljeno: 2025.].

Fischer, Hans (Marineverband.at). „Austrougarska mornarica i Opatija." Dostupno na: https://www.marineverband.at/News/2015/Opatija_BeitragBgdrFischer.htm [pristupljeno: 2025.].

„Maximilian Njegovan." Wikipedia: The Free Encyclopedia. Dostupno na: https://en.wikipedia.org/wiki/Maximilian_Njegovan [pristupljeno: 2025.].

„Maksimilijan Njegovan, admiral zapovjednik austrougarske ratne mornarice." Vojnapovijest.vecernji.hr. Dostupno na: https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/maksimilijan-njegovan-admiral-zapovjednik-austrougarske-ratne-mornarice-959157 [pristupljeno: 2025.].