Kronični nedostatak komunalnih vezova i upravljački paradoksi luka na Jadranu

Unatoč kontinuiranom rastu broja plovila i strateškoj važnosti nautike za hrvatsko gospodarstvo, sustav komunalnih (stalnih) vezova na Jadranu već desetljećima pokazuje ozbiljne strukturne slabosti.

Nedostatni kapaciteti, neujednačena primjena pravila, netransparentni postupci dodjele te nepostojanje suvremenog regulatornog okvira doveli su do situacije u kojoj „komunalne“ luke sve teže ispunjavaju svoju temeljnu javnu funkciju. U ovom članku pokušat ću analizirati uzroke postojećeg stanja, njegove posljedice za domicilno stanovništvo te predložiti smjernice za nužne institucionalne i upravljačke promjene.

Rast potražnje i stagnacija sustava

Jadranska obala, kao jedno od ključnih uporišta hrvatskog turizma i identiteta, suočava se s paradoksom: dok broj registriranih plovila i interes za nautiku kontinuirano rastu, kapaciteti komunalnih ( stalnih) vezova ostaju gotovo nepromijenjeni. Posebno su pogođeni domicilni nautičari, amaterski ribari i mali vlasnici plovila, za koje su komunalne luke prvotno i bile namijenjene.

Prema dostupnim medijskim analizama iz posljednje tri godine (Županijski glasnici, stranice Županijskih lučkih uprava (ŽLU), Jutarnji list, Slobodna Dalmacija, Morski.hr, Istra24.hr, Zadarski.hr, Dubrovački.hr, Novi list i drugi….), liste čekanja za komunalne vezove u pojedinim jedinicama lokalne samouprave broje stotine zahtjeva — ondje gdje uopće postoje. U brojnim lukama natječaji za dodjelu stalnih vezova nisu provedeni desetljećima, a sustav se oslanja na ad hoc rješenja i naslijeđene prakse.

Normativni vakuum i institucionalna fragmentacija

Jedan od ključnih problema jest dugotrajno izostajanje ažuriranog regulatornog okvira.

Novi Pravilnik o dodjeli komunalnih (stalnih) vezova, najavljivan još od 2023. godine, kao i Pravilnik o kriterijima za određivanje visine lučkih naknada, do danas nisu stupili na snagu. U tom normativnom vakuumu županijske lučke uprave i lokalne vlasti primjenjuju različite, često neusklađene kriterije.

Odgovornost je dodatno razvodnjena između više razina upravljanja — od Ministarstva mora, Županija, županijskih lučkih uprava, do jedinica lokalne samouprave — bez jasnog nositelja sustavne politike komunalnih vezova. Posljedica je neujednačena praksa, pravna nesigurnost i prostor za subjektivne odluke.

Komunalni vezovi između javnog dobra i tržišne logike

U praksi se značajan dio novoizgrađenih ili oslobođenih vezova koristi za potrebe apartmanskih kapaciteta, kuća za odmor i sezonskih korisnika, uključujući turiste koji plovila dovode cestovnim putem. Iako je takvo korištenje formalno zakonito, često je u suprotnosti sa svrhom „komunalne“ luke kao javnog dobra namijenjenog lokalnoj zajednici.

Ovaj proces može se opisati kao „nevidljiva privatizacija komunalnih vezova“: vezovi ostaju u javnom vlasništvu, ali su u funkcionalnom smislu dostupni prvenstveno onima koji mogu platiti sezonsku cijenu, a ne onima kojima su namijenjeni trajno. Posebno je problematično što ŽLU, su formalno „javne“ i neprofitabilne ustanove, koje ostvaruju značajan profit, što je u jasnom sukobu s javnim interesom i osnovnom svrhom „komunalnih“ luka – osigurati pristup i dostupnost domicilnom stanovništvu.

Sezonski paradoks i neefikasno upravljanje

Posebno ilustrativan pokazatelj neučinkovitosti sustava jest sezonska iskorištenost kapaciteta. Tijekom zimskih mjeseci komunalne luke često koriste tek oko 50tak % raspoloživih vezova, dok su ljeti u potpunosti popunjene. 

Unatoč tome, domicilnim korisnicima često nije omogućeno korištenje vezova ni izvan glavne sezone. Naime, sezonski korisnici zadržavaju vezove isključivo tijekom ljetnih mjeseci, dok tijekom zime vezovi formalno ostaju slobodni, ali njihovo dugoročno rezerviranje onemogućuje dodjelu stalnog zimsko-proljetnog mjesta domicilnim vlasnicima plovila. 

U praksi to znači da isti korisnici godinama zauzimaju iste vezove, a lokalnim stanovnicima praktično nije barem dopušteno koristiti vez od listopada do travnja, jer bi takva izmjena poremetila „rasprodanu“ ljetnu sezonu.

Sustav koji je zimi poluprazan, a ljeti ne može zadovoljiti ni osnovne potrebe lokalnog stanovništva, ne ukazuje na infrastrukturni manjak, već na problem upravljanja i organizacije.

Posljedice za lokalnu zajednicu

Dugoročne posljedice ovakvog stanja nadilaze pitanje nautike. Ograničen pristup komunalnim vezovima:

• potiče osjećaj nejednakosti i nepovjerenja u institucije,
• marginalizira lokalno stanovništvo u vlastitom prostoru,
• smanjuje društvenu prihvatljivost turističkog razvoja,
• potkopava koncept pomorskog dobra kao zajedničkog resursa.

Komunalni vez tako postaje privilegija, a ne pravo koje proizlazi iz pripadnosti lokalnoj zajednici

Smjernice za sustavno rješenje

Rješenje problema zahtijeva kombinaciju normativnih, organizacijskih i upravljačkih mjera:

1. Jedinstveni nacionalni pravilnik i obveza javne objave ažuriranih lista čekanja.
2. Jasno razdvajanje komunalnih (stalnih) i  nautičkih (sezonskih) vezovaKomunalni vez ne smije biti supstitut za  Nautički (turistički vez) 
3. Nautički (sezonski) vezovi moraju biti jasno kategorizirani i vremenski te funkcionalno ograničeni, s propisanim minimalnim standardima kvalitete turističke usluge, uključujući pristup infrastrukturi, sigurnost i osnovne lučke sadržaje. Definiranje kategorija, standarda i minimalne kvalitete usluge trebalo bi biti zadatak Ministarstva turizma, koje mora osigurati da sezonski vezovi služe tržišnim potrebama bez narušavanja prava domicilnih korisnika i javnog interesa.
4. Uvođenje komunalne kvotekapacitet svake komunalne luke mora biti rezervirano za stalne korisnike iz lokalne zajednice.
5. Definicija Domicilnog korisnika

Domicilni korisnik komunalnog vezova je primarno osoba koja ima prebivalište u jedinici lokalne samouprave i plaća porez na osobni dohodak toj JLS. Ipak, penzioneri i druge dugoročno prisutne osobe u zajednici, koje trenutno ne plaćaju porez na dohodak, također zadržavaju status domicilnog korisnika, jer svojim stalnim prebivalištem i dugogodišnjim sudjelovanjem u lokalnoj zajednici doprinose održavanju i razvoju javnih resursa. Osobe koje posjeduju kuće za odmor ili druge privremene objekte u JLS, ali nemaju stalno prebivalište i ne plaćaju porez u toj jedinici, ne mogu se smatrati domicilnim korisnicima i nemaju prioritet pri dodjeli stalnih komunalnih vezova.“ 

6. Transparentnost kao standard
7. Javni registar korisnika vezova, osnove dodjele i trajanja prava korištenja.

Bez hitnih i koordiniranih promjena u normativnom okviru i praksi upravljanja, komunalne luke na Jadranu nastavit će gubiti svoju javnu funkciju. Problem nedostatka vezova nije isključivo pitanje prostora ili financija, već ogledalo načina na koji se upravlja zajedničkim resursima. Održiv razvoj nautike moguć je jedino ako komunalni vez ostane ono što bi trebao biti — temeljna infrastruktura lokalne zajednice, a ne kolateral tržišne logike.

kap. Milo Miklaušić