4 min. čitanja

MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 3: „Bog s namin“ leut – sabunjer

MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 3: „Bog s namin“ leut – sabunjer
Photo: Nenad Bojmić

Nešto se ipak događa u nastojanjima da se naša pomorska baština prezentira na što je moguće bolji način. O tome svjedoče brojni projekti koji tek kreću ili koji su već uspješno odrađeni. Jedan od njih je i Arca Adriatica u okviru kojega će i Tkon (o njegovim smo sabunjerima pričali  u tekstu Tragom pomorske baštine 2) kao jedno malo mjesto dobiti izuzetnu priliku da vlastitim snagama i na jedan poseban način prikaže svoju bogatu povijesnu, kulturnu i pomorsku baštinu. Priča u ovom tekstu dotiče Betinu i Privlaku ali je zajednička i mnogim mjestima toga dijela Jadrana a Tkon je svakako jedno od njih. Uz to Tkon je i geografski gledano u centru cijelog područja.

Photo: Nenad Bojmić

Naša pomorska baština jednako je vrijedna kao i one najrazvikanije i obuhvaća ogromnu količinu događanja, artefakata, priča, uspomena, brodova, ljudi. Ipak uočljiva je jedna praznina, period u kojem se o baštini nije skrbilo na odgovarajući način pa su se u mozaiku pamćenja pojavile određene rupe koje je danas, iako nije bilo tako davno, teško popuniti i nadomjestiti preciznim podacima. Takove praznine ponekad su gotovo nepremostive pa se i uz ogroman trud i nastojanje da se obradi neka tema, dogodi da rezultat nije zadovoljavajući. Kad se spomene pomorska baština prva misao vjerojatno poleti na velike pomorce, njihove moćne brodove, odore, bitke, sjajne i ispolirane artefakte. Međutim iza toga se krije puno više događaja, doživljaja, koje su bilježila sva naša mjesta uz obalu. Svi oni imaju svoje zanimljive doživljaje, životne priče o navigavanju, brodogradnji, ribarenju, regatama, sabunarenju…

Priča na temu pomorske baštine koja me je potaknula da pokušam rekonstruirati vjerojatni izgled leuta „Bog s namin“, bila je izazov a i neke interesantne okolnosti bile su toliko prisne i iskrene da tom izazovu nisam mogao odoliti. Počeli smo od obiteljske uspomene gdje sam dobio uvid u lokaciju (Privlaka), ljude koji su u posjedu imali nekoliko leuta, poslu kojim su se bavili – vađenje sabuna, prijevoz kamena, prijevoz uroda…  Tu se pojavila i jedna slika leuta iz obiteljske kolekcije i opis boje. Za početak dosta, a onda u nastavku priče problemi. Točni podaci o brodu (dužina, širina, visina godina i mjesto gradnje, brodograditelj) nestali su u požaru koji je opustošio Zadar tijekom II sv. rata. Fotografija sama nije bila dovoljna da bi se odredile dimenzije a niti ne predstavlja opremu sabunjera. Okvirno iz fotografije sam mogao zaključiti tek da se radi o leutu dužine od 9 do 10 m. A onda se dogodilo nekoliko „sretnih“ okolnosti.  Prijatelj iz Betine – Đenko Šandrić, poslao mi je nekoliko fotografija leuta kojega su upravo obnavljali a oblikom – šestom upravo se podudarao s privlačkim. I godina gradnje (1914.). je odgovarala. Poslao mi je i osnovne izmjere za veći broj leuta građenih u Betini u traženom periodu. Uz to našao sam i veći broj fotografija takovog leuta sabunjera upravo iz Privlake.

Photo: Nenad Bojmić
Photo: Nenad Bojmić
Photo: Nenad Bojmić
Photo: Nenad Bojmić
Photo: Nenad Bojmić

Sad, kad sam počeo uspoređivati mjere, forme i fotografije počela mi se smiješiti sreća. Sva tri leuta koja sam uspoređivao imali su isti šest, gotovo da se radi o istome  brodu. Usporedba veličine čovjeka i siluete broda na nekoliko pokušaja rezultirala je dužinom od 9,5 m. Jedna od kontrolnih dimenzija bio je promjer limene bačve ( na fotografiji ) koja je u mojoj izmjeri bila 59 cm što i odgovara standardu. Sada je samo trebalo započeti sa crtanjem. Umjesto na terenu u škveru, uzimao sam mjeru za mjerom izravno sa broda – slike. Pa tako redom uzimam mjere: dužina, visina, mrtva banda linica, jarbol, lantina, timun, argola, karoc, mankul, grotla, badiljun, krik… Kako sam već ranije opisao u „Kunjskim sabunjerima“, daljnji postupak je prilično jednostavan. Nekoliko stotina sati crtanja, korekcija, provjera, konzultacija i nacrt je ugledao svijetlo dana. Nacrt leuta „Bog s namin“ sa velikom vjerojatnošću predstavlja izgled broda građenog u Betini ili po betinskoj školi 1914. godine, opremljenog za vađenje pijeska, koji je svoj radni vijek odradio ali i završio u Privlaci.  Potopljen je od strane tadašnje vlasti 1940. godine. Iako se radi prikazu konkretnog broda ova bi se rekonstrukcija mogla uzeti i kao tipska jer se u to vrijeme prema dostupnim podacima gradio veliki broj gotovo istovjetnih leuta. Ipak ovo je samo uvertira jer pravi izgled i forma broda biti će vidljiva i potvrđena kada makete koje su u gradnji budu završene. No to je jedna priča o kojoj ćemo nekom drugom prigodom.

PROČITAJTE JOŠ: MAKETARSTVO Tragom pomorske baštine 2: Kunjski sabunjeri – gajeta Sv. Marija

Pritisnite ESC za zatvaranje.

© 2022 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev

You've successfully subscribed to Morski HR
Great! Next, complete checkout for full access to Morski HR
Welcome back! You've successfully signed in
Success! Your account is fully activated, you now have access to all content.
Success! Your billing info is updated.
Billing info update failed.
Your link has expired.